Dan nakon što je hrvatski predsjednik Zoran Milanović izjavio da se Hrvatska ni na koji način neće uplitati u ukrajinsku krizu dođe li do njezine eskalacije i da ondje neće imati svoje vojnike - zanemarujući činjenicu da to ne dolazi u obzir jer Ukrajina nije članica NATO-a - stječe se dojam da se stanje malo smiruje jer počinju signali ekonomske zabrinutosti. Sve do prije koji dan svjetska su financijska tržišta bila mirna, a onda je uslijedio dvostruki udarac, američka emisijska banka treba zasjedati pa svi pričaju o rastu kamatnih stopa (Europska središnja banka je i dalje opreznija), a raste i zabrinutost zbog geopolitičkih tenzija na istoku Europe. Dionice su ušle u područje korekcije, a cijena nafte se u srijedu ujutro popela na 89 dolara za barel. E, to su već ozbiljne stvari jer inflaciju, koju SAD i EU nastoje primiriti, najviše potiče rast cijena energenata. Nije problem samo Ukrajina, kriza trese i Zaljev gdje proiranski Hutiji iz Jemena gađaju sada primarno Ujedinjene Arapske Emirate i Saudijsku Arabiju. Islamska Republika Iran je zaključila da je trenutak da se priključi postojećim tenzijama i tako, možda, ojača pregovaračke pozicije u Beču gdje se raspravlja o očuvanju sporazuma o iranskom nuklearnom programu.
George Friedman, osnivač savjetničke tvrtke Geopolitical Futures, u tekstu pod naslovom “Ruski misterij”, navodi: “Može se izvući zaključak da Rusija nema namjeru napasti Ukrajinu, kao što je više puta rekao zamjenik ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov. S obzirom na to da Rusija nije djelovala kada je mogla i vjerojatno trebala, čini mi se da je možda govorio istinu.”
Sve se to slabo čuje u rovovima duž linije podjele na ukrajinsku i prorusku stranu. Snijeg je pao, hladno je tijekom ophodnje, ali je toplo u bunkerima ugrađenima u rovove. Oleh Surhov za AP priča kako su prošla tri dana bez pucnjave, a onda je, ničim izazvan, počeo napad bacačima granata i osobnim naoružanjem. “Trajalo je 15 minuta i onda je zavladao mir. Zašto? Nitko ne zna. Tako je to ovdje”, priča novinarima. Oleh je pobjegao s Krima 2014. godine, nakon što ga je Rusija ilegalno - iako tvrde da su proveli referendum - pripojila. Evakuirao je cijelu obitelj i oni sada žive u zapadnoj Ukrajini. Pripada jedinici Zoloto 4. Postoje jedinice Zoloto od 1 do 5, a ime, “zlato”, potječe iz sovjetskih vremena. To su bile jedinice u lokalnoj industriji iskapanja ugljena. Jedinice od 1 do 4 ostale su na ukrajinskoj strani, a broj 5 je prešla na pobunjeničku. Koja na bivše surudare gleda preko snajperskog nišana. Koji je, uz besposadne letjelice, najveća prijetnja ukrajinskim vojnicima.
Vladimir, pripadnik te jedinice na pobunjeničkoj strani, potvrđuje da u okolici nema nikoga, sve je uništeno. Želi da Ukrajinci što prije odu iz rovova kako bi ljudi sami mogli odlučiti o vlastitim sudbinama. “Ako napuste Donbas, mogli bismo odlučiti. Mislim da ovdje nitko ne želi (biti dio) Ukrajine”, rekao je za AP.
Obje strane povezuje uvjerenje da odluka nije na njima nego u rukama nekih drugih. Ljubov, koja živi s ukrajinske strane, kaže da im je ostala samo nada da treba čekati da mir dođe.
Sky News ima priču o dva Britanca, Seanu Pinneru i Johnnyju Woodu, koji su prije par godina zaključili da nisu zadovoljni životom na Otoku i zaputili se u Ukrajinu. Sean se već oženio, tri je godine u vojsci i kaže da želi ostati u Ukrajini. Smjestio se u Mariupolu, gradu na obali Azovskog mora. Johnny se zaračio i također želi ostati kad rat prestane. Sean, koji ima vojno iskustvo iz britanske vojske, ima jasnu poruku u slučaju mogućeg ruskog napada. “Znam da su momci dobro postavljeni, ukopani i da će se boriti. Svi ćemo se boriti jer dečki brane svoje domove, većina njih gleda prema Zapadu, ne prema Rusiji, kako bi nastavili sa životima. Nemamo premoć u zraku, nemamo snažnu mornaricu, ali Ukrajinci se bore i dat ćemo im (Rusima) po nosu, to je sigurno.”
Aleksej Pavlovski, ruski ambasador u Australiji, ponovio je u srijedu da njegova zemlja na kani napasti Ukrajinu. “Naše trupe na granici nisu prijetnja nego upozorenje. Upozorenje ukrajinskim vladarima da se ne upuštaju u nepromišljene vojne avanture”, rekao je za radio.
Oglasio se i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u utorak poručujući javnosti da nema razloga za paniku jer “smo dovoljno snažni da kontroliramo zbivanja i osujetimo svaki pokušaj destabilizacije”. Serhij Korsunski, ukrajinski ambasador u Japanu, kako prenosi Reuters, izjavio je da je Kijev predan traženju diplomatskog rješenja za tenzije s Rusijom dodajući kako su mali izgledi za otvoreni rat, ali da su mogući manji konflikti. Američki predsjednik Joe Biden rekao je prije koji dan da u scenariju “manjih upada” neće biti sankcija Moskvi.
Ukrajinski ambasador Korsunski otvorio je novu temu tvrdnjom da bi napad na Ukrajinu, koja ima 15 nuklearnih reaktora, doveo do razarajućeg regionalnog utjecaja na Europu. Podcrtavam pojam regionalnog. Još jedan interesantan podatak donosi Korsunski: Ukrajinom prolazi 30.000 kilometara plino i naftovoda.
Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba u srijedu je izjavio kako je, trenutno, broj ruskih vojnika na ukrajinskoj granici nedostatan za sveobuhvatnu ofenzivu duž cijele granice.
U Parizu su u srijedu počeli pregovori o problemu pobunjenih dijelova istočne Ukrajine u normandijskom formatu (Njemačka, Francuska, Ukrajina, Rusija). I to je važan signal jer su (pre)dugo bili u prekidu, a jedan od razloga za ruski pritisak odbijanje je Kijeva da provede odredbe (dva) Sporazuma iz Minska. Ukrajina je dosad odbijala provesti dio odredaba koji uključuje autonomiju pobunjenih regija tvrdeći da tako dobiva državu u državi. Može se razumjeti zabrinutost ukrajinskih vlasti, ali one su trenutno suočene s pobunjenim dijelom države koji ne želi - formalno - pripajanje Rusije nego očuvanje stečenih prava, kulturnih, jezičnih i političkih. Što je gore nego imati pokrajinu s pravima koja ima Južni Tirol u Italiji. U Ukrajini ima nešto manje od 20% stanovništva koje se smatra govornicima ruskog. Kijev, kao članica Vijeća Europe, im mora osigurati prava. Neka se ugledaju na Hrvatsku gdje nemjerljivo manji postotak Talijana ima sva navedena prava. Moskva je odbacivala bilo kakav pritisak navodeći da Kijev ne provodi odredbe.
Pregovori se odvijaju na stručnoj razini, dakle niske političke razine što je dobar put za smanjenje tenzija. Provedba Sporazuma iz Minska bila bi gotovo sigurno korak prema deeskalaciji. Iako bi u takvoj situaciji Kijev bio vezanih ruku u procesu pristupa EU i NATO. Crna Gora je ušla u Savez a da je podrška javnosti jedva prelazila 50%. I zato sada postoje ozbiljni problemi u odnosima Podgorice i vojno-političkog Bruxellesa. U Ukrajini je za članstvo u EU nešto malo više od 50%, a za NATO manje od 50%. I to bez pobunjenih pokrajina.
U ponedjeljak su iz Kijeva javili da će prihvatiti i da oni koji su sudjelovali u pobuni na istoku, nakon što nastupi mir, sudjeluju na izborima i participiraju u vlasti. Očito je da su počeli učiti iz hrvatskih iskustava tijekom mirne reintegracije Podunavlja.
Treba uzeti u obzir i vijesti o zahtjevima tvrtki, kako u SAD-u (Chevron, General Electric) tako i u EU, koje imaju razvijene poslovne odnose s Rusijom da ih se izuzme iz sankcija ako stupe na snagu. U Njemačkoj se već govori da će se to odnositi na tvrtke, pa i banke, povezane s isporukom plina. Koji Rusiji treba platiti. Nije naodmet ponoviti da bi u slučaju “nezapamćenih sankcija” najveću štetu trpjela Europa dok bi u SAD-u bila gotovo pa zanemariva. Iz te perspektive treba gledati reakcije Pariza i Berlina. I najavu virtualnog razgovora šefova talijanskih kompanija, među kojima su Pirelli, Generali i UniCredit, s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Vlada u Rimu ih je pozvala da ne sudjeluju u razgovoru što su oni glatko odbili.
Američki State Department u utorak je objavio da su pri kraju odgovori na ruske sigurnosne zahtjeve iz prosinca prošle godine. Ned Price, glasnogovornik, rekao je da su s njima upoznate članice NATO i Ukrajina. Aleksander Gruško, zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova koji je vodio pregovore s NATO-m 12. siječnja, u srijedu je rekao da je Moskva zasad dobile neke odgovore od Saveza, ali još ništa u pisanoj formi.
U srijedu navečer objavljeno je da je američki ambasador u Moskvi John Sullivan dostavio pisane odgovore ruskom ministarstvu vanjskih poslova i predao ih Aleksandru Grušku.