Biljke vam ne uspijevaju?

Hrvoje Kovač iz Botaničkog vrta PMF-a u Zagrebu pojašnjava podjelu sukulenata, njihov uzgoj i održavanje koje zahtjeva minimalno truda

Često, u svakodnevnom razgovoru, od prijatelja i poznanika čujem kako vole biljke, ali nemaju vremena ili “osjećaja” za njih. Naime, kažu da se najčešće u početku uredno brinu za biljku, a kasnije, u svakodnevnim obavezama “zaborave” na nju, pa prođu tjedni prije nego što se sjete da bi je možda trebali zaliti. Obično se biljčica već u tom vremenu nepovratno osušila, pogotovo ako “žive” u stanovima s centralnim grijanjem. Nakon što nekoliko puta prođu ovakvo iskustvo, ljudi nerijetko zaključe da “nisu za biljke”, pa najčešće nabave umjetne zamjene da im ukrašavaju dom.

Iako takve umjetne “zamjene” mogu biti prilično vjerne replike pravih, morate biti svjesni da nikada ne mogu zamijeniti pravu biljku. Osobno smatram da su ljudi bića koja su potekla iz prirode i u našoj prirodi je da živimo uz prave biljke.mMislim da će se većina vas složiti sa mnom ako razmislite o osjećaju koji imate nakon što ste proveli dan u prirodi. Osjećate se odmorno, zar ne? Iako vrtlarstvo često podrazumijeva težak fizički posao, kada provedete dan radeći među biljem sigurno ćete se bolje osjećati u odnosu na osobu koja je radni dan provela zatvorena u uredu, okružena umjetnim biljkama.

Stoga sam vam u ovom broju odlučio napisati nešto o skupinama bilja koje vole da “zaboravite” na njih, a možete njima bezbrižno napuniti svoje životne i radne prostore da vam “pune baterije”. Radi se o sukulentima. Također ću vam objasniti način na koji ih sami možete razmnožiti vegetativno, vršnim reznicama.

Kako razmnožiti sukulente?

1 POTREBAN MATERIJAL

Vršna reznica sukulenta, lončić, crepići, ugljena prašina (usitnjeni drveni ugljen), kožne rukavice, nožić, škare, karton, pijesak sitnije i krupnije granulacije te šumska zemlja (nastala raspadom lišća)

2 NABAVITE VRŠNE REZNICE

Ako netko od vaših prijatelja, susjeda, poznanika ima sukulent koji biste željeli razmnožiti, zamolite ga da vam omogući uzimanje vršne reznice. To ćete napraviti na sljedeći način: navucite kožne rukavice, potom uzmite kartonsku traku, kojom obujmite jednogodišnji, mladi, izboj željenog sukulenta, pa ga potom škarama odrežite pri dnu.

3 URONITE MJESTO REZA NA IZBOJU U UGLJENU POVRŠINU

S obzirom na to da sukulenti reagiraju na višak tekućine, iznimno je važno da uronite mjesto reza na izboju u ugljenu prašinu, jer će se na taj način rezna rana brže osušiti, što će spriječiti mogućnost truljenja.

4 NAČIN UZIMANJA I PRIPREME REZNICA

Tako napravljene reznice ostavite na suhom, svijetlom i toplom mjestu 10-ak dana, da se rana dobro zatvori.

5 NAČIN SADNJE

Nakon 10-ak dana vrijeme je za sadnju reznica. Na dno lončića stavite crepiće, pa na njih stavite sloj sitnog pijeska. Na ovaj način ste napravili drenažu, koja će omogućiti dobro iscjeđivanje viška vode.

6 POMIJEŠAJTE ZEMLJU S KUPLJENIM PIJESKOM

Zatim pomiješajte zemlju s krupnijim pijeskom, pa tom mješavinom ispunite ostatak lončića.

7 PAŽLJIVO UTISNITE REZNICE

U tako pripremljeni lončić, pažljivo utisnite reznice, koristeći kožne rukavice i kartonsku traku. Otprilike, nakon dva mjeseca, sukulenti će razviti korijenje pa ih, prema želji, možete rasaditi.

JESTE LI ZNALI?

Kad ljudi čuju riječ sukulent često zamišljaju kaktuse (porodica Cactaceae), no sukulentne biljke pronalazimo u nekoliko desetaka različitih porodica, od kojih su kaktusi samo jedna od porodica. SUKULENTI (“mesnate biljke”), mesnatice ili tustike – neobični pripadnici biljnog svijeta. Većina ovih biljaka potječe iz Afrike, nešto iz Srednje i Južne Amerike i Madagaskara. Zbog prilagodbe na duga, sušna razdoblja, visoke temperature i manjak vode, sukulenti su razvili specifičnu građu i način života. Razvili su zadebljale listove i/ili ostale dijelove biljke u kojima pohranjuju vodu, te na taj način preživljavaju sušna razdoblja. Gotovo sve sukulentne biljke su trajnice.

PODJELA SUKULENATA (prema dostupnoj literaturi)

1. Agavaceae (Saburovke)

Agave se često mogu vidjeti na našoj obali. U tu skupinu se ubrajaju ogromne vrste, listova dugačkih više od 3 metra, ali i patuljaste vrste dimenzija ne većih od 10 cm u promjeru. Neke vrste se koriste za proizvodnju vlakana, a iz drugih se vadi slatkasta tekućina koja se fermentira za proizvodnju žestokih pića (tekila).

2. Asclepiadaceae (Svilenice)

Zajednička karakteristika ovih biljaka je njihovo cvijeće, često plavkaste boje koje ima neugodan miris po strvini. Mogu biti okruglog ili izduženog oblika, ali i puzavice. Ako ih zarežemo, sve vrste izlučuju tekućinu koja nadražuje, pa je potreban oprez pri rukovanju. Jedna od češćih u našim domovima je stapelija.

3. Cactaceae (Kaktusi)

Zasigurno, najraširenije sukulentne biljke, pa se naziv “kaktus” često pogrešno koristi za označavanje cijele porodice. Dimenzije i zahtjevi uzgoja kaktusa mogu jako varirati, ovisno o njihovu porijeklu. Dolaze u svim veličinama, oblicima, bojama, s različitim tipovima rasta i rasporedom bodlji.

4. Crassulaceae (Tustike)

Gotovo sve imaju listove posložene u tipičan zvjezdasti oblik. Neke vrste su se prilagodile životu na osamljenim stijenama, gdje se ne moraju nadmetati s drugim biljnim vrstama, a druge se, pak, mogu razviti u mala stabla zavidnih dimenzija. Primjer je prilično raširena Echeveria.

5. Euphorbiaceae (Mlječike)

Biljke iz ove porodice su raširene širom svijeta. Većina biljaka, ako ih zarežemo, ispuštaju iritirajuću tekućinu nalik na mlijeko. Sukulentne mlječike zahtijevaju obilnije zalijevanje nego kaktusi.

6. Liliaceae (Ljiljani)

U ovu skupinu spadaju, većini naših sugrađana, dobro poznate Aloe. Porijeklo vuku iz Afrike, a neke od njih posjeduju ljekovita svojstva. Većina ih je osjetljiva na hladnoću. Postoje sićušne vrste, široke nekoliko milimetara, ali i jako velike, koje mogu oblikovati prava stabla.

7. Aizoaceae (Čupavice)

Biljke iz ove porodice poznate su pod nazivom kamene biljke i pokrivači od korova. To je vrsta biljaka koristi se mimikrijom, odnosno prilagođava se svom okolišu oblikom i bojom. Ova se skupina sukulentnih biljaka najbolje prilagodila životu u pustinji. Podrijetlom je s juga Afrike, ali se pretpostavlja da se razvila iz zajedničkog pretka svih afričkih kaktusa. Ima jako puno vrsta, a zajednička im je karakteristika koncentriranje vode samo u listovima, pri čemu mogu dostići zavidne dimenzije. Kod nas je često prisutna vrsta Pleiospilos nelii, poznatija pod nazivom “živi kamen”.

KAKTUS (grč. kaktos = bodljikava biljka) je sukulent, biljka koja skladišti vodu u sebi i tako opstaje i u sušnim uvjetima.

UZGOJ I ODRŽAVANJE

ZEMLJA – mora biti dobro drenirana, bez previše organskih sastojaka (kompost), ali mora imati puno zrnatog materijala kao što je sitni šljunak. Naročito je pogodan šljunak vulkanskog podrijetla kao što je lapil ili crvena lava. Također, možete upotrijebiti ilovaču, zemlju iz krtičnjaka, pijesak ili šumsku zemlju (nastala raspadom lišća). Dodavanjem šljunka sprečavamo truljenje korijena, ali to se može spriječiti i upotrebom poroznih posuda ili rjeđim zalijevanjem.

ZALIJEVANJE – iako korijen sukulenata karakterizira brzi rast, oni imaju samo mali sloj korijenja dovoljan tek da ih veže za tlo. Naime, tijekom prvih kiša na površini tla ili ispod kamenja javljaju se brojne tanke korijenove dlačice koje karakterizira velika sposobnost upijanja vode. One se krajem kišnog razdoblja osuše i nestanu. Prilikom uzgoja moramo uzeti u obzir ovu pojavu, pa općenito za sve sukulente vrijedi pravilo da se ne zalijevaju ujesen i zimi, a u proljeće i ljeti obilno zalijevati jednom ili dva puta tjedno.