Pitali smo šestero maturanata iz različitih dijelova Hrvatske i svi su sigurni da neće studirati na hrvatskim sveučilištima, evo zašto...

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u svijetu u kojoj se strani jezik uči od prvog razreda osnovne škole kao obavezan predmet. U četvrtome osnovci biraju već drugi strani jezik. Prednost ovakve pozicije naši školarci osjećaju nakon srednje: većina suvereno barata engleskim, iz kojega na državnoj razini postiže bolje rezultate nego iz materinskog hrvatskog, stoga im odlazak na studij u inozemstvo koji nudi program na engleskom ne predstavlja baš nikakvu jezičnu barijeru. Mnogima takva odluka postaje prirodni slijed stvari, uz pretpostavku da imaju potporu roditelja, čije bi platežne mogućnosti, barem u početku, trebale slijediti djetetovu odluku. Ipak, s pripremom za odlazak na studij izvan Hrvatske postoji organizacijsko pravilo broj jedan: treba je započeti na vrijeme.

Za razliku od upisa na hrvatska sveučilišta, priprema upisa na studij u inozemstvu počinje godinu dana prije početka nastave u rujnu ili listopadu. Metodologija upisa na studij u inozemstvu drukčija je od domaće prakse: prijepis ocjena iz srednje škole, odnosno rezultat državne mature, nije "presuda" kakvom ga stvara naš sustav. Vani se bodovi prikupljaju i na motivacijskom pismu, odnosno eseju, kao i intervjuu te pismima preporuke profesora. Većina sustava traži polaganje standardiziranih ispita iz jezika na kojem se studij odvija (TOEFL, IELTS i sl.), a ono čemu je potrebno posvetiti dodatnu pozornost jest pitanje smještaja, stipendija ili kreditiranja.

Dakle, jasno je da priprema traje. U tjednima za nama vodeće su organizacije koje pružaju mladima usluge za lakšu prohodnost kroz upisnu proceduru na strana sveučilišta već organizirale svoje ključne godišnje manifestacije. Na njima pružaju spektar informacija o mogućnostima studiranja u inozemstvu, dovode predstavnike stranih sveučilišta koji ih upoznaju na licu mjesta s mogućnostima stipendiranja ili kreditiranja, dajući im, ukratko, savjete na dlanu.

Mlada osoba izgubljena u moru informacija, sa željom da postane inozemni student, danas ima priliku obratiti se za besplatno savjetovanje agencijskim savjetnicima u obrazovanju. Dovoljno je okrenuti broj i dogovoriti termin, a jedna od mogućnosti jest i organizirani posjet ciljanim sveučilištima. Mogućnost prethodnog posjeta ciljanom sveučilištu dodatni je osigurač, ali i mogući preokretač odluke: djevojka iz Hrvatske koja je iz znatiželje boravila na nedavnom četverodnevnom obilasku nizozemskih sveučilišta u organizaciji agencije IngeralEdu, odustala je od želje za studijem u Velikoj Britaniji i sada važe između dva nizozemska sveučilišta.

Prema podacima UNESCO-a iz 2016., najveći broj mladih iz Hrvatske ipak bira europska sveučilišta, konkretno neki od studija u Italiji, Austriji i Sloveniji. Prema istome izvoru, trenutno oko 9000 mladih studira u inozemstvu. Kao građani EU, naši studenti pritom studiraju uz ista prava kao državljani zemlje u kojoj studiraju.

Velika Britanija, čije se školarine za preddiplomski studij kreću do 7500 do 900 funti, još je popularno mjesto za studiranje. Prema podacima agencije IntegralEdu, i ove je godine zabilježen porast broja prijava za njihove studije od 30 posto. Razlog je, pojašnjavaju, što je britanska vlada osigurala da će svi studenti koji i sljedeće godine upišu svoj studij u Britaniji moći dobiti zajam za potpuno pokrivanje školarina.

U agenciji IntegralEdu očekuju porast broja prijava i za Nizozemsku s obzirom na to da je njezina vlada donijela odluku o smanjenju školarina sa 2060 eura godišnje na 1030 eura u prvoj godini studija. Uz to, student koji istodobno radi ima mogućnost prijave za dodatno financiranje i stipendiranje od nizozemske vlade, koje mu može donijeti dodatnih 200 do 1000 eura. S druge strane, poželjna destinacija mnogima je i Danska, jedna od zemalja čije je visoko obrazovanje besplatno, a čija sveučilišta pružaju velik izbor preddiplomskih i diplomskih studija na engleskom.

Uglavnom se inozemna sveučilišta percipiraju kao institucije koje traže samo najbolje studente u matematici, kemiji ili nekim drugim vrlo zahtjevnim studijima. Međutim, vremena se mijenjaju i na sveučilištima se otvaraju prilike kakve prije nismo mogli ni zamisliti. Iako se možda prije nekoliko godina činilo gotovo nemoguće da će postojati studij povezan s menadžmentom jahta, luksuznim konjogojstvom, industrijom dizajna cvijeća ili, primjerice, menadžmentom u DJ i clubbing industriji, danas takvi studij postoje, a studenti koji ih završavaju vrlo su traženi stručnjaci - kaže Lea Ban iz agencije IntegralEdu, koordinatorica ovogodišnjeg World Education Faira za Hrvatsku, koji je 16. i 17. studenoga na Zagrebačkom velesajmu okupio 40 obrazovnih institucija iz 13 zemalja svijeta.

Ban zamjećuje velik rast zanimanja za studije u tzv. kreativnim područjima jer se predviđa da će do 2030. biti stvoreno više od milijun radnih mjesta u kreativnim industrijama poput filma, kazališta, oglašavanja, glazbe, televizije, radija, dizajna, mode, izdavaštva...

Vidljiv je rast zanimanja i za studije u tehničkim područjima poput elektrotehnike, strojarstva i računarstva te umjetne inteligencije, a posebno za studije povezane s bazama podatka. Međunarodna sveučilišta također izvješćuju o povećanom interesu studentica za tradicionalno muške studije poput tehničkih znanosti - ističe Ban.

Prema informacijama Instituta za razvoj obrazovanja (IRO), SAD je i dalje svjetski lider u međunarodnom obrazovanju s više od 4600 akreditiranih visokih učilišta te više od 20 milijuna upisanih studenata godišnje. Najtraženiji su studijski programi na američkim sveučilištima poslovno upravljanje i inženjerski smjerovi, a po broju međunarodnih studenata prednjače savezne države Kalifornija i New York.

Ipak, SAD je (tek) na šestom mjestu po broju hrvatskih studenata koji studiraju u inozemstvu, sa 528 hrvatskih studenata na američkim visokim učilištima u akademskoj godini 2017./2018. Više od polovice hrvatskih studenata u SAD-u pohađa preddiplomski studij, 31 diplomski i poslijediplomski studij, a preostalih 18 posto pohađa programe stručnog usavršavanja i druge obrazovne programe, navode u IRO-u.

Kada su donijeli odluku da će studirati u inozemstvu, imaju li potporu roditelja, kakve životne troškove očekuju, naposljetku, hoće li se vratiti u Hrvatsku nakon studija, pitali smo šestero maturanata iz različitih dijelova Hrvatske. Zasad ih veže jedna čvrsta odluka: svi su sigurni da neće studirati na hrvatskim sveučilištima. Neki otvoreno objašnjavaju i zašto.

Lucija Mrkša (18), Sisak

U Hrvatskoj ne postoji smjer globalnog prava

Bok, ja sam Lucija iz Siska, imam 18 godina i idem u četvrti razred opće Gimnazije Sisak. Na ideju studija izvan Hrvatske došla sam uz pomoć roditelja koji su mi objasnili da imam i opciju studiranja vani. Tema studija u inozemstvu bila je aktualna prije početka školske godine četvrtog razreda, ali do realizacije je došlo kasnije, kada sam upoznala agenciju IntegralEdu koja me vodi kroz internacionalne upise.

Oduvijek me zanimalo pravo, no znala sam da ga u Hrvatskoj nikada ne bih završila i da hrvatska sveučilišta nemaju onaj smjer koji ja želim, a to je globalno, odnosno internacionalno pravo. Oduvijek sam mislila kako neću otići iz Hrvatske baš zato što svi odlaze, ali obrazovni sustav u inozemstvu puno je bolji od našeg. Pruža znanje uz praksu i gotovo stopostotne mogućnosti zapošljavanja širom svijeta.

Prvenstveno me zanima smjer globalnog prava koji traje 4 godine na Tilburg Universityju u Nizozemskoj, i to je preddiplomski studij. Najviše mi se sviđa zbog odličnog kurikuluma i odličnih profesora. Odnos profesora i učenika je prijateljski, prihvatit će vaše mišljenje i znanje, iako se ne slažete s njihovim, pomoći će vam koliko god su u mogućnosti prenijeti vam znanje i da jednoga dana budete bolji od njih, te će se radovati vašem uspjehu.

Na sveučilištu ima puno učionica za učenje, odličnih knjižnica, računala na svakom stolu za učenje, generalno sve što vam treba za obrazovanje.Na trećoj godini fakultetskog obrazovanja sveučilište nudi semestar razmjene i semestar staža. Sve se to čini super, ali tko će to financirati. Školarina je 2000 eura godišnje, a životni troškovi mjesečno iznose oko 1000 eura, što je dosta za naša primanja.

Nizozemska vlada nudi životne zajmove u najvećem iznosu od 400 eura koje možete dobiti ako radite negdje najmanje 56 sati mjesečno, za što vas dodatno plate. Kamata je jako mala i taj zajam počinjete otplaćivati tek kada se zaposlite. Stoga roditelji ne trebaju plaćati vaše školovanje, nego ga vi sami financirate.Problem je pronaći stan, s obzirom na to da Nizozemska nema klasične studentske domove kao mi, već imaju zgradu u kojoj žive samo studenti, a čiji je mjesečni iznos oko 500 eura.

Upoznala sam mnogo domaćih i internacionalnih studenata koji studiraju u Nizozemskoj kojima su problemi hrana i vrijeme. Menze na sveučilištima sadrže većinom sendviče, a topla jela su skupa, ako ih menza uopće nudi. Vrijeme je hladno i kišovito jer se država nalazi sjevernije od naše, no da se razumijemo, imaju oni i lijepih i sunčanih dana, samo manje nego Hrvatska.

Najveći problem koji mi svi predbacuju je kako otići u stranu državu, kako biti daleko od kuće, obitelji, prijatelja, pitaju me jesam li dovoljno hrabra da odem itd. Osobno, nije mi problem otići sama negdje živjeti zato što sam puno samostalno putovala i osamostalila sam se. Naravno da će mi obitelj i prijatelji nedostajati, no komunikativna sam, otvorena i nije mi problem uklopiti se u novo društvo. Voljela bih se jednog dana vratiti i živjeti u Hrvatskoj, jer je ipak tu moj dom.

Rea Bilić (18), Samobor

Većina mojih želja i ideja u Hrvatskoj se ne mogu ostvariti

Oduvijek sam voljela putovati i istraživati nova mjesta, učiti nove jezike i kulturu. Pohađam X. gimnaziju Ivan Supek i prošle godine sam odlučila otići na jednogodišnju razmjenu u Ameriku iz čiste znatiželje. Na kraju me moja znatiželja dovela do nečega većeg. Počela sam biti sve više samostalna, organizirana i neovisna o drugima.

Samostalnost je ključna stvar u odabiru inozemnih studija. Hrvatski studiji mi nisu privlačni zato što nemaju programe koji me zanimaju i veći je fokus na teoriji nego na praksi. Kemijsko inženjerstvo nije toliko razvikano i cijenjeno kao u inozemstvu. Od malih nogu su me privlačili prirodoslovni predmeti i to me potaklo da se nastavim razvijati u tom smjeru.

Jednogodišnja razmjena nije bila jedini faktor u mojoj odluci za studiranje u inozemstvu. Potpora od roditelja, želja za neovisnošću i raznolike ideje navele su me da se prijavim na inozemne studije. Nikada neću biti sto posto sigurna u odluku, ali većina mojih želja i ideja ne mogu se ostvariti u Hrvatskoj. Nizozemska je jedna od zemalja koja nudi opširnije i upotpunjenije programe naspram hrvatskih. Jedan od studija koji me privlači u Nizozemskoj je Groningen University zato što ima fokus na praksu i profesori aktivno sudjeluju u izgradnji boljeg odnosa sa studentima.

Radboud University me isto privlači zbog njegove raznolikosti i lokacije kampusa. Nizozemska kao zemlja privlačna mi je zbog toga što se može uočiti njezina raznolikost i otvorenost prema različitim kulturama. Većina je orijentirana i prilagođena studentskom načinu života. Bicikli, sendviči i vremenska prognoza su stvari na koje ću se trebati naviknuti u Nizozemskoj.

Studiji sami po sebi žele pomoći budućim studentima u vezi financija i snalaženja na njihovom kampusu, stoga nude mogućnost zajma. Nizozemska nije jedina država koja me zaintrigirala. Velika Britanija ima jednako dobre studije kao i Nizozemska, samo što je školarina skuplja na studijima koji nude moj tip programa. London South Bank University je studij koji se nalazi u centru Londona i nudi programe vezane za prirodoslovne predmete, ujedno i za kemijsko inženjerstvo. Studiranje u inozemstvu velik je korak za srednjoškolca, a ujedno i odluka koja će unaprijediti i poboljšati razmišljanje jednog mladog čovjeka. Hrvatski studiji bi trebali potaknuti studente na raznolikost i opširnije razmišljanje, a ne koristiti tradicionalne načine predavanja.

David Kudrna (18), Split

Želim vani iskusiti svijet i osamostaliti se

Maturant sam Privatne jezične gimnazije Pitagora u Splitu. Od svoje četrnaeste godine želio sam studirati u inozemstvu zato što želim iskusiti svijet i osamostaliti se. Stoga mi je majka predložila Pitagoru, koja je povezana sa sveučilištima izvan Hrvatske, i meni se ideja svidjela pa sam pristao, ali nisam puno razmišljao o fakultetu do svoje sedamnaeste godine. Tada sam naišao na studij ekonometrike u Nizozemskoj koji mi se svidio, i zato sam s obitelji išao obitelji u Amsterdam u ožujku 2018.

Nizozemska mi se čini kao jako zanimljiva zemlja. Sada, kada sam vidio fakultete i uvjete u Nizozemskoj, čvrsto sam uvjeren da želim ići tamo studirati i ne posvećujem pažnju fakultetima u Hrvatskoj i drugim zemljama. Programi na fakultetima u Hrvatskoj mi se čine zastarjeli, dok su u Nizozemskoj modernizirani i konstantno se popravljaju.

Trenutno mi je najprivlačniji grad Tilburg zbog sveučilišta Tilburg University i Fontys. Tilburg ima studij ekonometrike koji se bavi brojevima i analizom, za što imam talenta i volim raditi. Također, visoko razvijena psihologija na europskoj razini zanima me iz istog razloga.Na Fontysu me zanima studij o načinu života (lifestylu) jer prati sve oblike i načine ljudskog života i ponašanja.Jako mi je atraktivan i DBC (Digital Business Concepts), koji proučava utjecaj digitalnog života na naš, zato što je jedan od najmodernijih fakulteta na koji sam naišao i prati aktualnu temu koja mi se čini obećavajuća.

Velika prednost svim ovim fakultetima je to što imaju pripravništvo na trećoj godini koje mi omogućava da idem i u treću zemlju na nekoliko mjeseci i iskusim njenu kulturu i običaje.Naravno, u drugoj zemlji je teško i naći stan u kojem bih živio, ali imao sam više razgovora sa studentima koji žive (i naravno studiraju) tamo, kao i s profesorima na tim fakultetima, i svi tvrde da se apartman može naći bez problema ako se počne gledati u svibnju ili lipnju.

Nizozemska je, kao europska ekonomska sila, skuplja od Hrvatske i to mi predstavlja problem, ali već godinama moja obitelj štedi novac za moj fakultet. S druge strane, na sveučilištima postoje ''business manageri'' koji nam pomažu pronaći posao. U najgorem slučaju, živim od ušteđevine za fakultet pa se uvijek mogu snaći.Zato smatram da, iako ima nekoliko poteškoća vezanih za studiranje u inozemstvu, ako se nađe dobar fakultet, prednosti su daleko bolje od nedostataka i hrvatskom učeniku se stvarno isplati postati student svijeta.

Karla Remar (17), Ivanić-Grad

Želim nakon fakulteta biti potpuno spremna za posao

Pohađam XVIII. gimnaziju u Zagrebu. Oduvijek sam htjela studirati vani, ponajviše zbog roditelja koji su mi još u osnovnoj školi predložili tu ideju i ja je nikad nisam odbacila, jer nisam samo nezadovoljna hrvatskim školskim sustavom i općenito mentalitetom Hrvata, nego mi se i ne sviđa način rada na hrvatskim fakultetima.

Naši fakulteti su, barem koliko sam čula od drugih, vrlo slični srednjoj školi, gdje dobiješ knjigu iz koje moraš naučiti određeni broj informacija i onda to izrecitirati nekom profesoru koji ni ne zna tvoje ime i vjerojatno mu nije previše stalo jesi li stvarno naučio i shvatio to gradivo ili samo naštrebao činjenice i prošao ispit. Zato sam se odlučila na studiranje u inozemstvu gdje je priča malo drugačija.

Moja prva opcija je bila Velika Britanija, najviše zbog jezika koji mi ne bi predstavljao dodatni problem tijekom studiranja. Ipak, budući da Britanci imaju poprilično skupu školarinu (oko 9000 funti godišnje), počela sam razmišljati o Nizozemskoj za koju sam čula da nudi kvalitetan i povoljan studij.Način studiranja je potpuno drugačiji; naglasak stoji na učenju kroz razne projekte, radu u grupama, osmišljavanju vlastitih ideja i, naravno, praksi tijekom koje se znanje napokon primjenjuje. Vrlo važan je i odnos s profesorom koji individualno pomaže bilo kome tko ima kakvo pitanje, ideju ili problem. Svrha takvih fakulteta u inozemstvu je da čovjek tijekom studiranja stekne ne samo znanje, nego i vještine koje su mu potrebne u budućem poslu, te da je nakon faksa zaista spreman za ozbiljan posao i to za onaj koji ga zanima i donosi mu zadovoljstvo. To je, na kraju krajeva, poanta vjerojatno svakog faksa na svijetu, ali rijetko koji zapravo kroz cijeli studij nudi takav način rada kojim će netko zaista naučiti i primjenjivati nešto što će mu trebati u budućnosti, karijeri i stvarnom životu.

Odlazak van me veseli, ne samo zbog studiranja, nego i zbog upoznavanja nove kulture, ljudi i mentaliteta. Mislim da svatko tko već čita ovakav tekst ponekad poželi odmaknuti se od svoje okoline, što je potpuno normalno i u drugim zemljama, pa mislim da nije teško shvatiti da ću sa 19 godina preseliti u drugu državu, prilično udaljenu od Hrvatske, potpuno sama. Nakon studija sumnjam da ću se vratiti u Hrvatsku, ali to se nikad ne zna. Želim raditi posao koji me usrećuje, koji je stabilan i ne ovisi o drugima nego o meni samoj i koji mi, naravno, donosi poštenu plaću. Naravno da ne želim potpuno napustiti svoju zemlju i ne učiniti neku promjenu u njoj, ali kako nam je krenulo, imam osjećaj da će ipak druga zemlja postati moj budući dom.

Petra Želehovski (18), Pag

Želim naučiti jezike i upoznati ljude iz cijelog svijeta

Živim u malom gradu na otoku Pagu u Hrvatskoj, gdje sam završila osnovnu školu i sada pohađam opću gimnaziju Bartula Kašića. Zadovoljna sam svojim odabirom škola, no nije to oduvijek bilo tako. Kada sam upisivala gimnaziju u svom gradu isprva nisam bila zadovoljna jer sam htjela otići u veliki grad, živjeti kao samostalna osoba. Naravno, tu želju sam imala sa 14 godina. Mama mi je tada rekla da ju poslušam i ostanem još 4 godine u Pagu, a onda, kada budem išla na fakultet, mogu ići kamo hoću. Ona je to rekla kako bih ju ja poslušala i vjerujem da nije očekivala da ću ja to zapamtiti i kroz 4 godine maštati o internacionalnom obrazovnom iskustvu u meni stranoj državi.

Tražeći fakultete na kojima bih mogla učiti ono što me interesira, došla sam do toga da u Nizozemskoj postoji fakultet koji nudi sve ono što ma zanimalo u posljednjih 5 godina: ekonomija, biznis i psihologija. U Hrvatskoj nemam prilike studirati na takvoj vrsti fakulteta gdje mogu istovremeno dobiti kompetencije iz tih područja. Želim ići studirati u Nizozemsku jer sam naišla na smjerove kao stvorene za mene, a to su: International Business Administration i Economic Psychology.

To što od malena učim engleski i talijanski također me potaklo da idem studirati u inozemstvo. Budući da živim u gradu koji je turistički orijentiran, imam priliku koristiti svoje znanje, ali dolazim u doticaj s jezicima koji nisu toliko zastupljeni u hrvatskim školama. Volim upoznavati ljude iz drugih krajeva Europe i svijeta jer smatram da učenje stranih jezika i kultura čovjeka čini bogatijim. Zbog toga mislim da bi mi studiranje u inozemstvu pomoglo da usavršim svoje znanje engleskog jezika i pružilo šansu da naučim još jedan jezik te da upoznam razne ljude iz cijeloga svijeta.Uzbuđena sam zbog svog odlaska, ali, opet, postoji i doza straha.

Njihovi standardi su viši od naših i samim time život je skuplji, no planiram raditi studentski posao uz fakultet, tako da mislim da ću lako moći pokriti tu razliku u financiranju koja postoji između hrvatskih i nizozemskih fakulteta. Znam da će mi nedostajati obitelj i prijatelji, ali su obećali da će me posjećivati i ja ću se, naravno, vraćati u Hrvatsku. Postoji i strah radi odlaska u nepoznato, ali mislim da strah čovjeka samo koči u ostvarivanju njegovih snova, tako da to pokušavam minimalizirati. Znam da radim nešto dobro za svoju budućnost jer ću uz znanje dobiti još mnogo iskustava i vještina.

Vita Mikić (18), Zagreb

Moderni fakulteti mijenjaju kurikule svake godine

Već neko vrijeme razmišljam o studiranju u inozemstvu, ali to nije prvenstveno zato što smatram da naši fakulteti nisu dovoljno dobri, više se radi o tome da želim promijeniti sredinu. Mislim da je Nizozemska zemlja za mene - ako se zanemari vrijeme. Imaju odlična sveučilišta u svim područjima, relativno nisku školarinu koju mi roditelji mogu pomoći isfinancirati te nude rad uz faks s kojim se dobivaju razne beneficije (besplatan prijevoz i sl.).

Jedini problem je smještaj, koji se dosta teško nalazi i nikako se ne preporučuje čekati do svibnja. Plus je u tome što sveučilište nudi pomoć pri traženju smještaja ako se upišeš kod njih. Mjesečni troškovi života su 600-800 eura, što je skuplje nego ovdje, ali mislim da je uz posao izvedivo. Ako se ipak pokaže da nije, može se dići zajam koji se onda otplaćuje nakon studija.

Htjela bih upisati nešto prirodoslovno, još nisam točno upiknula što, ali pretpostavljam da bi to u Hrvatskoj bila kemija (PMF- kemijski odsjek ili Farmacija), dok vani ima puno veći izbor osim klasike (biologija, kemija, fizika), tako da postoji dosta miješanja između tih znanosti, što kod nas još ne postoji. Planiram se prijaviti na University of Groningen (chemistry), Vrije Universiteit Amsterdam (biomedical sciences) ili Radboud University (chemistry).

Jedina, po mome mišljenju, greška je u tome što se budući student ukupno može prijaviti na samo četiri smjera koja želi studirati, što je vrlo malo s obzirom na količinu opcija (fakseva) koje Nizozemska kao zemlja nudi. U svakom slučaju, još jednom ću jako dobro razmisliti prije nego što se prijavim.Isto tako me jako fasciniralo kada sam saznala da sveučilišta generalno mijenjaju kurikulum jednom godišnje, kako bi studenti bili "up to date" s najnovijim trendovima, tehnologijama, otkrićima itd... kako se ne bi dogodilo da studiraš nešto 4 godine, završiš studij i tvoje znanje više nije primjenjivo, odnosno zastarjelo je.

Samo za usporedbu, Hrvatska je već 20 godina u procesu mijenjanja kurikuluma, ali ne ide, pa ne ide... Istina je da me malo brine toliko drastična promjena, ipak idem u skroz nepoznatu zemlju s drugačijom kulturom, neću svaki dan viđati roditelje, pitanje je koliko ću se uspjeti uklopiti, koliko ću razumjeti što mi profesor predaje na engleskom. Svi studenti koje sam upoznala su mi rekli da je prvi mjesec najgori, ali su isto tako rekli da je studiranje u inozemstvu najbolja odluka koju su napravili i da ne bi mijenjali cijelo to iskustvo ni za što. Mislim da će biti zahtjevno, ali svakom slučaju vrijedi probati, a ne kasnije žaliti jer nisam bila dovoljno odvažna probati nešto drugačije. Za mene bi bilo idealno kada bih dobila nekakav posao nakon faksa gdje bih mogla spojiti svoju ljubav prema znanosti i putovanjima (nekakva međunarodna organizacija i sl., iako nisam sigurna da li takvo nešto postoji). Nemam ništa protiv vraćanja u Hrvatsku, dapače, još bolje ako se može spojiti s poslom koji želim raditi.

Više informacija na: www.integraledu.hr

Foto: Ronald Goršić, Goran Mehkek, Berislava Picek, Tom Dubravec, Željko Puhovski, Mate Piskor/Hanza Media, iStock

Izvor: Magazin Like!