Omiljeno zagrebačko okupljalište u Preradovićevoj ulici, poznato pod imenom 1st Coffee, na iznenađenje mnogih zatvorilo je svoja vrata. Ali ne, kako biste mogli pomisliti, zbog lošeg poslovanja, naime, kafić je uvijek bio krcat gostima, nego zbog prenamjene u restoran. Kako je došlo do te ideje, upitali smo direktora Sašu Višnjića.
Promjena scene
– Ugostiteljska scena u Zagrebu se počela mijenjati te sam odlučio kako bi bilo najbolje otvoriti tratoriju u kojoj bi se nudila autohtona istarska i talijanska kuhinja po prihvatljivim cijenama i u ugodnom interijeru gdje će se svaki gost osjećati kao kod kuće. Odluka o otvaranju trattorije pod imenom Luna Rossa došla je nakon što sam uspio dovesti glavnog kuhara Deana Čitara koji je svoje školovanje završio u Italiji kao jedan od najboljih u svojoj generaciji te postao jedan od najcjenjenijih kuhara u Istarskoj županiji.
Njegova pomoć je bila ključna i u slaganju menija i u izboru same ponude – objašnjava Saša Višnjić, a mi ne skidamo poglede s izvrsno uređenog interijera iza kojeg stoji Snješka Kožul iz dizajn studija Papillon. – Saša i ja se znamo dugi niz godina iz 1st Coffeeja. Njima se dopao moj rad i dogovorili smo suradnju i izradu plana interijera za novi lokal s prenamjenom u trattoriju-restoran – objašnjava Snješka i dodaje kako nije imala ograničenja u smislu izrade interijera.
Neobično i urbano
– Morala sam jedino voditi računa i prilagođavati se financijskim okvirima investicije u odabiru nekih elemenata u interijeru, kao što su stolice i neki materijali, ali za sve ideje o izgledu, boji, materijalima, vrsti sjedenja i sličnom imala sam slobodne i odriješene ruke – priča dizajnerica. Prostor je uređen nenametljivo, a ukusno i lijepo. Dominiraju neutralne boje, a cjelokupni izgled podižu sirovi betonski strop, lijepe industrijske lampe i neobični detalji kao što su užad na zidovima, stara autohtona bačva i originalna mašina Singer iz 1937. godine sa Sardinije, iz malog mjesta Muros, koja je svoje mjesto pronašla u izlogu lokala.
– Ono što uvijek želim kad krenem planirati interijere jest stvoriti prostor koji je oku i tijelu ugodan. Znala sam da stvaram trattoriju u srcu Zagreba u današnjem vremenu. Željela sam imati neke elemente klasične trattorije kroz upotrebu drveta i određenog namještaja, ali nipošto ne kopiju stila i boja uobičajenih za talijanske trattorije. Htjela sam koristiti neke elemente modernog i urbanog vremena, industrijskog stila u nekim detaljima, a opet da sve bude toplo i da se gosti osjećaju ugodno – objašnjava Snješka Kožul.
Razni zidni premazi
Kako je osnovna boja cijelog prostora siva, koja spada u hladne boje, Snješki je na pamet pala ideja da postavi užad po svim zidovima jer je od prirodnog materijala i tople boje. – Vlasnici su bili pomalo skeptični i namjeravali su me objesiti za tu užad ako ne ispadne dobro – smije se Snješka i dodaje kako je u ime toga zavezala komad špagice oko ruke s dogovorom da ga preda vlasnicima kad sve bude gotovo.
Kako je sve ispalo odlično, špagicu namjeravaju uramiti kao uspomenu na cijelu situaciju. Najkompliciranije je bilo izvesti da izuzetno niski stropovi ne izgledaju skučeno. Zadnja preinaka interijera tadašnjeg kafića je znatno snizila ionako niske stropove, pogotovo na katu. – Jedan od glavnih zadataka bio mi je otvoriti prostor i vizualno povisiti cijelu sliku. Iskoristila sam okrugli otvor na podu kata, zamislila stakleni pod kroz koji se vidi prizemlje, ukopala prizemlje do krajnje mogućnosti i porušila spuštene stropove od knaufa na katu.
Razgolićenu betonsku deku obradili smo voskom, i tako dobili puno viši i otvoreniji prostor – objašnjava Snješka Kožul. Veći dio namještaja kao što su stolovi, stalaže na zidu i šank napravljeni su kod domaćih stolara i bravara prema nacrtima dizajnerice. Jedino su stolice i lampe kupljene u Italiji. Na zidovima su primijenjene razne tehnike bojenja u debelim premazima, što daje dojam puno bogatijeg prostora. Ipak, najvažnija od svega je hrana. Kako je odlučio doći u Luna Rossu, ispričao nam je glavni kuhar Dean Čitar.
Posluživanje u tavama
– Ideja o otvaranju istarsko-talijanske trattorije u našem glavnom gradu oduševila me i nisam mogao dočekati trenutak da se otvori. Imao sam dosta vremena pa smo, osim ponude domaće tjestenine koju sami radimo te jela od ribe i mesa, osmislili i zanimljiv način posluživanja. Padele, tave, u kojima se pripremaju jela služe i za serviranje. Gostima se sviđa, a i ja sam sretan jer je tako i moja nona meni ‘spravljala obed’ – prisjeća se Dean. Više o svemu na: lunarossa.hr i na Facebooku.
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
