Kad su slučajno naišli na manju tvornicu odjeće u predgrađu Pariza, bračni par koji je tražio mjesto za sebe ovom prostoru nije našao ništa što im se ne bi sviđalo. Tvornica je bila osunčana, puna povijesti i zanimljivog karaktera, a unutarnji volumen je izgledao poput iznutra je Rubikove kocke, izrazito netipičan primjer u cijelom susjedtvu.
Rijetka kombinacija bila je dovoljna da uvjeri mladu obitelj da potpiše ugovor, spakira kofere i useli se. Ali godinu dana i mnogo funkcionalnih nezgoda kasnije, shvatili su da trebaju pozvati profesionalce da bivšoj tvornici pruže renovaciju. I tako su, nakon malo potrage, pronašli svoju osobu u Isabelle Heilmann iz pariškog Épicènea, koju su odabrali da uljepša prostor i prilagodi ga njihovom stilu života, a da ne ugrozi izvorni šarm i karakter.
Od problema s kojima se Isabelle susrela, glavni su se vrtjeli oko prostora - ili nedostatka istog. Mnoge sobe i razine nisu bile prilagođene potrebama vlasnika. Jedna je spavaća soba bila premala, a tri mezanina, iako šarmantna, bila su potpuno neupotrebljiva. Prostor je također bio star, sa sanitarnim elementima iz antike koji su očajnički molili za obnovom.
Unatoč nedostacima, neobična geometrija i igra kockica bile su zvijezde doma, a Isabelle je bila uvjerena da će uz malo dotjerivanja doista postići nešto impresivno. Ono što je uslijedilo bila je potpuna rekonfiguracija volumena i dodavanje staklenih pregrada kako bi se naglasile razlike u razinama.
Platforma—s dvije radne stanice, knjižnicom i spremištem—stvorena je ne samo da izolira ured od blagovaonice, već i da vizualno razlikuje volumene. Isto tako, asimetrični prozor postavljen je između dnevnog boravka i spavaće sobe, kao naklon vanjskom duhu doma.
Kako se probijate dublje unutra, otkriva se više iznenađenja. U jednoj spavaćoj sobi, zidano uzglavlje služi kao noćni ormarić i nosač za knjige, slike i predmete vlasnika. Između dnevnog boravka i blagovaonice nalazi se pregrada od sirovog čelika u industrijskom stilu, brižljivo očuvani ostatak konfekcijske tvornice.
Isabelle je ponovila kubični karakter prostora kroz niše, ograde, ormariće, uzglavlja, vrata i klupe, dajući svakoj od njih svijetli sloj boje kao znak od razlikovanja. Postojala su, naravno, i funkcionalna razmatranja. Jedan polukat, koji je u davna vremenatvornice služio kao skladišni prostor za rolne tkanine, primjerice, pretvoren je u spavaću sobu za goste.
Dom skida kapu svojoj industrijskoj prošlosti sa starinskim elementima kao što su stolovi, viseće svjetiljke, vintage posteri i neobični akcenti (poput svjetiljke Snoopy Achillea Castiglionija), koji, uz dodavanje doze otkačenosti, također pomažu u stvaranju osjećaja topline.
Nemojte se zavaravati, ovaj prostor ne aludira sve na prošlost. Retro se susreće s futurističkim i hladnim u šokantnim pozadinama, a psihodelična vrata na kući lako bi mogla pripadati 1960-ima ili 2060-ima. S djelićima prošlosti i djelićima budućnosti, i puno boja za početak, prostor je bez sumnje bezvremenski dom.
