Još od gašenja Pridea 2007. godine, UFC drži primat među MMA organizacijama. Nekoliko godina Strikeforce je bio dostojna konkurencija, ali prekratko su trajali i već 2011. godine otkupio ih je UFC.

Sve nakon toga proteklo je u čistoj dominaciji UFC-a nad ostalim organizacijama. Bellator je dugo kotirao kao druga najbolja MMA organizacija na svijetu, ali nikada nisu uspjeli napraviti iskorak kojim bi zaprijetili UFC-u. Naprotiv, Bellator zapravo godinama stagnira, a sve su glasnija nagađanja da će Bellator uskoro biti prodan PFL-u ili nekoj drugoj moćnoj MMA organizaciji.

Dakle, dojam je kako konkurentske organizacije potraju nekoliko godina i pritom ne uspiju ozbiljnije zaprijetiti UFC-u, dok UFC iz godine u godinu sve više raste i izdvaja se nad ostalima. No, dostojna konkurencija možda se napokon pojavila!

One Championship i PFL u ovom trenutku djeluju kao jedini legitimni kandidati za napad na UFC-ovu prevlast. Obje organizacije navodno imaju ogromnu financijsku podršku svojih investitora i novac ne bi trebao biti problem. Međutim, novac nije jedino rješenje u ‘‘ratu‘‘ za prevlast na MMA tržištu. Novca imaju i UFC-ovi vlasnici, ali bez kvalitetne strategije i dugoročnog planiranja, nemoguće je narušiti UFC-ovu nadmoć. ONE i PFL iz godine u godinu moraju donositi vrhunske poteze koji će ih gurnuti u isti koš s najboljom svjetskom MMA organizacijom.

Dovođenje prekaljenih veterana i nekoć elitnih boraca strategija je kojom su se služili proteklih godina. Ipak, ispostavilo se kako takva strategija ne donosi previše. Nerijetko su ti prekaljeni veterani totalno podbacili prelaskom u druge organizacije, jer njihovi najbolji dani ostali su u UFC-u, a novac je vjerojatno jedini izvor motivacije koji ih je naveo da odrade još nekoliko nastupa prije završetka karijere.

UFC-ovi ‘‘otpaci‘‘ nisu donijeli iskorak kakav su ONE i PFL tražili

Sigurno su se ONE-ovi i PFL-ovi čelnici nadali kako će loši rezultati UFC-ovih veterana odati dojam da druge organizacije posjeduju borce na razini UFC-a. Nažalost po njih, nerijetko su takve situacije izazivale kontraefekt. Loši nastupi boraca poput Thiaga Santosa, Marlona Moraesa ili Eddieja Alvareza čak su stvarali odbojnost među fanovima koji su zazivali umirovljenje vidno potrošenih boraca. Naravno, PFL i ONE sigurno su i privukli ponešto novih fanova dovođenjem ovakvih imena, ali nešto drugo im je ipak potrebno za taj famozni iskorak.

To nešto krije se u stvaranju superzvijezdi. Globalne megazvijezde nešto su što će privući interes fanova, čak i one šire publike. Koliko god se Chatri Sityodtong trudio iskazivati koliko su atraktivni mečevi pod okriljem ONE Championshipa i koliko god isticao postotak mečeva koji završe prekidima, to je ipak nedovoljno za privući širu svjetsku publiku.

Između ostalog, borci poput Robbieja Lawlera, Justina Gaethjea, ‘‘Korejskog Zombija‘‘, Yaira Rodrigueza itd. uvijek pružaju nevjerojatno atraktivne mečeve, ali niti jednog od njih ne možemo nazvati velikom globalnom zvijezdom. Atraktivni mečevi nisu dovoljni da biste u današnjem okruženju dosegli zvjezdani status. Čak niti pojas prvaka ne garantira taj status.

Jedan Sean O‘Malley bio je uvjerljivo najveća zvijezda UFC-ove bantam kategorije prije nego se plasirao unutar top 10. Bantam kategorija prepuna je vrhunskih boraca i talentom je jedna od najkvalitetnijih UFC-ovih težinskih kategorija. Unatoč tome, borci poput Petra Yana, Aljamaina Sterlinga ili Meraba Dvalishvilija jednostavno nemaju ‘‘ono nešto‘‘ za postati velikim zvijezdama.

Sean O‘Malley s druge strane imao je ‘‘ono nešto‘‘. Postoje ti borci za koje odmah u startu karijere možete uočiti takozvani ‘‘star potential‘‘, odnosno, alate za postati novom, velikom zvijezdom. Još od nastupa na Dana White‘s Contender Seriesu, vidjelo se da Sean O‘Malley posjeduje te alate. Snoop Dogg tada je bio u ulozi komentatora, a iako smo svjedočili mnoštvu vrhunskih nastupa na DWCS-u, nitko Snopa nije oduševio kao O‘Malley. I nemojmo se zavaravati, nije samo Snoop bio oduševljen. Kompletna MMA zajednica pričala je o vižljastom momku koji je oduševio nokautiravši protivnika na Contender Seriesu. Oduševljen je bio i Dana White, a nema sumnje da je već tada ‘‘trljao ruke‘‘ znajući kakav je dragulj dobio u svoje ruke.

Jednostavno se ‘‘osjeti u zraku‘‘ kad se pojavi borac s karizmom. Isti osjećaj vladao je i nakon što se ‘‘pojavio novi pas i zapišao kavez‘‘, a tu aludiram na debi Israela Adesanye i njegovu famoznu izjavu nakon pobjede nad Robom Wilkinsonom.

Bo Nickal također posjeduje taj ‘‘star potential‘‘. Oni zagriženiji ‘‘old school‘‘ fanovi konstantno će isticati kako je Nickal odradio tek pet MMA mečeva i da pobjeđuje ‘‘kante‘‘, ali zapitajmo se kada se toliko pričalo o nekome tko je uistinu odradio samo pet mečeva. Jamie Pickett najzvučnije je ime u rezimeu Bo Nickala, ali Nickal je borac koji jednostavno privlači interes.

Kako izgraditi globalnu megazvijezdu? Puno toga ovisi o ‘‘matchmakerima‘‘

Tu dolazimo do onog ključnog - kako pravilno izgraditi megazvijezdu? Kako jednog mladog potencijalnog borca pravilno izgraditi da postane ono što bi trebao postati? Tu do izražaja dolaze promotorske vještine, a jako bitni su i ‘‘matchmakeri‘‘. UFC je konstantno bio na meti kritika zbog mečeva koje su ugovarali Seanu O‘Malleyju.

‘‘Dajte mu hrvača da vidimo koliko je zapravo dobar.‘‘

‘‘Prvi kvalitetan hrvač će ga uništiti.‘‘

Ovo su samo neki od primjera tih kritika koje su sjedale na račun UFC-a i O‘Malleyja kojeg se konstantno nazivalo precijenjenim. Kritike su postale još glasnije nakon što bi O‘Malley porazio borca poput Eddieja Winelanda koji se trebao umiroviti nekoliko godina prije tog meča.

Međutim, UFC-ovi ‘‘matchmakeri‘‘ itekako su znali što rade. Sean O‘Malley nizao je spektakularne nokaute u takvim mečevima, a istovremeno su rasle dvije skupine koje će pomno pratiti svaki njegov sljedeći nastup. Jedna skupina zapravo su Seanovi fanovi koji su željno iščekivali novi nastup i novu spektakularnu pobjedu.

Druga skupina vjerojatno je podjednako bitna, a radi se o takozvanim ‘‘hejterima‘‘. Toj skupini pripadaju svi oni koji zazivaju taj poraz O‘Malleyja i njegove mečeve gledaju s nadom da će UFC-ova ‘‘zlatna koka‘‘ konačno izgubiti te da će oni ponosno moći reći ‘‘kako su bili u pravu‘‘.

Gotovo identičan put prošao je i Conor McGregor, najpopularniji borac u povijesti UFC-a. UFC-ovi ‘‘matchmakeri‘‘ odlično su gradili Conorov put do ‘‘title shota‘‘. Uparivali su ‘‘Notoriousa‘‘ s borcima koji mu stilski savršeno odgovaraju i doveli su ga sve do napada na titulu. Jose Aldo također je stilski trebao odgovarati McGregoru, ali mnogi su kritizirali Conorov napad na titulu jer niti jedan meč nije odradio protiv borca hrvačke pozadine.

UFC-u je zapravo odlično došlo Aldovo otkazivanje meča za titulu. Chad Mendes pristao je uskočiti na ‘‘short notice‘‘ i McGregor je napokon imao priliku ušutkati kritičare koji su tvrdili da će ga prvi kvalitetni hrvač lakoćom poraziti. Mendes je dominirao na početku borbe, ali podosta brzo kondicijski se ispuhao. McGregor je preuzeo inicijativu, iskoristio je umor svog protivnika i nokautirao je Mendesa krajem druge runde.

Tako je McGregor upisao tu toliko traženu pobjedu nad elitnim hrvačem, ali tko zna kako bi se meč odvio da je Mendes odradio kompletan trening kamp. Možemo samo nagađati, ali na osnovu onog što smo vidjeli dok ga je kondicija služila, Conor bi imao tešku noć.

Vratimo se još malo na Seana O‘Malleyja. Za razliku od McGregora, ‘‘Suga‘‘ nije porazio niti jednog hrvača na putu do ‘‘title shota‘‘, ali pobjeda nad Petrom Yanom definitivno bi zadovoljila potrebe onih koji su zazivali ‘‘pravog protivnika‘‘ za Seana O‘Malleyja.

Sean Shelby doslovno je nagovorio Danu Whitea da pristane na ugovaranje tog meča. Sean O‘Malley tada je bio deseti u poretku izazivača unutar bantam kategorije, dok je Petr Yan zauzimao prvo mjesto. Meč na prvi pogled nije imao smisla, ali iskusni ‘‘matchmaker‘‘ poput Seana Shelbyja znao je nešto više.

Petr Yan u očima mnogih bio je najbolji borac bantam kategorije u tom trenutku, unatoč porazima od Aljamaina Sterlinga. Yana se smatralo ‘‘hladnokrvnim ubojicom‘‘ unutar bantam kategorije i O‘Malleyju se predviđao uvjerljiv poraz. Sean Shelby je znao kako bi Yan ipak mogao stilski odgovarati O‘Malleyju i bila je to vrhunska prilika da O‘Malley preskoči niz vrhunskih boraca u poretku izazivača te da se probije do vrha ljestvice izazivača.

Teškom mukom O‘Malley je došao do pobjede i brojne rasprave vodile su se nakon tog meča. Tu su ponovno do izražaja došle one dvije skupine, a ‘‘hejteri‘‘ su konstantno gurali narativ da je Yan pokraden. Pokraden ili ne, O‘Malleyju se pisala pobjeda i Sean je izborio napad na titulu. Ne treba previše prepričavati što se dalje dogodilo, dovoljno je reći da je Sean O‘Malley trenutno prvak UFC-ove bantam kategorije.

UFC-ovi čelnici odradili su fantastičan posao u izgradnji Seana O‘Malleyja. Sačuvali su ga od boraca koji mu stilski ne bi najbolje odgovarali, a O‘Malley je gradio svoju reputaciju spektakularnim pobjedama nad nedoraslim protivnicima. Kako je vrijeme odmicalo, Sean je izrastao u kompletnog borca za kojeg više ne postoje ‘‘stilski nezgodni‘‘ protivnici i on se sada može nositi s bilo kojim borcem u toj kategoriji.

Priča je mogla otići u posve suprotnom smjeru. UFC-ovi ‘‘matchmakeri‘‘ mogli su podleći pritisku zbog brojnih kritika i mogli su upariti O‘Malleyja s nekoliko vrhunskih grapplera. O‘Malley na početku svoje UFC karijere nije bio kompletan borac kao što je danas i vjerojatno bi nanizao nekoliko poraza. Sav ‘‘hype‘‘ brzo bi se ugasio, a UFC bi za prvaka imao Aljamaina Sterlinga, marketinški daleko neisplativijeg borca nego što je O‘Malley.

ONE Championship i PFL napokon su se okrenuli stvaranju globalnih zvijezda i zaštitnih lica organizacije

Autor ovog teksta nije imao u planu ovoliko vremena posvetiti na O‘Malleyja i pojašnjenje kako izgraditi superzvijezdu, ali takva uvertira jednostavno je bila potrebna prije nego se dotaknemo ONE-a i PFL-a.

ONE Championship i PFL iza sebe imaju odličan vikend, iako nitko nije imao velika očekivanja od njihovih ovotjednih evenata. Krenut ćemo od ONE-a.

ONE Fight Night 14 event na prvu nije nudio mnoštvo zvučnih imena kao na primjer ONE Fight Night 10 event na kojem su nastupili Demetrious Johnson, Roberto Soldić, Sage Northcutt, Adriano Moraes itd. Čelnici azijske organizacije gurnuli su borkinje u prvi plan na ovom eventu, a program su predvodile Stamp Fairtex i Ham Seo-hee.

Podosta ‘‘nezgrapna‘‘ imena za europsko tržište, ali ime Stamp Fairtex dobro upamtite, jer to je jedno od imena na kojima će ONE graditi svoju budućnost.

25-godišnja Tajlanđanka ima sličnu priču kao i mnogi ONE-ovi borci koji dolaze s Tajlanda. Teško odrastanje, siromaštvo i zlostavljanje od strane vršnjaka odveli su ju do borilačkog sporta, a s obzirom na to da je Tajlanđanka, naravno da se radilo o Muay Thaiju, odnosno tajlandskom boksu.

Stamp je još kao 5-godišnjakinja počela trenirati Muay Thai, a ulaznicu u ONE osigurao joj je Rich Franklin, nekadašnji UFC-ov prvak srednje kategorije. Franklin je bio dio ONE-ovog programa pod nazivom ‘‘Warrior Series‘‘, putovao je po Aziji i skautirao je borce koji imaju potencijala nastupati u ONE-u.

‘‘Bio sam u Bangkoku i došao sam proučiti neke druge boce. Odjednom, uopće nisam obraćao pažnju na borce koje sam došao testirati. Samo sam gledao na drugi kraj dvorane i promatrao sam Stamp. Odmah sam si mislio: ‘Moramo potpisati ovu djevojku. Istog trena moram ju potpisati‘. Sve ostalo je povijest.‘‘, prepričao je Franklin nebrojeno puta, a Stamp Fairtex danas je potvrda njegovog oka za talente.

Stamp se 2019. godine upisala u povijest kao prva u povijesti u ONE-a s titulama u dva različita sporta. Tajlanđanka je postala prvakinjom u kickboksu i Muay Thaiju, ali nedugo nakon nje, taj pothvat ostvarilo je još nekoliko boraca.

Pokušala je Stamp doći i do MMA titule, ali Angela Lee pokvarila joj je planove u trećem mjesecu prošle godine. ‘‘Submissionom‘‘ u drugoj rundi Lee je porazila Stamp Fairtex, a bio je to jedan od najboljih ONE-ovih mečeva u prošloj kalendarskoj godini.

Stamp je nastavila graditi svoju MMA karijeru paralelno s Muay Thai karijerom, a ONE je puno ulagao u njenu promociju. Činjenica da se njena borba protiv Alyse Anderson našla na službenom posteru ONE Fight Night 10 eventu, dok su Roberto Soldić i Zebaztian Kadestam izostavljeni, dovoljno govori koliko ONE-ovi čelnici ulažu u njenu promociju.

Nešto zagriženiji pratitelji ONE-a vjerojatno znaju kako se ONE svim svojim pratiteljima ‘‘popeo na vrh glave‘‘ konstantno ponavljajući snimku njenog uvodnog plesa uoči nastupa u SAD-u. Ipak, sve je to dio izgradnje u veliku zvijezdu.

Kao Sean O‘Malley, Bo Nickal, Israel Adesanya itd., tako i Stamp Fairtex ima ‘‘ono nešto‘‘, a ONE-ovi čelnici bili bi ludi ako bi propustili iskoristiti takvu priliku. Stamp Fairtex prije svega vrhunska je borkinja i njeni mečevi gotovo uvijek su nevjerojatno atraktivni. Tu se vraćamo na nešto ranije navedeno.

Biti dobar i atraktivan borac nije dovoljno, potrebna je i karizma. Nerijetko borci zapostavljaju sav popratni sadržaj koji se veže uz njihove nastupe. Njihovi ulasci u kavez monotoni su i ne razlikuju se od većine ostalih, a vještine za mikrofonom također su im nepoznanica.

Stamp Fairtex s druge strane kompletna je cjelina. Činjenica da ONE pridaje ogromnu pažnju njenim ulascima u kavez/ring dovoljno vam govori o njenoj posvećenosti ostalim segmentima. ‘‘Stamp dance‘‘ njen je zaštitni znak, a publika u Aziji oduševljena je tim segmentom. Njene plesačke vještine nisu niti približno na razini borilačkih, ali radi se o segmentu kojim dodatno privlači pažnju publike, zabavlja publiku i to je učinila svojim zaštitnim znakom. Kompilacija njenih ulazaka u kavez/ring pogledana je 214 tisuća puta na ONE-ovom YouTube kanalu. Mečevi pojedinih boraca nemaju niti upola toliko pregleda. Borba između Angele Lee i Stamp Fairtex pogledana je gotovo tri milijuna puta.

ONE je imao drugu žensku zvijezdu u planu, ali ona je službeno predala odgovornost u ruke Stamp Fairtex

Upravo ta Angela Lee bila je predodređena od strane ONE-a kao njihov zaštitni znak. Fantastična borkinja iz borilačke obitelji Lee trebala je obnašati ulogu glavne zvijezde među ONE-ovim borkinjama, ali splet raznih okolnosti spriječio je njenu globalnu popularnost.

Prije svega, ONE Championship u trenucima njene vladavine nije bio popularan i raširen koliko je danas. 27-godišnja Angela Lee tek je trebala početi ubirati plodove svog i ONE-ovog rasta, ali prije nego se to dogodilo, Angela je predala ‘‘baklju‘‘ upravo u ruke Stamp Fairtex.

Uistinu emotivni bili su trenuci Angelinog opraštanja od sporta. Nakon tragične smrti njene mlađe sestre Victorie, Angela se odlučila povući iz sporta, a odluku je službeno obznanila na ovotjednom ONE Fight Night 14 eventu.

Uz stihove pjesme ‘‘Unstoppable‘‘ (‘Nezastavljiva‘), Lee je napustila kavez nakon što je položila pojas na sredinu kaveza, zagrlila je supruga i kćerku te je s njima prepustila pozornicu svojoj nasljednici. Nedugo poslije uslijedio je ‘‘Stamp dance‘‘, a Stamp Fairtex i Ham Seo-hee borile su se za upražnjeni tron u ženskoj atom kategoriji.

Mučila se Stamp na početku borbe. Još tijekom ‘‘fight weeka‘‘ prošla je kroz velike probleme i jedva je prošla službeno vaganje, a nakon meča otkrila je kako se borila s bolešću i nije bila sigurna hoće li pružiti adekvatno izdanje unutar kaveza. Njen šampionski duh ipak je prevagnuo, a Stamp Fairtex nije mogla propustiti novu priliku za ispisati povijest.

Nokautom u trećoj rundi porazila je protivnicu iz Južne Koreje i ponovo je ispisala povijest ONE Championshipa. Nitko u povijesti te organizacije nije osvajao pojas u tri različita sporta, sve do ove subote i nastupa Stamp Fairtex.

Uslijedio je emotivni govor u kojem se Tajlanđanka rasplakala, neprekidno je zahvaljivala svima, ali možda i najbitniji detalj - većinu govora odradila je služeći se engleskim jezikom.

ONE ima ozbiljne ambicije širiti se na američko tržište, a nerijetko slušamo kritike na račun UFC-ovih boraca koji ne govore engleskim jezikom. Stamp Fairtex svjesna je da učenjem engleskog postavlja temelje svom zvjezdanom statusu i stvarno blistava budućnost čeka ovu 25-godišnjakinju.

Treba napomenuti kako i ONE-ovi ‘‘matchmakeri‘‘ nerijetko odrađuju dobar posao dok izgrađuju svoje zvijezde. Stamp Fairtex u nekoliko je navrata izbjegla stilski ‘‘nezgodne‘‘ protivnice, a mnogi su mišljenja da je ranije ove godine trebala izgubiti kickboksački meč protiv Supergirl Jaroonsak, ali suci su se ipak naklonili ONE-ovoj zvijezdi. Stamp je zvijezda u Aziji, a zajedno s ONE-om, sada kreće u pohod na svjetsko tržište.

Naravno, ONE se neće moći oslanjati samo na Stamp Fairtex, posebice zbog činjenice da ženski MMA još uvijek ne može parirati popularnosti muškog MMA-a. ONE-u će trebati barem jedna superzvijezda u muškoj konkurenciji. Demetrious Johnson na zalasku je karijere, ali on nikada nije niti imao alate za postati megazvijezdom. Roberto Soldić doveden je u nadi da će postati jednim od zaštitnih lica organizacije, ali Soldiću će trebati pobjede za takav status. Nije dobro startao, ali pregršt je vremena pred njim.

Rodtang Jitmuangnon borac je u kojeg ONE jako puno ulaže i nerijetko ga časte povoljnim uparivanjima, ali bez poznavanja engleskog jezika, teško će ga približiti svjetskoj publici. Christian Lee posjeduje taj famozni ‘‘star potential‘‘, prvak je dvaju težinskih kategorija u MMA-u, ali njega je kao i Angelu zadesila obiteljska tragedija. Christian se neće povući iz sporta, ali preostaje nam vidjeti u kakvom će se stanju vratiti ovaj supertalentirani 25-godišnjak.

ONE definitivno ima zvjezdane potencijale na svom rosteru i vidljivo je koja imena pokušavaju graditi. Na njima je da odrade kvalitetan posao. Azijska organizacija puno ulaže u marketinški dio i jako dobar posao odrađuju na društvenim mrežama. Ključno je da organizacija marketinškim potezima poprati potencijal svojih zvijezda, jer u suprotnom, rezultat će izostati.

PFL je ugrabio zvijezdu koje se UFC olako odrekao

PFL je ovaj vikend održao još manji event od ovog ONE-ovog. Ponajbolja svjetska MMA organizacija zapravo nam je priuštila event koji pripada njihovoj europskoj inačici (PFL Europe), a nitko nije očekivao da će taj event privući tako veliku pažnju.

Ubacivanje Cedrica Doumbea na ‘‘fight card‘‘ tog eventa pokazalo se punim pogotkom za PFL. Za one koji možda ne znaju, Cedric Doumbe bivši je Gloryjev prvak velter kategorije, a titulu prvaka branio je čak pet puta. Kickboks je napustio 2021. godine nakon 75 pobjeda, sedam poraza i jednog remija te se posvetio MMA-u.

Četiri pobjede nokautom upisao je Doumbe u svoja prva četiri MMA nastupa i našao se na meti najjačih svjetskih MMA organizacija. Jedno vrijeme pisalo se kako je Doumbe potpisao s UFC-om i čak je bio najavljen njegov nastup na prošlogodišnjem UFC-ovom eventu u Parizu. Atletska komisija u Francuskoj otkazala je Doumbeov meč protiv Dariana Weeksa, jer Francuzi imaju posebno pravilo za borce koji imaju manje od deset odrađenih mečeva. Naime, Darian Weeks imao je pet profesionalnih mečeva više od Doumbea, a Francuzi ne dopuštaju takva uparivanja. Maksimalno četiri odrađena meča više od Doumbea mogao je imati njegov protivnik i borba je otkazana. Doumbe je naknadno u razgovoru s Arielom Helwanijem otkrio kako mu je na liječničkom pregledu utvrđeno i krvarenje mozga, a to je bio drugi razlog otkazivanja njegovog nastupa. UFC je naknadno otpustio Doumbea i on je utočište pronašao u PFL-u.

Doumbe je trebao debitirati za PFL u šestom mjesecu ove godine, na PFL 6 2023 eventu. Jarrah Al-Silawi odabran je za njegovog protivnika, ali Doumbe je zbog ozljede ručnog zgloba otkazao nastup. PFL-ovi čelnici sada mogu biti sretni zbog toga.

Da je Cedric Doumbe kojim slučajem nastupio na tom eventu, sigurno se ne bi našao u prvom planu pokraj boraca koji nastupaju u ovosezonskom turniru. Ovako je Doumbe dobio priliku predvoditi PFL-ov event pred domaćom publikom u Parizu. Ukoliko ste pogledali barem jedan UFC-ov event u Parizu, svjesni ste kakvu atmosferu stvaraju Francuzi.

Ništa manje dobra atmosfera nije bila niti na sinoć održanom PFL Europe eventu u Parizu. Posebno ‘‘užareno‘‘ na tribinama bilo je tijekom Doumbeovog nastupa, ali tu dolazimo do svih onih segmenata koji su potrebni jednoj megazvijezdi.

Cedric Doumbe nije klasično ušetao u kavez. Ne, Cedric Doumbe nije još jedan ‘‘običan borac‘‘. Sjajni Francuz zaputio se prema kavezu noseći u rukama madrac (da, dobro ste pročitali), a na madracu je ispisao ‘‘Bonne nuit Jordan‘‘. Prije nego posegnete za Google prevoditeljem, ako vam je uopće potreban, dopustite da vam prevedem.

‘‘Laku noć, Jordan.‘‘, poruka je Doumbea za protivnika Jordana Zebu koji ga je čekao u kavezu. Nasmijao je Doumbe gledatelje ovom gestom, a na putu do kaveza, mnogi su rukama udarali po tom madracu i time su bili uključeni u njegov ulazak u kavez.

‘‘Jedan od najboljih ulazaka u povijesti borilačkog sporta od strane Cedrica Doumbea.‘‘, ovim riječima PFL je opisao ulazak Doumbea u kavez.

Kada borac naježi fanove već prije samog meča, onda znate što je onaj ‘‘star potential‘‘ koji se toliko puta protegnuo ovim (pre)dugim tekstom. No, to nije bilo sve od Doumbea.

‘‘Jordaaaaan‘‘, derao se Doumbe u smjeru publike neposredno prije samog početka meča, a publika je uzvraćala riječima: ‘‘mrtav si!‘‘

‘‘Jordaaaaan...mrtav si!‘‘, orilo je prepunom Zenith dvoranom, a onda je uslijedio glavni ‘‘show‘‘.

Punih devet sekundi potrajao je ovaj meč, a Doumbe je brutalno nokautirao do jučer neporaženog Jordana Zebu (4-0 uoči meča). Pokušao je Zebo iznenaditi Doumbea ‘‘high kickom‘‘, Doumbe je blokirao udarac, uhvatio je nogu protivnika, kontrirao je lijevim krošeom, a dok je Zebo bio na putu ka tlu, Doumbe je stigao pogoditi i desnicom. Prije nego je sudac uskočio, Doumbe je zadao još nekoliko udaraca. Uslijedila je erupcija na tribinama Zenitha, a dileme više nije bilo - PFL ima novu ‘‘zlatnu koku‘‘.

Govor nakon meča također je bio spektakularan, a Doumbe je pokazao kako se pruža cjelokupan ‘‘show‘‘, od ulaska u kavez do završnog govora. Gledajte i učite, što drugo dodati!

Puno toga sada ovisi i o PFL-u. Cedric Doumbe i dalje je vrlo neiskusan kad je u pitanju MMA. Upare li Doumbea s borcima koji će razotkriti njegove rupe u grapplingu, Doumbeov ‘‘hype‘‘ neće dugo trajati. PFL mora pametno brusiti ovaj dijamant koji je UFC neoprezno ispustio. Doumbe je nedavno proslavio tek 31. rođendan i najbolje borilačke godine mogao bi dati PFL-u.

Dodamo li da je PFL ranije ove godine doveo Francisa Ngannoua, a očekuju se i nastupi Jakea Paula pod njihovim okriljem, jasno je da PFL itekako ima svoje ‘‘konje za trku‘‘ s UFC-om.

Jedna megazvijezda može biti ‘‘game changer‘‘ kakvog PFL i ONE traže

Naravno, ‘‘hardcore‘‘ MMA fanovi reći će kako PFL ne može parirati s 2-3 zvijezde, jer UFC ima daleko širi i kvalitetniji roster boraca.

Istina, UFC ima najbolji roster na svijetu i nemoguće im je parirati po tom pitanju. No, donose li široki i kvalitetni roster gledanost i popularnost, ili ju donose megazvijezde?

Zavirite li u statistiku najprodavanijih UFC-ovih evenata u povijesti, lako je uočiti da Conor McGregor dominira tom kategorijom. Uzmimo UFC 246 event kao dobar primjerak za usporedbu.

Conor McGregor i Donald Cerrone predvodili su taj event, a UFC je prodao 1,35 milijuna PPV-ova. Radi se o petom najprodavanijem UFC-ovom eventu u povijesti, a ostala četiri također je predvodio McGregor. Ostatak ‘‘fight carda‘‘ na UFC 246 priredbi bio je popunjen borcima/borkinjama poput Holly Holm (vs. Raquel Pennington), Alexeyja Oleinika (vs. Maurice Greene), Briana Kellehera (vs. Ode Osbourne) i Anthonyja Pettisa koji je tada izgubio od Diega Ferreire.

UFC nije trebao priredbu nakrcanu svojim najboljim borcima kako bi prodali više od milijun prijenosa. Dovoljna je bila jedna superzvijezda, jedan Conor McGregor. Jasno, neće Stamp Fairtex ili Cedric Doumbe doseći tu razinu popularnosti, ali ovo je smjer u kojem te organizacije trebaju ići ako žele doprijeti do šire publike. Sinoćnji PFL-ov event privukao je veću pažnju od gotovo svih ovosezonskih evenata koje su održali u sklopu glavnog turnira, a dovoljan je bio nastup Cedrica Doumbea u ‘‘main eventu‘‘.

Privuku li Cedric Doumbe ili Francis Ngannou i Jake Paul širu publiku, tada će se ta šira publika upoznati i s ostatkom njihovog rostera, kao i s vrhunskom produkcijom koju pružaju PFL i ONE Championship.

Dobre primjere možemo pronaći i u nogometu. Inter Miami bio je takoreći nebitan klub u okvirima svjetskog klupskog nogometa. Dovođenjem Lea Messija u svoje redove, Inter Miami pridobio je više od 5 milijuna followera u samo 24 sata. Danas Inter Miami ima više Instagram pratitelja od jednog AC Milana, sedmerostrukog osvajača Lige prvaka.

Jedna megazvijezda dovoljna je za promijeniti kompletan status organizacije pod čijim okriljem nastupa. PFL i ONE napokon su krenuli u tom smjeru i marljivo rade na stvaranju takvih zvijezda. Hoće li to biti Stamp Fairtex, Christian Lee, Cedric Doumbe ili nitko od navedenih, nije zapravo niti bitno. Najbitnije je da su konkurentske organizacije sve bliže periodu u kojem će moći ponuditi borce koji privlače masovnu publiku.

Odlične karte u njihovim su rukama, a čelnicima UFC-ovih konkurenata preostaje da pravilno odigraju te karte.