Pomfrit se najčešće radi s lokalno uzgojenim krumpirom, zbog čega bi se moglo pomisliti da je to klimatski prihvatljiva hrana. Međutim, prženi su krumpirići štetni za okoliš.
O negativnom klimatskom utjecaju omiljenog, hrskavog pommes fritesa svjetski mediji govore već godinama, a mnoge je iznenadio i potez jedne njemačke poslovnice poznate švedske tvrtke namještaja koja je ukinula pomfrit iz ponude restorana. Svoju odluku obrazložila je podatkom da "pomfrit uzrokuje više od četiri puta više CO2 od kuhanog proizvoda".
Ovom temom pozabavili su se i američki mediji, iznoseći zanimljive brojke: s prosječnom godišnjom potrošnjom od 37,9 kilograma po osobi, krumpir je jedan od najpopularnijih priloga u američkoj kuhinji. Otprilike polovica te količine konzumira se u obliku prerađenih proizvoda kao što su čips, krumpir salata i krumpirići. Čak 23 posto Amerikanaca izjavilo je 2021. godine da jede pomfrit nekoliko puta tjedno, a godinu dana kasnije podaci su pokazali kako je proizvedeno 487.830 tona krumpirića.
Kako nastaje pomfrit? Da bi se krumpir "pretvorio" u narezani, smrznuti pomfrit, on prolazi kroz nekoliko faza koje stvaraju emisije CO2. Prema dostupnim objavljenim podacima, proizvodnja jednog kilograma krumpira oslobađa samo 0,62 kilograma ekvivalenta CO2 (kako bi se izračunao ugljični otisak, sve emisije stakleničkih plinova se pretvaraju u 1 ekvivalent CO2). Krumpir iz ekološkog uzgoja je nešto prihvatljiviji za klimu. No, transformacija iz krumpira "klimatskog šampiona" u krumpiriće "klimatskog ubojice" zahtijeva daljnje korake obrade: krumpir se mora oguliti, izrezati, termički obrađivati, pakirati i zamrznuti prije nego što dođu u zamrzivače supermarketa. U međuvremenu se više puta transportiraju s jednog mjesta na drugo. Kada stignu na finalnu adresu, a da bi bili jestivi, moraju se pripremati u fritezi, tavi, pećnici... Svi ti procesi troše energiju, uglavnom iz prirodnog plina, nafte ili ugljena, a ekstrakcija ovih fosilnih goriva dovodi do enormnih emisija CO2.
Smrznuti pomfrit nalazi se na četvrtom mjestu među najgorim namirnicama za klimu zbog svoje složene obrade koja emitira CO2. Generira 5,7 kilograma ekvivalenta CO2 po kilogramu.
No, to ne znači da se morate potpuno odreći krumpirića kako biste zaštitili klimu. Treba biti svjestan da zaštita klime ne ovisi o jednom obroku, a kamoli o pojedinom sastojku, već o količini i dugoročnom ponašanju u ishrani, kao i drugim čimbenicima poput situacije stanovanja, mobilnosti i ukupne potrošnje.
A koja nam opcija onda ostaje? Pripremiti pomfrit kod kuće, po mogućnosti od organsko uzgojenog, lokalnog krumpira.
