Fijasko politike Europske unije, financijske prije svega, na području Jugoistočne Europe

Autor: Dr. Thomas Brey, docent za politologiju i novinarstvo na više univerziteta Nemačke, dugogodišnji regionalni direktor njemačke novinske agencije “dpa” za Jugoistočnu Europu.

Prijevod: Mirko Vuletić

Tekst je objavljen u Internationale Politik (IP) i prenesen na želju autora.

Summit EU-Balkan u Sloveniji u listopadu opet je pružio dokaze o podbacivanju Unije u jugoistočnoj Europi. „Parada licemjerja, praznih riječi, bezočnog appeasementa i dvoličnosti“, tako je političarka Zelenih Viola von Cramon opisala ovaj događaj. Ona je i izvjestilac za Kosovo Europskog Parlamenta.

„U proteklih 25 godina nije bilo napretka za građane usprkos milijardama iz Europe“, kaže bivši austrijski diplomat Wolfgang Petritsch, koji je ranije upravljao EU-angažmanom u Bosni i Hercegovini. Zaista, situacija je tišteća:

1) Proeuropski sjevernomakedonski premijer Zoran Zaev je izgubio i lokalne izbore jer EU nije u stanju da konačno počne obećane pregovore o pristupanju. Bugarska blokira početak pregovora avanturističkim jezičkim i povijesnim razlozima.

2) Kriza između Srbije i njene bivše, odcjepljene i Albancima naseljene pokrajine Kosovo, usprkos deceniji posredovanja EU, udaljenija je nego ikada od rješenja.

3) Bosna i Hercegovina je već dugi niz godina u samoblokadi zbog spora između muslimanskih Bošnjaka, pravoslavnih Srba i katoličkih Hrvata. Bivši njemački savezni ministar poljoprivrede Christian Schmidt, koji je u kolovozu poslan u zemlju kao predstavnik međunarodne zajednice s gomilom nadležnosti, sjedi između svih zamislivih stolica. „Za mjesec dana je uspio postići da ga ni jedan lokalni političar više ne podržava”, kaže direktor Transparency International Srđan Blagovčanin.

4) Dugogodišnju političku „ljubavnu vezu” bivše kancelarke Angele Merkel i predsjednika Srbije Aleksandra Vucčića civilno društvo opisuje kao pogubnu: Vućič je uspostavio autokratski sistem po mjeri vlastitih potreba u kojem su državne institucije iznutra uništene, mediji potlačeni, pravosuđe u okovima, a opozicija šikanirana. Od Vućičevih ustupaka u kosovskom sporu, kojima se Angela Merkel zauzvrat podršci nadala, nema ništa.

5) Populisti, poput mađarskog premijera Viktora Orbána, srpskog Vućiča i slovenskog premijera Janeza Janše, udružili su snage s poljskim premijerom Mateuszom Morawieckim, šefom talijanske desničarske partije Lega Matteom Salvinijem i francuskom desničarskom ekstremistkinjom Marine Le Pen.

6) Dugogodišnji premijer Edi Rama dominira u Albaniji, članici NATO, upitnim metodama. Početka pregovora o pristupanju EU nema zbog veta Francuske i Nizozemske jer su izostali sudskii procesi protiv korumpiranih sudaca i tužilaca dok krijumčarenje droge velikih razmjera, izborne prijevare i gušenje slobodnih medija i dalje caruje.

7) Rumunjska i Bugarska se i deceniju i po nakon ulaska u EU i dalje smatraju posebno korumpiranim državama, u kojima moćni političari buše državne institucije u svoju korist i iskrivljuju pravosuđe za svoje interese.

8) Crna Gora, članica NATO, blokirana je trajnim nacionalističkim sukobima u trokutu Crnogorci/Srbi/Srpska Pravoslavna Crkve.

9) U svim državama u regiji - bez izuzetka - cvjeta korupcija: od temelja do najviših razina. Muze se, prije svega, preko izmanipuliranih javnih tendera. Trgovinski i ekonomski monopoli diktiraju maksimalne cijene. Vrhunski političari serijski kupuju akademske titule i plagiraju disertacije.

10) Moskovska propaganda ima utjecaja na široke krugove stanovništva koje Rusiju vidi svojim najbližim prijateljem i ekonomskim partnerom. Međutim, istina je sušta suprotnost. Izuzimajući isporuke ruskog plina, zemlje Jugoistočne Europe najveći deio trgovine obavljaju s EU.

11) Stanovništvo je rezignirano i spas traži u emigraciji, posebno u pravcu Njemačke i Austrije. Hrvatska je izgubila oko 10% stanovništva od ulaska u EU 2013. godine. Stotine tisuća ljudi okrenulo je leđa Bosni i Hercegovini. Odseljavaju se prije svega obrazovani mladi ljudi.

Pa ipak, u svojim godišnjim „Izvještajima o napretku“, Komisija EU govori o „umjerenim reformskim uspjesima“ i papagajski ponavljajući preporučuje podjeljenim narodima na Balkanskom poluotoku: „Počnite se podnositi međusobno!“ Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen tijekom posljednjeg obilaska Balkana pohvalila je „snažne koncentracije na fundamentalnim reformama“, koje su „ogromne“: „Obavili ste mnogo napornog posla.” Prema vladama kritični novinari i civilno društvo u regiiji bili su više nego zapanjeni ovom brutalno pogrešnom procjenom.

Navodni politički uspjesi

Tijekom posljednje posjete Srbiji u rujnu, kancelarka Angela Merkel je svedržećem predsjedniku Vučiću laskala kao garantu društveno-političkih reformi. Ali: od njene prethodne posjete Beogradu 2015. godine „nijedna velika fundamentalna reforma“, nije realizirana, konstatira beogradsko predstavništvo njemačke Heinrich-Böll Fondacije, bliske sada vladajućoj Zelenoj stranci u Berlinu. Istaknuti srpski profesor ekonomije Miodrag Zec kritizira da u Srbiji postoji „metastazirajući politički model u kome je Jedan Jedini postao najvažnija i nedodirljiva društvena institucija koja diktira kretanje kapitala i raspodjelu vrijednosti“. Srpski bestseller autor Marko Vidojković „s gnušanjem“ gleda na dugogodišnju podršku Angele Merkel Vućiču: „EU je odlučila da se osloni na stabilokraciju u Srbiji – bez obzira na to što je ona u Srbiji diktatura ."

Kako je moguće da se realna situacija i pseudorealnost, koju prikazuju zapadni političari, toliko razilaze? Zijad Bećirović, direktor International Institute for Middle East and Balkan Studies (IFIMES), sa sjedištem u Ljubljani, kaže: Europsku politiku na vrhu ne zanimaju mnogi komplicirani balkanski problemi pa su zato ove teme delegirane na „niže nivoe“. Armija diplomata na lokalnom balkanskom nivou dobila je odriješene ruke da radi po vlastitom nahođenju. „Predstavništva EU su tako postala plodno tlo za kriminal i korupciju“, tvrdi istaknuti politički stručnjak, usprkos tome što je većina osoblja EU ozbiljno angažirana na svom poslu. Korumpirani dio europskih eksperata i diplomata radi s korumpiranim političkim elitama balkanskog regiona. Poznati su korupcijski poslovi u „Misiji vladavine prava“ (EULEKS) na Kosovu (od 2008. godine), najskupljoj misiji EU u inozemstvu.

Ovaj žalosni utjecaj korumpiranih predstavnika EU nastavlja se i u vrhunskoj politici: vodeća snaga nove vlade u Rumunjskoj, članici EU, Ceausecuovi su postkomunisti (PSD). Zamjenik premijera Sorin Grindeanu je posebno kontroverzan. On je 2017. hitnom uredbom implementirao razvodnjavanje Kaznenog Zakona za korumpirane političare, čime je izazvao masovne ulične proteste. Bivši predsjednik PSD Liviu Dragnea pušten je privremeno iz zatvora u srpnju, a tamo je boravio zbog korupcije. Protiv njega je u toku još jedan korupcijski postupak. Protiv Călin Popescu Tăriceanua, bivšeg šefa rumunjske vlade i predsjednika Senata, upravo je pokrenut postupak za korupciju. U lipnju 2021. godine zamrznuta su sredstva EU za rumunjsku deltu Dunava, kao svjetsku baštinu UNESCO, u iznosu od 1,1 milijardu eura. Dio toga slijevao se u kompanije utjecajnih političara i s njima povezanih oligarha, koji nikakve veze s deltom Dunava nemaju. Sistematska korupcija će se vjerojatno dramatično povećati ogromnim sumama iz Bruxelles koje su dio plana obnove poslije corone: Bukurešt je podnio zahtjev za 15 milijardi eura zajmova s niskim kamatama i za preko 14 milijardi eura nepovratnih sredstava.

Europske partijske familije u lošem svjetlu

Sergej Stanišev je već devet godina predsjednik Partije Europskih Socijalista (PES), krovne EU udruge ljevičara. Njegovu vladavinu u Bugarskoj (2005–2009) obilježilo je zaustavljanje briselskog novca nakon navoda o sistematskoj korupciji i toleranciji mafijaških struktura. PES tradicionalno drži zaštitničku ruku nad dugogodišnjim šefom albanske vlade Edijem Ramom, koji čak ni među dobronamjernima ne važi „besprijekornog demokratu“.

S druge strane je bugarski premijer Bojko Borisov, koji je navodno duboko umješan u korupciju i koji je vodio vladu jedanaest godina. Pod zaštitom je konzervativne Europske Pučke Partije (EPP). Fondacija Hanns-Seidel, koja je bliska vladajućem bavarskom CSU, bila je kum pri osnivanju Borisovljeve partije GERB, a EPP ga je aktivno podržavao, kao svog člana, u predizbornim kampanjama. Kompromitirajuće otografije Borisova kako spava pored pištolja, gomile novčanica od 500 eura i zlatnih poluga - koje su se pojavile na internetu pre godinu i po dana i nikada nisu verificirane - nisu izazvale veću pažnju u EU. Međutim, izazvale su višemjesečne proteste u Sofiji pod motom „Mafija napolje“. Meta protesta je bilo i predstavništvo EU u Bugarskoj. Uglavnom mladi demonstranti glasno su kritizirali „fasadnu demokraciju“.

EPP je imao sumnjivu ulogu i sa članicom Mađarskom, iako premijer Orbán otvoreno vuče za nos Bruxelles, tlači medije i pravosuđe u zemlji i maltretira civilno društvo. Bez obzira na to, dugo mu je omogućavano da stvara mrežu s drugim populistima i nacionalistima u EU. Orbán je također uspio zabilježiti kao uspeh što je njegov čovjek od povjerenja Olivér Várhelyi već godinu dana povjerenik za proširenje EU, za koga se kaže da posebno štiti Srbiju od neprijatnih kritika. Sredinom listopada je izjavio: „U Srbiji postoji obnovljena posvećenost reformama”, što je izvan svake pameti. Olivér Várhelyi je „pogrešan čovjek na pogrešnom mjestu“, kažu u Europskom Parlamentu, jer kreči i uljepšava negativne izvještaje EU o situaciji u Srbiju. I kako onda predstavnik Mađarske, koja dugo gazi zajedničke europske vrijednosti, uopće može biti uzor članicama i zemljama kandidatkinjama za EU u Jugoistočnoj Europi? Srpski psiholog Žarko Trebješanin otvoreno kaže: „Svima je jasno da ovdje imamo potemkinovsku fasadu demokracije, ali i to da iza ove kulise, iza institucija i zakona, u stvarnosti nema ničega.“ Orbán demonstrira solidarnost sa Srbijom čestim sastancima sa predsjednikom Vućičem i poglavarom bosanskih Srba Miloradom Dodikom.

Prema posljednjim anketama, samo 36% ljudi u Srbiji odnose s EU opisuje kao dobre. Nasuprot tome, 85% odnosno 82% vjeruje da njihova zemlja ima najbolje odnose s Kinom i Rusijom. Međutim, Srbija 3/4 sve svoje trgovine obavlja s EU, iz koje dolazi ⅔ svih stranih investicija. Većina donacija ili kredita s niskim kamatama dolazi sa Zapada. Iako imidž Rusije i Kine vrtoglavo raste, nijednom Srbinu ne pada na pamet da emigrira u Rusiji ili Kinu. „Zemlje zova čežnje“ prije svega su Njemačka i Austrija, ali i Švicarska, Skandinavija, Velika Britanija i USA.

Svako malo stižu novi prijedlozi zapadnih think tankova da borbu protiv ovog poricanja realnosti od strane velikog dela stanovništva na Balkanu treba voditi dodatnim milijardama eura. Što ne vodi ničemu. Političke elite Jugoistočne Europe odavno EU ne vide kao zajednicu vrijednosti, već kao jednostavan mehanizam za transfer milijardi eura, a bez ikakvih reformskih obveza. Korumpirani vrh politike Balkana je i do sada bio centralni sugovornik administracija i u Bruxellesu i u Washingtonu. „Europa je bukvalno nesposobna“, zaključuje kosovski politički savjetnik Adrijan Arifi: „Kao i uvijek, sve nade počivaju na Americi.“ Američki predsjednik Joe Biden poslao je u regiju čitav tim iskusnih poznavatelja Balkana. Dok EU i države-članice i dalje razmišljaju o etničkim kriterijima, Gabriel Escobar, kao jedan od ovih novih američkih izaslanika, kaže: „Problem Bosne i Hercegovine nije etničke prirode, već sistematska korupcija i nedostatak kredibiliteta političkih aktera“.

Ideje za novu politiku na Balkanu

Do sada su članice EU na Balkanu često igrale jedna protiv druge. Ali potrebna je konzistentna i srednjoročno koncipirana politika Bruxellesa prema Jugoistočnoj Europi – uz:

1) Uvjetovanje „financijskih sredstava za reforme“ i sankcije protiv nacionalističkih revolveraša. U studenom, na primer, zbog unutrašnjeg neslaganja, EU nije mogla da se dogovori o sankcijama bosansko-srpskom političaru Dodiku zbog njegove politike secesije.

2) Više omladinske razmjene: čak i mladi su nacionalistički zatrovani od roditelja, škole i medija. Opcije, kao što je Erasmus + koga je koristilo 30.000 mladih sa Zapadnog Balkana između 2015. i 2020. godine, nisu dovoljne.

3) Povećana suradnja s organizacijama civilnog društva, čak i ako je opozicija u praktično svim balkanskim zemljama posvađana i nacionalistički obojena.

I prije i iznad svega:

4) Stvaranje kontra-javnosti koja bi se suprotstavila stalnoj propagandi (također protiv EU) tabloidnih medija podčinjenih vlastima, medijskim monopolima oligarhija i korozivnom utjecaju ruskih državnih medija, poput Sputnika, u praktično svim zemljama Balkana. Istraživanja u provincijskim gradovima, poput Vranja na jugu Srbije, pokazuju da se ljudi osjećaju informirano, ali ih medijski monopoli drže u neznanju, jer tamošnje stanovništvo ne zna apsolutno ništa o bezbrojnim aferama i raširenoj korupciji u njihovoj zemlji.