Kuće u prirodi uvijek su nas fascinirale, pogotovo ako su arhitektonski majstorski napravljene. Danas vas vodimo u jednu takvu kuću, okruženu borovom šumom koja se nalazi u planinskom izletištu i gradu Divčibare na planini Maljen u zapadnoj Srbiji. Kuća je autorsko djelo arhitekta Filipa Jelića.
- Rođen sam 1984. godine u Beogradu, gdje sam i odrastao. Pohađao sam srednju arhitektonsku školu i potom Arhitektonski fakultet. Još 2006. godine počeo sam graditi prvu kuću u prirodi, u blizini Divčibare. Sa suprugom Aleksandrom tu sam odlučio živjeti 2012. godine. U međuvremenu smo dobili tri kćerkice koje su nam i glavni motiv za daljnju gradnju - predstavio nam se arhitekt Filip Jelić kada smo ga kontaktirali da nam otkrije priču oko ove kuće. Arhitektura ga je, kaže, zapravo oduvijek zanimala. Srednju arhitektonsku školu upisao je zato što je njegova sestra upisala tu istu školu prije njega. A ljubav prema arhitekturi u njemu se rapidno razvila kada je imao prvi susret s građevinskim konstrukcijama i tada je postao predan proučavanju ove discipline.
Pogledajte video!
- Vizija je bila stvoriti modernu kuću za modernog čovjeka, koji želi uživati u prirodi i udobnosti koju pruža ovakva gradnja. Ideja se nametnula sama od sebe. Pad terena iskorišten je kao prilika da se dobije forma koja je otvorena s tri strane i tako pruža osjećaj lebdenja. Prirodni ciklus sunca i mjeseca tijekom dana mijenja ambijent i cijeli krajolik. Okućnica nije definirana jasnim granicama, što nam je bila namjera sinergije kuće i prirode tj. terena - objašnjava arhitekt Filip Jelić i dodaje kako su iskapanja bila dosta zahtjevna jer je teren nepristupačan, a cijelo brdo je kamen s tankim slojem humusa.
- Ovo je zapravo moja kuća, pa sam ja ovdje i investitor i arhitekt, a kuća je dobila ima po mojoj srednjoj kćeri - Ivina kuća - otkriva se Filip Jelić.
Ono što je zanimljivo u ovom projektu jest da je Filip ne samo vlasnik i ne samo arhitekt Ivine kuće, nego je sam odradio i armiranje, betoniranje, izvodio je limarske i elektro radove i vario, zapravo dosta toga što je građevinski dio posla.
Fotogalerija dok su trajali radovi
- Nedostatak radne snage, a ujedno i njihova neprofesionalnost, nekako su me natjerali da fizički sudjelujem u projektu. Što se na kraju pokazalo izvrsnom kombinacijom gdje sam ja istovremeno i investitor, i projektant, i izvođač radova. Ovo je moj treći osobni projekt i s vremenom sam ga usavršavao i sa svakom sljedećom kućom učio nove vještine. Ujedno mi se nadopunila kolekcija alata i time olakšala gradnju. Sam sam projektirao objekte i izveo ih u možda 80 posto. Zemljani radovi, soljenje, armiranje, betoniranje, zidanje, klesanje, tesarski radovi... Ja sam i električar, a odnedavno i varilac, na što sam posebno ponosan. Kasnije u gradnji po potrebi angažiram pomoćnog fizikalca kada treba odraditi neke veće poslove - smije se Filip.
Ivina kuća ima bruto površinu od 66 četvornih metara, a sadrži dnevni boravak s kaminom i kuhinju, a u ukopanom dijelu su spavaća soba i kupaonica.
Gradnja kuće je, otkriva Filip, trajala godinu i pol dana, a budžet je bio oko 60.000 eura.
- Kuća je građena u masivnom sistemu. Zidovi od armiranog betona i pune cigle, 25 centimetara vertikalne i horizontalne serklaže i drvena krovna konstrukcija. Fasada je izrađena od 2,2 cm suhe, orašaste borove ploče postavljene na klinove. Između stupova je 8 cm stiropora zaštićenog ljepilom i mrežicom. Ploča je kasnije obojena prozirnom bojom na bazi vode s voskom. U interijeru su cigla i drvo s metalnim elementima, a namještaj je minimalan s puno slobodnog prostora - opisuje Filip Jelić i dodaje kako uopće nije imao problem prihvatiti se građevinskih radova oko kuće. Svaka vještina nas oplemenjuje i svaka sljedeća se onda puno brže svladava, kaže.
- Moći nešto sami materijalizirati je proces kroz koji upoznajemo vlastite granice, a proizvod našeg truda je nešto što ostaje budućim generacijama. Želja nam je da ovo postane obiteljski posao, a da obitelj ostane na okupu - kaže.
Na parceli veličine oko 5 hektara već su bile dvije kuće koje Filipova obitelj iznajmljuje. Jedna se nalazi u borovoj šumi, druga je na vrhu brda i Ivina je kuća koja prkosi morfologiji terena koju je Filip ostavio netaknutu i zgradu zalijepljenu u teren. Tako da svaka kuća ima dovoljno privatnosti.
- Na susjednoj parceli susjed je sagradio istu kuću za iznajmljivanje za koju sam ja radio projekt, što mi je posebno drago jer sam sačuvao vizualni identitet koji sam gradio 12 godina - ponosno priča Filip kojeg smo pitali i koliko je upoznat s arhitektonskom scenom u Hrvatskoj.
- Umirovljeni sam arhitekt već tri godine, osim za svoje osobne potrebe. Uvijek pratim trendove, no tijekom svoje dvadesetogodišnje karijere sudjelovao sam u raznim projektima i surađivao s brojnim kolegama. Mislim da na našim prostorima zaista ima talentiranih arhitekata, ali da ni Srbija ni Hrvatska nisu dovoljno iskoristile sve prednosti koje nudi moderna gradnja.
Moderna arhitektura je jedino što mi dolazi u obzir jer je to jedini ispravan pristup za moderno vrijeme - govori i dodaje kako mlađim generacijama preporučuje studij arhitekture ako imaju dovoljno hrabrosti preuzeti odgovornost za formiranje budućih navika, načina života, kako na mikrorazini unutar domova (kroz funkciju, komunikaciju i estetski oblik), tako i javnih zgrada i urbanističkog planiranja, kroz koje se može utjecati na svijest masa i tako kreirati stvarnost. - Arhitektura također zahtijeva puno rada na računalu i dobro razvijenu socijalnu inteligenciju. Svatko za sebe treba procijeniti može li doista odgovoriti arhitektovoj zadaći te poboljšati i unaprijediti način života, koristeći sve mogućnosti suvremenih i prirodnih materijala - zaključuje.
