Možete li zamisliti da ste propješačili više od 1000 km sa svojom djecom, a sve što ste mogli ponijeti stane u jedan kovčeg? Upravo na takvo golemo putovanje uputile su se mnoge venezuelske izbjeglice i migranti bježeći od krize koja je pogodila njihovu zemlju, kako bi potražili utočište u drugim zemljama Latinske Amerike i Kariba.
Nakon sirijske, riječ je o drugoj najvećoj izbjegličkoj krizi na svijetu. Venezuelu je moralo napustiti više od 5,6 milijuna ljudi – to je kao da se sve stanovništvo Danske slilo u druge europske zemlje. Pa ipak, ta je kriza uglavnom ostala nezamijećena u ostatku svijeta i o njoj se rijetko izvještava.
Pandemija je otežala situaciju i dodatno ugrožava Venezuelce koji traže sigurnost. Zbog dugotrajnih mjera ograničenja kretanja izbjeglice i migranti vrlo teško nalaze posao, a žene i djevojčice naročito su izložene još većem riziku od iskorištavanja i ksenofobije nego inače. Pandemija, međutim, ne utječe samo na izbjeglice i migrante: ona pogađa i lokalne zajednice u cijeloj regiji.
Unatoč poteškoćama, zemlje Latinske Amerike i Kariba, diskretno ali velikodušno, nastoje pronaći rješenje, pomoći tim ljudima i ostvariti socijalnu i gospodarsku integraciju. Zemlje domaćini čine sve što mogu kako bi se solidarizirale s unesrećenim ljudima i omogućile im dostojanstven život. Neke su raseljene osobe već dobile pravni status, pa imaju pristup zdravstvenim uslugama i obrazovanju, pravo na stanovanje i zapošljavanje. Važno je napomenuti da su mnogi od njih tijekom pandemije obuhvaćeni nacionalnim kampanjama cijepljenja protiv bolesti COVID-19 te su pokretane značajne i odvažne inicijative za zaštitu milijuna nezakonitih migranata. Međutim, to je veliko opterećenje za regiju i neophodna je dodatna pomoć.
Iako zemlje domaćini nastoje preuzeti tu veliku odgovornost na sebe, potrebna je snažnija međunarodna potpora. Prošle su godine Ujedinjeni narodi pozvali da se osigura novčana pomoć, no prikupljena je samo polovina potrebnih sredstava. Gotovo sva pozornost i resursi usmjereni su na pandemiju bolesti COVID-19, a venezuelska kriza zanemaruje se. Međunarodna zajednica mora učiniti više.
Ne poduzmemo li nešto odmah, stabilnost te regije bit će dovedena u pitanje. Osim toga, velik broj necijepljenih izbjeglica i migranata pogoršao bi ionako ozbiljnu javnozdravstvenu i gospodarsku krizu u regiji.
No ako zajednički osiguramo odgovarajuće uvjete, kriza bi mogla postati prilika za rast. Venezuelci imaju vještine, znanje i poduzetnički duh koji mogu potaknuti snažniji gospodarski oporavak regije nakon COVID-a.
Zato Kanada, nakon konferencije Europske unije i Španjolske 2020., organizira virtualnu međunarodnu donatorsku konferenciju na visokoj razini iz solidarnosti s venezuelskim izbjeglicama i migrantima, koja se održava 17. lipnja u suradnji s Visokim povjerenikom Ujedinjenih naroda za izbjeglice i Međunarodnom organizacijom za migracije. Želimo da javnost postane svjesna golemih posljedica krize i tereta koji uglavnom snose zemlje domaćini u regiji. Moramo potaknuti vlade zemalja izvan te regije, multilateralne organizacije, međunarodne financijske institucije, privatni sektor i civilno društvo da djeluju hitno i solidarno.
Vrijeme je da venezuelskim izbjeglicama i migrantima te njihovim domaćinima pokažemo da je svijetu stalo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....