Ovaj poznati turistički grad zabranjuje pretince za ključeve na zgradama u borbi protiv masovnog turizma

Neki objekti postupno postaju dio urbanog krajolika, do te mjere da se teško sjetiti kada su se prvi put pojavili; izgledaju kao da su oduvijek tu. Drugi dolaze kao rezultat velike reorganizacije mobilnosti ili korištenja prostora. Uzmimo, na primjer, parkirna mjesta za bicikle i skutere na rubovima pločnika ili vanjske paviljone u barovima i restoranima. Sve su to stvari koje su se pojavile zadnjih godina, a rezultat su određenih institucionalnih dogovora, piše Domus.

Druge stvari, međutim, niču iz temelja. Poput nicanja pretinaca s ključevima. Možda još nisu dosegli gustoću poznatih ljubavnih brava na Ponte Milviou, ali sada su postali stalna prisutnost u gradovima, posebno u onima s velikim brojem kratkoročnih najmova stanova, osobito putem Airbnba—ali ove kutije sada se pojavljuju na mnogim platformama. Nećemo ulaziti u to zašto ljudi možda više vole stan nego hotel, niti kako je "Airbnbizacija" gradova stvorila poteškoće za one koji tamo moraju živjeti. Michel Houellebecq, nekoć "zločesti dečko", a sada "zločesti starac" francuske književnosti, zamislio je u "Karti i teritoriju" Europu pretvorenu u potpunosti u muzej na otvorenom - a ovi pretinci s ključevima pričvršćeni na stupove i zidove, omogućujući brze prijave turista, postale su simbolom muzealizacije Starog kontinenta.

Firenca trpi masovni turizam i planira zabraniti pretince u povijesnom središtu počevši od 2025

/SHUTTERSTOCK

Prema pisanju Domusa ovo postaje uznemirujući simbol. Firenca, jedan od najturističkijih gradova svih vremena bila je destinacija iz 19. stoljeća, gdje se preporučivalo ostati nekoliko mjeseci. Sada, međutim, Firenca trpi masovni turizam i planira zabraniti pretince u povijesnom središtu počevši od 2025. Domus ovo rješenje uspoređuje sa situacijom kao kad nam se ne sviđa ono što vidimo u ogledalu: neki ljudi idu kod psihologa, drugi kod estetskog kirurga; Florence je odlučila razbiti ogledalo. U međuvremenu, diljem Italije, kao i u Španjolskoj, rastu prosvjedi protiv kratkoročnog najma. Simbolički cilj su upravo pretinci s ključevima. Baš kao i ranih 2000-ih, kada su ljubavne brave Ponte Milvia, zatim Pariza, a naposljetku i cijelog svijeta, zapečatile ljubav parova, prosvjed protiv ovih pretinaca postao je ikona frustracije za gradove koji postaju sve više skuplja mjesta koja izgledaju kao da su tu samo da bi se trošio novac, a ne da bi se živjelo dobro.

Niske plaće, rastući troškovi hrane, povijesno visoke cijene energije, domovi koje je nemoguće pronaći ili si ih ne mogu priuštiti oni koji zapravo žive u tim gradovima. Budućnost Europe ne izgleda obećavajuće, a masovni turizam je laka meta, pomalo kao u onoj patrijarhalnoj izreci o želji da se "pojede i tvoj kolač": svi žele samo nekoliko, vrlo pristojnih turista koji troše bogatstvo i ne crpe resurse. Tko zna što bi Firenca izabrala između nikakvog turizma ili turizma kakav ima danas. I ako je Houellebecq bio u pravu, ako je naša sudbina doista postati živi eksponati golemog muzeja na otvorenom, ne bismo li se trebali početi pripremati za to?, pitaju se u Domusu.