Nakon kupnje stana vlasnici Ivani ostalo je samo 4000 eura za njegovo (pre)uređenje, a popis željenih radova i elemenata bio je poduži. Suženi budžet potaknuo ju je na brojna DIY rješenja. I nije požalila
Priča počinje 2017. kad sam hitno morala prodati bivši stan, a zapravo nisam imala nikakav plan. I tako, dok sam razmišljala kamo ću se odseliti s dva psa, a potraga za nečim konkretnim nije išla u pravom smjeru, sasvim slučajno mi je prijatelj spomenuo da on prodaje svoj stan. I gle čuda, budžet mi se potpuno poklopio s njegovom ponudom. Ništa nije slučajno, još sam kratko gledala ponudu na tržištu, no vrlo brzo sam postala vlasnica baš tog stana, prisjeća se Ivana, po struci grafička dizajnerica i odgajateljica predškolske djece, no trenutačno zaposlena kao Office Assistant u jednoj medicinskoj tvrtki.
Stan je veličine 60 četvornih metara, a sastoji se od jedne spavaće sobe, kupaonice, hodnika, kuhinje s blagovaonicom, ostave, dnevnog boravka i lođe.
- Sama zgrada je iz 1987., a bivši vlasnici su stan adaptirali prije dvadesetak godina. Zatvorili su lođu, a kako sam ja željela imati balkon ili lođu, vrlo brzo nakon kupnje adaptirala sam dio stana. Osim zatvorene lođe, nisu mi se sviđale podne obloge, kuhinja, kupaonica... Nisam imala veliki budžet i s tih 4000 eura je trebalo napraviti čudo - smije se Ivana koju je “stisnuti” budžet potaknuo na kreativu i DIY projekte.
- Kako bih imala dovoljno sredstava, rušenje i uklanjanje podnih pločica iz hodnika sam napravila s mamom i tatom, a cijelu staru kuhinju, od poda do stropa, do golih zidova smo sastrugali brat i ja. Unutarnja stolarija bila je jako tamna, sama sam sva vrata i štokove očistila, prebrusila i obojala u bijelo. Lođa se vratila u prvobitnu namjenu, no ipak sam ugradila klizne prozore. Nova kuhinja rađena je po mjeri - priča kreativka koja je visoka 183 centimetra pa je zbog toga naručila kuhinju visoku nestandardnih 95 centimetara.
- Moram priznati da je bilo zabavno hodati po stanu s udarnom bušilicom u rukama, obijati pločice i polirati beton. Brat i ja smo tih dana izgledali kao dvije kamene skulpture, potpuno prekriveni cementnom prašinom - smije se i dodaje kako je najdramatičnije bilo kad keramičar nije znao kakve fuge želi.
- Tražila sam rustikalnu fugu, ali on je rekao da ne zna što je to i da će staviti običnu. Kad je završio s postavljanjem pločica, što je izvrsno napravio, zahvalila sam mu se i kupila smjesu za rustikalnu fugu, pogledala na internetu kako se miješa smjesa i sama odradila posao. Do dana današnjeg nema niti jednu pukotinu - ponosna je grafička dizajnerica koja kaže kako joj je najbitniji osjećaj doma i toplina koju ovdje osjeća.
- Kad dođem doma, toplo mi je oko srca, imam onaj “cosy” osjećaj da mogu odahnuti i da sve brige ovoga svijeta ostaju ispred ulaznih vrata. Mislim da sam taj osjećaj uspjela postići i kod prijatelja koji mi dolaze. Ne daju se doma, ha-ha-ha - kaže Ivana koja uglavnom ne koristi glavnu rasvjetu, nego atmosferu postiže upotrebom brojnih lampi i indirektne rasvjete. Prostor kojim je najzadovoljnija i koji je duša stana je dnevni boravak.
- U njega sam uložila najviše sebe. Prostorom dominira kutna garnitura iz Ikee, no najdraži mi je stolić koji smo tata i ja radili. Napravljen je od greda koje su služile kao potpornji dok se gradila naša obiteljska kuća i zato mi je iznimno drag. Također, nas dvoje smo izradili i podnu lampu. On je imao neko deblo u garaži, a ja sam u njemu vidjela lampu, pa je lampa i nastala.
Tu su i udobna fotelja za opuštanje i veliki televizor. Inače, čekala sam dvije godine da nađem savršeni, onaj koji ima sve potrebne funkcije, dijagonalu koju želim i da je bijele boje. Kraj TV-a su dvije komode za odlaganje stvari, no iako je stan romantičan, u njima ne stoje klasične ženske stvari. Kako stalno nešto šarafim i bušim, ladice su uglavnom popunjene alatom, mislim da se sadržaja ne bi posramila ni omanja željezarija - smije se Ivana.
Između komoda, ispod TV-a se nalazi klupa za sjedenje koja je uglavnom dekorativna, osim kad vlasnici dođe društvo.
Kuhinja je morala biti funkcionalna, no nije bilo mogućnosti napraviti “open space” koncept pa je Ivana morala izvući najviše iz postojeće situacije.
- Trebalo je iskoristiti svaki milimetar, zbog toga sam hladnjak ubacila u ostavu koja je odmah pokraj kuhinje. Kako bih razbila strogoću visokog sjaja, kao kontrast sam stavila tradicionalnu vitrinu i detalje: sat, rasparene stolice... Blagovaonicom dominira masivni okrugli ručno rađeni blagovaonski stol, tatin poklon, izrađen od slavonskog hrasta. Taj hrast je rastao kod mog pokojnog djeda, i to je jedino što imam od njega. Stol mi je neprocjenjiv - kaže Ivana.
Spavaća soba mora biti oaza mira pa je i uređena nenametljivo. Dominira Ikein ormar od zida do zida tradicionalnih fronti, bijeli krevet s podiznom podnicom iz Emmezete i radni stol iz Mebla, a umjesto TV-a u, spavaćoj sobi je projektor,
- Uživam u kino iskustvu svaki put kad imam movie night ili maraton omiljene serije s Netflixa - kaže i zaključuje kako je sjajno biti sam svoj majstor.
- Ima neka ljepota u tome, no nemaš radno vrijeme i konstantno si u pogonu. Ne mogu reći: “Najbolje je platiti majstore pa si miran”. Jer, ako imaš ograničen budžet, onda se tome i prilagođavaš. No, jako sam sretna jer sam sve sama isplanirala, na kraju sam u sve utkala i jako puno svog truda i znoja i ponosna sam na to. Uz sve navedene radove, i sav namještaj sam sastavila sama, a i sve što vidite na zidovima od slika i crteža je mojih ruku djelo - kaže kreativna Ivana koju za kraj tražimo da opiše svoj dom u pet riječi.
- Smireno, romantično, prozračno, vedro i opušteno. To je moje sigurno i ugodno mjesto, moj dom, moj dvorac - zaključila je.
