Nije meč Kella Brooka i Amira Khana ponudio uzbuđenje kakvom su se Britanci nadali, svi oni koji su brzo razgrabili ulaznice te koji su se u subotnju večer našli pred ekranima. Na kraju je održan meč boksača kojem pobjeda znači sve i boksača koji je očito potrošen, ali je došao uzeti svoj posljednji veliki ček.
Brook i Khan bili su rivali još od kadetskih dana, no Khan je bio onaj koji je tim putem iskoračio. Već prije 18. rođendana imao je olimpijsko srebro, automatski i zvjezdani status, a brzo su onda došle i velike svote koje je svojim profesionalnim mečevima zarađivao. Ubrzo nakon toga, stigle su i svjetske titule. Dok je Khan već u ranih dvadesetima bio milijunaš, Brook je polako gradio svoj put kroz profesionalni ring.
U meču koji je zapravo došao pet ili deset godina prekasno, meču gdje se nismo mogli pitati tko je bolji nego kome je više toga preostalo, Brook je pokazao kako mu ovo sve puno više znači te kako se uz sve okolnosti maksimalno dobro pripremio. Khan, koji nije boksao dvije i pol godine, uistinu je došao samo uzeti ček, barem je tako izgledao u ringu.
Brook je već u prvoj rundi Khana opako pogodio i uzdrmao ga, nakon čega je nastavio dominirati. Jednostavno brži i točniji, Brook nije dozvoljavao Khanu da se prebaci u mod svog boksačkog stila, koji sadrži puno kretanja i eskivaža. Postavio je tempo i nastavio je da ga melje sve do prekida koji je došao u šestoj rundi. Nije Khan završio na podu, nije se predavao, srce je bilo puno spremnije on njegovih ruku, ali jednostavno je došlo do dijele meča gdje više nije ni vraćao nego je samo primao udarce i sudac je odlučio kako je tu kraj.
Gotovo 20 godina nakon što su im putevi krenuli u drugim smjerovima, Brook je pokazao kako u njemu još uvijek ima vatre te kako je on taj koji je kroz ove sve godine više želio i sanjao ovaj meč te time i pobjedu u njemu. Khan jednostavno uživa u životu i ovaj mu meč sa sportske strane nije trebao, ali zašto ne spremiti dodatnih pet milijuna funti ako već ima priliku?
Publika je mogla uživati u cijeloj priredbi, a posebno su mogli biti sretni oni koji su navijali za Brooka, čovjeka koji je u ovom meču predstavljao radnika, onog koji je do svega što ima došao težim putem. I zbog toga je i on sam ovu pobjedu proslavio možda i žešće nego onu kad je došao do svjetske titule. Toliko mu je to značilo.
