Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća Nike je izbacio kontroverznu reklamu s Charlesom Barkleyjem koja je u memoriji javnosti ostala poznata po rečenici "Ja nisam uzor".
Tada na vrhuncu slave, Barkley se osim igrom isticao i ekscesima na košarkaškom parketu i izvan njega, što su marketinški stručnjaci globalnog proizvođača odjeće i obuće pretvorili u sredstvo zarade. U trideset sekundi dugom spotu Barkley dribla i zakucava loptu na praznom terenu te između toga kratko iznosi svoju, pardon, Nikeovu filozofiju.
- Ja nisam uzor. Ja nisam plaćen da budem uzor. Ja sam plaćen da napravim kaos na košarkaškom terenu. Roditelji bi trebali biti uzori. Samo zato što zakucavam, ne znači da bi trebao odgajati vašu djecu - izrecitirao je Barkley te izazvao poplavu moralizirajućih osvrta medija i kišu dolara za Nike.
Više od dva desetljeća kasnije, Barkley-Nike rečenica zvuči kao nešto što bi izrekao još uvijek aktualni boksački prvak u teškoj kategoriji (iako ne zadugo) Tyson Fury (25-0, 18 KO). Otkad je samoprozvani Kralj cigana oteo titulu naizgled vječnom Vladimiru Kličku (64-4, 53 KO) 28. studenog prošle godine, čini se da je učinio baš sve što može da okrene medije, javnosti, ali i boksačke fanove protiv sebe.
Živopisni Fury nije se libio skandaloznih izjava i kontroverznih stavova ni prije nego što je postao prvak, ali su one nakon objektivno grozne boksačke večeri u Düsseldorfu s Otoka prešle na svjetsku pozornicu. Za čovjeka koji se veći dio svojeg života bori s depresijom naslov prvaka pretvorio se u teret koji niti je želio, niti je znao nositi.
Iako često zabavan i duhovit (sjetite se samo izjave "Kličko ima karizme koliko i moje gaće" ili bizarnog performansa u Batmanovom kostimu), Fury je prije svega šokirao javnost. Prvo je homoseksualce izjednačio s pedofilima ("Tri su najveća zla na svijetu - abortus, homoseksualnost i pedofilija, a dva od njih su legalna"), zatim je koketirao s antisemitizmom ("Židovski bankari dio su cionističke zavjere kojoj je cilj vladati svijetom), između toga je uvrijedio žene ("Njima je mjesto u krevetu"), Klička nazvao sotonistom ("On štuje vraga") i u "proročkoj" provali najavio apokalipsu.
I dok je vrijeme tratio na intervjue i Twitter statuse, Fury je potpuno zaboravio na dvoranu i trening. Mjeseci su prolazili, kile su se nesmiljeno lijepile za ionako pozamašnu Irčevu figuru, a Kličko je sve glasnije tražio revanš. Kad se Fury napokon vratio treninzima, iz njegovog kampa stizale su informacije da je prvak u očajnoj formi i da nije u stanju izdržati nekoliko rundi sa sparing partnerima, kamoli s čovjekom koji je 10 godina vladao teškom kategorijom i koji sebi i svijetu želi dokazati da očajno izdanje u Düsseldorfu nije prava slika njegove karijere.
Revanš je napokon dogovoren za 9. srpnja ove godine u Manchesteru, ali Fury nije bio spreman za obranu titule. Nekoliko tjedana prije zadanog datuma iz Furyjevog kampa stigle su slike uganutog gležnja prvaka i meč je odgođen. Samo par dana poslije britanski su medij otkrili da su Tyson Fury i njegov bratić, također boksač Hughie Fury, u 2015. godini bili pozitivni na nedopuštene supstance, zbog čega je i Britanska antidopinška agencija najavila istragu. Obojica su zanijekali optužbe, a pregovori s timom Vladimira Klička su nastavljeni i revanš je opet dogovoren, ovaj put za 29. listopada.
Tijekom ljeta se prvak malo stišao, činilo se da se vratio treninzima, ali je rujan pokazao da nešto i dalje ne valja. Prvo je 5. rujna otkazana najavna presica u povodu uzvrata s Kličkom, da bi se tjedan dana kasnije pred novinarima pojavio samo Kličko, dok je Fury svoj izostanak neuvjerljivo opravdavao kvarom na autu. Samo 11 dana kasnije Furyjev promotor Mick Hennessy medijima je poslalo priopćenje kojim je drugi put otkazan meč s Kličkom zbog "medicinskih razloga".
Odmah su se pojavile naznake da je Fury ponovno pao u depresiju i da mu slijedi boravak u psihijatrijskoj ustanovi, samo da bi 30. rujna američka antidopinška agencija VADA objavila da je Fury bio pozitivan na kokain, što je utvrđeno nasumičnim testom provedenim dan prije povlačenja iz meča. Skoro godinu dana izvan ringa, suočen s ozbiljnim optužbama, Fury se našao pred zidom. Organizacije WBA i WBO, čije naslove Irac drži, su najavile istragu koja će vrlo vjerojatno rezultirati oduzimanjem titula, a Kralj Cigana je utjehu još jednom pronašao u Twitteru.
Prvo je najavio povlačenje iz boksa nazivajući taj sport "najjadnijom stvari u kojoj je ikada sudjelovao", svejedno se proglasio "najvećim ikad" pa svima rekao da mu "popuše k***c". Niti tri sata nakon toga opet je krenuo s trolanjem javnosti i rekao da se samo šalio i "da se neće tek tako riješiti Kralja Cigana".
I dok za tešku kategoriju nema straha, budući da Anthony Joshua i Joseph Parker čekaju u niskom startu šansu za jednu od uskoro slobodnih titula, budućnost Tysona Furyja je neizvjesna. Šampion očito nije dobro. Izgubljen u vlastitim mislima, pritisnut optužbama za korištenje dopinga i kokaina, bez ozbiljnog treninga i s upropaštenom prilikom da još jednom svlada Klička, gorostasni Irac nalazi se pred mnogo težom i važnijom borbom nego što je bila ona 28. studenog prošle godine.
Pobjeda protiv Klička, ma koliko god meč bio dosadan, označila je smjenu generacija u teškoj kategoriji, a za Furyja je bila vrhunac karijere. Nažalost, ona je bila i početak njegovog kraja. Kralj cigana možda je ponekad uživao u pozornosti medija, ali za nju nije bio spreman. Za očekivanja javnosti još manje. Kao i kod drugih svjetski poznatih sportaša, od njega se tražilo da se mijenja, da bude uzor drugima. Zaboravilo se da je imao problema s depresijom, zaboravilo se da nikad nije bio do kraja posvećen boksu i zaboravilo se da zapravo nitko nije očekivao da će postati prvak.
Fury je jednom premašio naša očekivanja, a više od toga nije mogao ponuditi. Od osobe koje pati od depresije, bilo je previše tražiti da bude uzor. Sada mu "samo" možemo zaželiti da bude dobro.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....