Joseph Parker 2017., Kubrat Pulev 2018. i Alexander Povetkin 2019. To su bili mečevi kojima se silom pokušalo Hughiea Furyja ubaciti u sam svjetski boksački vrh. Sva tri puta epilog je bio isti. 24-godišnji britanski dvometraš jednostavno nije dorastao boksačima najviše svjetske klase i dojam je kako ga se počelo gurati prerano, prije svega na račun oca Petera i bratića Tysona.
Ovog puta se vjerovalo kako je Alexander Povetkin savršen protivnik. 39-godišnji Rus sve je sporiji, motivacija također više nije na visokoj razini, a još uvijek je bio broj pet na svjetskoj teškaškoj ljestvici po BoxRecu. No, pokazalo se kako je tamo opravdano. Jer ovo je bio meč kakav boksač poput njega može dobiti na iskustvo i rutinu, što je Povetkin i napravio.
Hughie Fury boksač je koji može protiv svakoga raditi 12 rundi, boksač kojeg će se teško nokautirati, ali isto tako i boksač koji nema dovoljno dobar rad ruku da bi napravio nešto više. Ukoliko protivnika ne nokautira, teško će pronaći dovoljno udaraca da bi do pobjede došao na bodove. Naravno, ako boksa protiv nekog od boksača višeg nivoa, kao što je trojac naveden u prvom odlomku. Nema se puno toga reći o ovom meču osim da je Povetkin radio onoliko koliko mu je trebalo. Iako više nema brzine, uspijevao je proći kroz direkte svog 15 godina mlađeg protivnika i raditi s distance koja njemu odgovara. Fury nije znao odgovoriti niti na klinč u koji bi Povetkin ulazio kad mu je trebalo odmora, kao niti što nije uspio pogoditi niti jedan jači udarac koji je uputio.
Sva tri suca na kraju su bodovala 117-111, što znači kako je Povetkin prema svoj trojici uzeo devet rundi. I nitko ne može prigovoriti na ovaj ishod. Hughie Fury je dobar boksač, ali boksač s kojim se očito previše požurilo po pitanju mečeva na najvišem nivou.
