Kako aktivirati tržište nekretnina?

Iako je Hrvatska tek početkom ovog tjedna službeno pristupila Europskoj uniji, državljani zemalja članica još od 2009., kada je potpisan sporazum o pridruživanju, mogu nesmetano, pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani, kupovati nekretnine u Hrvatskoj i obratno – hrvatski državljani već nekoliko godina mogu nesmetno kupovati nekretnine u zemljama članicama EU.

Međutim, činjenica je da je upravo u trenutku potpisivanja sporazuma o pridruživanju nastupila globalna kriza, koja je zamrznula sve aktivnosti na inozemnom i domaćem tržištu nekretnina, stoga je teško očekivati trenutne značajne promijeniti na bolje.

Dio Europe izlazi iz krize

Ipak, neke europske zemlje izlaze iz krize, a eurofija koja je zavladala ulaskom Hrvatske u EU mogla bi ponovno potaknuti strane državljane na kupnju nekretnina u Hrvatskoj. Uzmemo li za primjer podatak Dubravka Ranilovića, predsjednika Udruženja poslovanja nekretninama pri HGK, iznesen na Filipovićevoj Međunarodnoj konferenciji o hrvatskom tržištu nekretnina, više od 40.000 stranaca vlasnici su barem jedne nekretnine u Hrvatskoj.

Britanija, Njemačka, Italija, Češka… Rusima dopuštaju kupnju

Dakle, interesa je bilo kada je bilo i financijskih mogućnosti. Jer, većina tih kupoprodaja realizirana je prije krize, a u posljednjih se nekoliko godina bilježi sve manje i manje transakcija. Potvrđuje nam to i Jasminka Biliškov, vlasnica agencije Biliškov nekretnine, koja ističe kako taj iznimno mali broj kupaca, državljana zemalja članica EU, zanima isključivo jadranska obala, točnije Dubrovnik, Split, Trogir, Zadar, Istra…

– Njemačka, Engleska, Švedska i Finska izlaze iz krize i očekujem da bi moglo doći do manjih pomaka jer u posljednjih nekoliko godina uopće nije bilo klijenata iz zapadne Europe. Sam ulazak Hrvatske u EU mogao bi im dati psihološku dimenziju stabilnosti za investicije u smislu sređenijeg sudstva, pravne procedure, lakšeg ishođenja građevinskih dozvola… Sljedeća dva mjeseca bit će nam pokazatelji, jer ako u tom periodu ne bude pomaka, znači da smo i dalje na mrtvoj točki – kaže Biliškov i nabraja nekoliko ranije realiziranih transakcija sa strancima.

Vole Istru i Dalmaciju

Primjerice, Englezi su rado kupovali stare kamene kuće u Dalmaciji te ih renovirali, kao klijenti pojavljali su se Mađari, Irci, Nijemci, Austrijanci, čak i Estonci, a tradicionalni su kupci bili Slovenci, Česi, Slovaci i Poljaci.

– Međutim, kako je situacija na tržištu nekretnina izuzetno loša, ne vidim rješenje u potencijalnim kupcima iz EU. Moje je viđenje jedinog pravog izlaza otvaranje prema potencijalnim kupcima iz zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, odnosno zemalja tzv. trećeg svijeta.

Ne razumijem zašto su hrvatski dužnosnici stroži prema ruskim investitorima i ulagačima nego što su to Englezi, Nijemci i ostale članice EU koje im omogućuju nesmetanu kupnju. Hrvatska bi morala imati isti krijetrij prema njima, ni manje ni više nego što im omogućuju države članice EU. Na ovaj način gubimo potencijalne ulagače koji bi značajno povećali ulaganje u naše gospodarstvo.

Mogli bi ih ograničiti imovinskim cenzusom, primjerice da im olakšamo dobivanje boravišne dozvole ili vize ako kupe nekretninu u vrijednosti 350.000 eura. No, oni ne bi samo kupovali kuće ili vile, ulagali bi u pokretanje biznisa, a smatram da ne smijemo zanemariti nešto što bi nam donijelo veliki prosperitet – kaže Biliškov.

Kao jedan od prijedloga predlaže i prodaju određenog broja malih otoka u državnom i pritavnom vlasništvu, koji su danas odlagališta otpada uz velike, atraktivne otoke, a koji bi, uz naravno strogo kontroliranu gradnju, zasigurno privukli brojne VIP klijente i domaćem stanovništvu pružili priliku za zapošljavanjem.

Država bi profitirala

– Otok uvijek ostaje hrvatski, a na taj bi način, ističe, i država profitirala kroz proračun i poreze – kaže Biliškov. Uvođenjem viza za državljane Ruske Federacije i Ukrajine, napominje, već gubimo brojne turiste, a barem 10 posto njih bili su potencijali kupci nekretnina.

S druge strane, zemlje članice EU, poput Belgije, Bugarske, Velike Britanije, Njemačke, Španjolske, Italije, Nizozemske, Slovačke, Finske, Češke i Švedske, ne sadrže odredbe koje bi Rusima kao fizičkim osobama ograničile kupnju nekretnine i ostvarenje vlasništva pod istim uvjetima kao i državljani tih zemalja. A riječ je o bogatom dijelu Rusa, koji imaju volje, želje i kapitala za ulaganje.

Što Hrvati kupuju u inozemstvu?

A kakav je interes hrvatskih državljana za kupnjom nekretnina u zemljama EU? Jasminka Biliškov ističe kako upravo radi na slučaju u kojem hrvatski državljanin kupuje stan u Munchenu, a nekoliko je transakcija već realizirano, primjerice vlasnik jedne poznatije tvrtke u Dalmaciji kupio je stan u Londonu za djecu koja tamo studiraju, ili pak stariji bračni par vilu u austrijskom dijelu Alpi, blizu skijališta, koju iznajmljuju ostatak godine. Interesa ima i za Češku i Slovačku, a najčešći su razlog miješani brakovi.

– Mogu vam reći da to nisu usamljeni slučajevi i da očekujemo malo veći interes Hrvata za kupnjom nekretnina u EU, naročito ako je riječ o pokretanju biznisa u inozemstvu ili školovanju djece – kaže.

Iako su cijene hrvatskih nekretnina odavno dosegle razinu europskih cijena, nekretnine u europskim metropolama nevjerojatno su skupe. U strogom centru Londona i Munchena se cijene stana kreću između 5000 i 10.000 eura po kvadratu, dok su nekretnine na obali Španjolske, Grčke i Turske, Bugarske, pa čak i na određenim lokacijama na obali Italije i Francuske, niže nego kod nas.

Objavljeno u tiskanom izdanju, 06.07.2013.