Što prvo primijetite kada uđete u nečiji stan? Možda ćete reći da vas je dojmio prostran dnevni boravak s predivnom, već na prvi pogled udobnom kutnom garniturom, možda ultra moderna kuhinja, a možda i dekorativni elementi poput raznih figurica iz neke egzotične zemlje ili pak psić koji vam se razveselio kao da ste njegov vlasnik? Istina, sve vas navedeno može oduševiti. No, naše je pitanje bilo što prvo primjećujete kada uđete u nečiji stan? Možda niste ni svjesni, ali prvi je dojam definitivno ulazni prostor.
Zamislite si sljedeću situaciju: prijatelji su vas pozvali na tulum useljenja. Ulazite u stan, a domaćini vas dočekuju u mračnom, skučenomi dugačkom tunelu, jedva se snalazite izuvajući cipele, udarajući pritom u glomazne ormare, te vas kao u labirintu vode do dnevnog boravka. Ili pak potpuno suprotno: ulazite u stan, a umjesto hodnika domaćini vas dočekuju praktički već u blagovaonici, ne znate gdje ostaviti kapute, buka se čuje po cijelom stubištu zgrade, a svaki put kad se otvore ulazna vrata susjedi iz stubišnog hodnika u sekundi mogu skenirati tko je sve na druženju, što se pije, jede, gleda ili sluša na TV-u… Takvo bi vam iskustvo zasigurno moglo umanjiti prvoopisani dojam nečijeg stana ili kuće. Isto kao i u vašem domu.
Međutim, točnog pravila kakav bi hodnik zapravo trebao biti nema, svatko ima svoj ukus pa se tako i stručnjaci i vlasnici nekretnina razilaze u mišljenjima. Iz tog razloga zasigurno možemo reći kako je upravo ta prostorija najveći izazov u domu, kojem treba pristupiti individualno, ovisno o veličini stana i projektnom rješenju. Ipak, sigurno je da je hodnik danas postao nepravedno zanemaren dio doma, a to ne mora biti tako.
Kakav god hodnik bio, treba biti svjestan tog prostora i svih njegovih mana i potencijala kako bi se što bolje uredio i reprezentativno opremio. Reći ćemo ovako: ako su cipele ogledalo čovjeka, tada je definitivno hodnik ogledalo vašeg stana (u koji, usput rečeno, pospremate cipele). Tu se, naime, događa prvi susret sa stanom, to je mjesto koje nas uvodi u ostatak stana ili kuće i koje osim osnovne funkcije spajanja i povezivanja prostorija, mora zadovoljiti i estetski kriterij, a mi smo ovaj mjesec odlučili pokazati vam sav njegov iskoristiv potencijal.
Jer, hodnik može biti spremište, garderoba, kućna biblioteka, dječji ili radni kutak, pa čak i galerijski prostor… Potvrđuju nam to i stručnjaci iz tvrtke KAP4, arhitektonskog ureda Križnjak, dizajnerskog studija Karas te stolarije Sto-a, koje smo zamolili da nas uvedu u svijet hodnika, u kojem počinje, ali i završava svaka priča o interijerima. Mi ćemo početi s tehničkim podacima: minimalna prohodna širina hodnika je 90 cm, a idealna širina je 120 cm + 60 cm za ugradbene ormare. Površina hodnika ne bi trebala biti ni premala ni prevelika, ovisno o površini stana ili kuće, a najčešće su pogreške pri projektiranju i opremanju hodnika premala širina, nepravilan oblik, prevelika dužina, nedostatak prirodnog svjetla… Arhitekti iz tvrtke KAP4 navode da ulazni prostor može biti I, L, Z ili npr.
O oblika, ali se općenito ne kategoriziraju po morfološkim osobinama. Hodnici su nekad bili sobe predvorja u stanovima 19. stoljeća, da bi se razvojem stanogradnje pretvorili u dugačke prolaze koji ‘opskrbljuju’ sve prostore u stanu, a u zadnje vrijeme se izbjegavaju nabijenim rasporedima stanova masovne stanogradnje gdje dnevni boravak često preuzima dio funkcije spajanja – kažu arhitekti iz tvrtke KAP4, koji su uz savjete izradili i sheme koje prikazuju četiri varijante hodnika. Dizajnerica Tina Kurpez iz Studija Karas također ističe da je bitno voditi računa da ulazni prostor bude proporcionalno velik u odnosu na ostatak stana ili kuće u koji nas uvodi, a u svojim projektima najčešće ne odvaja vrata između ulaznog prostora i ostatka stana, već ih organizira tako da se elementi, primjerice ormar, iz ulaznog prostora proteže i kroz druge zone, primjerice kuhinju ili dnevni boravak.
Tada stan, smatra, djeluje kompaktnije i cjelovitije. Takav je koncept, kaže, nezamisliv u starijim stanovima. U zagrebačkoj stanogradnji ulazni prostor najčešće je prostorija s puno vrata i malo svjetla, obaveznim radijatorom, plinomjerom i ormarićem s osiguračima, dakle nimalo atraktivna i ugodna prostorija. Ako se ne radi adaptacija u kojoj je dozvoljeno rušenje zidova i preoblikovanje ovako organiziranog ulaznog prostora, na raspolaganju ostaje vrlo malo elemenata kojima postižemo ugodniju atmosferu. Tada je obavezna kvalitetno riješena rasvjeta. Ostaje li samo jedno rasvjetno mjesto na stropu, ovdje je često odličan izbor atraktivna visilica, pogotovo ako je to jedini dekorativni komad koji se pojavljuje u prostoriji. Međutim, kvalitetnije je rasvjetu rasporediti točkasto te time naglasiti pojedine zone ili plohe zida – dodaje Tina Kurpez. Prostor se vizualno može povećati i ogledalom, ali se ne preporučuje da ogledalo i izvor svjetla budu jedan nasuprot drugome.
S druge strane, arhitekti Martina i Robert Križnjak smatraju da hodnik treba biti zasebna prostorija u stanu jer su njegove funkcije zaštita od buke, hladnoće i neželjenih pogleda direktno s ulaznih vrata u stan te mjesto gdje se odlaže obuća i odjeća kada se dolazi u stan. – Hodnici su u stanovima najčešće pravilne geometrije, dok u obiteljskim kućama oni ponekad mogu imati različite oblike, što ovisi o projektantu i stilu gradnje. No, pravilna geometrija je najpoželjnija jer je ona i najfunkcionalnija. Jer, ako imate hodnik gdje su zidovi zaobljeni, teško će biti smjestiti bilo kakav namještaj – upozoravaju. U kvalitetno isprojektiranim stanovima hodnici su “pametno” ukomponirani u tlocrt. Oni imaju svoju svrhu i ono što je najvažnije – mogućnost iskoristivosti prostora.
U “loše” projektiranim stanovima događa se da se velik broj kvadrata stambenog prostora potroši na nepotrebne hodnike koje morate platiti, a od njih nema velike koristi jer su, primjerice, takvih dimenzija da nema mogućnost smještaja ormara, niti bilo kakvog drugog namještaja – ističu i dodaju da u današnje vrijeme, kada je svaki kvadrat bitan, ljudi žele izbjeći nepotrebne hodnike pa često ni ne razmišljaju koliko su oni, ako su pravilno isprojektirani, bitni. – Primjerice, žele što veću dnevnu zonu i onda ukinu hodnik koji ima ulogu ulaznog prostora, a zaborave da negdje trebaju odlagati cipele, kapute, kišobrane… Onda se događa da se te stvari odlažu u sklopu dnevnog boravka, što nikako nije prihvatljivo, radi mirisa i blata na cipelama, mokrih kaputa i kišobrana… Također, ulazni hodnik ima ulogu zaštite od hladnoće… Ako ga ukinete, čim otvorite vrata hladni zrak ulazi direktno u dnevni boravak… Funkcija hodnika je i zaštita od buke i pogleda, primjerice, s ulaznih vrata na sofu na kojoj upravo odmarate, a netko nenajavljen zvoni na vrata… Ulazni hodnik je tampon zona koja je izrazito važna u funkcioniranju stana ili kuće.
Danas se također radi “štednje kvadrata” u tlocrtima pronalaze slučajevi u kojima dnevna soba ima ulogu hodnika, tj. predsoblja. Kako bi se “uštedjeli nepotrebni kvadrati” stan je isprojektiran tako da se iz dnevne sobe ulazi u ostale spavaće sobe, što je također neprihvatljivo rješenje – smatraju arhitekti Križnjak. Prilikom kupnje stana, dodaju, treba voditi računa da nema puno nepotrebnih hodnika koji će “pojesti” kvadrate. Znači da nije ekstremno dugačak da, primjerice, ulaskom u stan ne morate proći kroz dugačak hodnik u obliku slova L, koji je još k tome toliko uzak da u njega ne stane ormar za kapute i cipele.
Tada govorimo o nefunkcionalnom i nepotrebnom hodniku. Zna se dogoditi i da hodnici budu toliko uski i stoje pod određenim kutem da vlasnici ne mogu unijeti namještaj u stan – kažu arhitekti Križnjak. U svakom slučaju, hodnik je vrlo koristan prostor doma pa kvadrati na njihovu površinu nisu uzaludni jer se mogu iskoristiti na razne načine. Arhitekti Križnjak predlažu da se iskoriste kao garderoba ili spremište, dizajnerica Tina Kurpez predlaže da se, ako je hodnik uži i ima dovoljno slobodnih zidova, u njemu organizira kvalitetna biblioteka, ponekad i manji radni kutak, a arhitekti iz tvrtke KAP4 ističu da se može iskoristiti i kao dječja igraonica ili pak galerija.
Što se tiče namještaja, pod osnovnim komadima podrazumijevaju se ormarići za cipele, vješalice, ormar za kapute, jakne, police za ključeve, ogledalo, lampa… Sve osim vješalica i ogledala bilo bi dobro, dodaju arhitekti iz tvrtke KAP4, imati u ugradbenim elementima, uklopljenim u zidove kako bi hodnik bio što prohodniji. S namještajem po mjeri može se maksimalno iskoristiti prostor jer su elementi isprojektirani točno prema željama vlasnika i prostoru. – Primjerice, ako želite otvorene vješalice, puno spremišnog prostora za cipele, policu za sjedenje, ormar za jakne koje se trenutno ne nose, ladice za ključeve, kape, šalove… Sve se to najčešće može isprojektirati da djeluje kao cjelina koja će vizualno uljepšati hodnik i maksimalno ga iskoristiti.
No, ako vlasnik nije pobornik namještaja po mjeri, danas na tržištu ima stvarno dobrih komada namještaja s kojima se također može iskombinirati dobitna kombinacija koja će zadovoljavati i funkcionalnost i estetiku – dodaju arhitekti Križnjak. Namještaj namijenjen hodnicima ne bi trebalo zauzimati puno prostora, a već je 25 cm dovoljno za, primjerice, police, odnosno biblioteku. Kod ormarića za cipele dimenzije ovise o načinu slaganja. Najjuži su ormarići kada se cipele slažu okomito, a vrata se otvaraju otklopno (dobri se primjeri mogu pronaći u Ikei). Osim dijela za cipele, ormarići mogu imati i ladicu za ključeve i ostale sitnice. Takav tip ormarića je dubine oko 18 do 20 cm, visine 40 cm, a širine 5o do 55 cm. Drugi tip ormara za cipele je kada se obuća stavlja ravno na policu.
Tada je potrebna dubina oko 40 cm, kako bi stale i cipele većih brojeva. Ako se ženske cipele spremaju u ormar s kutijama polegnute, tada dubina elementa treba biti oko 40 cm, a širina 55 do 60 cm. Kod ugradbenih ormara za kapute i jakne, ukoliko se one slažu na vješalice okomito na vrata, dubina treba biti mini- malno 60 cm (kod kliznih vrata 65 do 70 cm). Ukoliko se jakne slažu na vješalicu paralelno s vratima, dubina ormara može biti između 40 i 45 cm, ali širina mora biti 60 cm. Ukoliko se pak jakne vješaju na kukicu u ormaru, tada dubina i širina ormara treba biti minimalno 40 do 50 cm, ovisno za koliki broj jakni treba predvidjeti ormar.
Ormari dubine 60 cm mogu biti i od poda do stropa, čitavim zidom hodnika (primjerice 450 cm), s ostavljenim prostorom s rasvjetom u koji se odlažu ključevi. A za ormare se može iskoristiti i prostor ispod stepenica. Komoda s ogledalom pak može biti jako plitka (20 do 30 cm), tek toliko da se na nju mogu odložiti neke stvari, dok se preporučuje ogledalo visine 160 do 180 cm, da se vlasnik može vidjeti od glave do pete. Uglavnom, stručnjaci se slažu da je poželjan minimalan dizajn svih utilitarnih stvari, s naglaskom na nekom dekorativnom detalju: vaza, slika, a mogu se posta- viti i držači za bicikl na zidu i slično. Ulazni prostor mora biti ogledalo ostatka stana.
Idealno je ako uz njega postoji garderoba pa ulazni prostor može biti samo dekorativan, ali najčešće u njemu treba stajati ormar za kapute, cipele, često je tu i prostor za metle… Pri gomilanju tih “nužnih” sadržaja dekorativni se dio često zanemaruje, pa tako od najatraktivnijeg dijela ulazni prostor često postaje najzatrpaniji dio stana. Iako uz sve nabrojano što se “mora” ondje smjestiti izgleda nemoguće razmišljati još i o atraktivnosti, to u stvari ne mora biti tako. Kao odlagalište tada se može koristiti potpuno zatvoreni, ravni, uglavnom bijeli ormar, izrađen od poda do stropa, bez bilo kakvih suvišnih detalja koji nepotrebno privlače pažnju. Na taj način postiže se efekt “zida” i stvara prostor da sva pažnja bude usmjerena na nešto atraktivno. To sada može biti raskošno ogledalo, drvena konzola, šarmantni tabure ili foteljica u boji. Atraktivan element može biti i komad zida s dobrom tapetom ili zanimljivo obojan. Tkanina na foteljici ili tabureu važan je detalj jer će dati dojam topline i ugode – zaključuje Tina Kurpez.
Foto: Living4Media
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
