Stanovi promjenjivog zoniranja, zgrade u centru Zagreba s penthouseima, bazenima i staklenicima, energetski neovisna mikrokuća u prirodi i co-living održiva zajednica samo su neke od ideja čiju realizaciju naši sugovornici zamišljaju u idućih 10 godina. A neke su već i realizirane!
Naime, prošla nas je godina prisilila na velike promjene u svakodnevnom životu, ne samo u ponašanju i socijalnoj interakciji, nego i u preispitivanju naših domova koji odjednom moraju zadovoljiti nove namjene. Naši su domovi, osim mjesta za život, postali mjesto za rad, učenje, vježbanje, izolaciju, povremeno druženje, eventualnu karantenu i kontakt s prirodom, a više nego ikad postalo je važno koliko su zdravi, sigurni i seizmički otporni. Osim pandemije i prirodnih katastrofa, susrećemo se i sa sve manje slobodnog prostora za novogradnju u gradovima, pretjeranom potrošnjom, klimatskom krizom... Koliko će sve to utjecati na oblikovanje naših stambenih prostora?
Hoćemo li reći zbogom open space konceptu, zagovarati velike smočnice u kojima će se čuvati zalihe namirnica i korištenje materijala otpornih na klice? Hoće li postati uobičajen pretprostor u kojem ćemo se izuvati i skidati “kontaminiranu” odjeću prije nego što uđemo u kuću? Hoćemo li živjeti u samoodrživim kućama ili će, pak, kolektivno stanovanje biti sve poželjnije? Odemo li korak dalje, hoćemo li graditi kuće uz pomoć 3D printera, a AR i VR tehnologiju integrirati u domove?
Budimo realni, neke od tih intrigantnih ideja zasigurno neće zaživjeti u skoroj budućnosti. No ipak, promjene su neizbježne. Modularno i multifunkcionalno oblikovanje stambenih prostora već je prisutno. Energetska učinkovitost, osim što je uvedena u zakonodavni okvir, postaje standard. Teži se ekološkoj, održivoj arhitekturi i masovnom korištenju obnovljivih izvora energije, ali i novih materijala te novih sustava gradnje.
Što, dakle, možemo očekivati u sljedećih pet do deset godina? Svoje vizije donose nam Iva Peručić iz GROW studija, arhitektica koja djeluje u području održive gradnje, zelenog dizajna i arhitekture, zatim mladi riječki arhitekti Andrej Došen i Ivan Brozina, koji su upoznati sa svim aspektima i problematikom vezanom za obnovu Zagreba nakon potresa. Odazvao se i studio ARHIV Pere Vukovića, jednog od najboljih hrvatskih arhitekata mlađih od 35 godina te studio Armano Linta, poznat po domišljatim rješenjima. Ugledni arhitekt Davor Mateković iz studija PROARH, pak, na jednom prijašnjem (nerealiziranom) projektu pokazuje koliko je zapravo bio ispred vremena.
U temu smo uključili Luciju Tomić i Vilija Volića studente s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, da bismo doznali na koji način razmišljaju buduće generacije domaćih arhitekata.
Za početak, arhitekt Luka Korlaet, docent s Arhitektonskog fakulteta, koji je s kolegom Sveborom Andrijevićem ostvario zapažene stambene projekte također odgovarajući na neka od budućih izazova, daje kratki pregled dosadašnjih promjena u stambenoj arhitekturi, navodeći neke domaće, ali i strane primjere.
- Arhitektura, a pogotovo stambena arhitektura, odraz je ekonomskih, političkih, ekoloških, tehnoloških i - posljedično - društvenih mijena. Govorimo li o tlocrtima stanova, mogli bismo ustvrditi da su oni svojevrsni dijagrami tih mijena: od tzv. građanskog stana s kraja 19. i početka 20. stoljeća koji karakterizira svojevrsna neutralnost u obliku jednakih soba, ali i snažna polarizacija na dio za obitelj i dio za služavku, preko tzv. društvenih stanova druge polovice 20. st. u kojima su pojedine grupe prostorija (dnevna i spavaća) najčešće jasno razgraničene i u kojima je najvažnija prostorija ona za dnevni boravak kao integrativni faktor obitelji do suvremenih fleksibilnih stanova u kojima je - postavom konstruktivnih elemenata (stupova, odnosno zidova) i instalacijskih čvorova - formiran prostorni okvir podložan različitim interpretacijama korisnika, koji, u konačnici, može postati i radni prostor - kaže Korlaet.
Najveću promjenu, odnosno emancipaciju, doživjela je, ističe, kuhinja: od servisne prostorije “iz pozadine” preko integracije s blagovaonicom do kuhinjskog “otoka” uz koji se okupljamo na partyjima. Mijenja se i kutak za rad. Donedavno je rad od kuće u Hrvatskoj koristilo samo šest posto stanovnika, no od pandemije raste i do dvoznamenkastih postotaka. Epidemija je potaknula i trend povratka prirodi, odnosno stanovanja u otvorenijem, pastoralnom okruženju.
- Mladi ljudi odlučuju se za tzv. cohousing model u kojem dijele sadržaje poput kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka... - kaže Luka Korlaet.
Što se tiče tehnika gradnje i materijala, ističe da zidanje i betoniranje prestaje biti primarni način gradnje, a razvijaju se sustavi prefabrikacije i montažne gradnje u drvu i čeliku. U zemljama u okruženju, pogotovo u Austriji, postoji bogata tradicija gradnje u drvu, a situacija se mijenja i u Hrvatskoj. Pioniri te gradnje su Ivica Plavec i Marina Zajec.
- Kuće postaju tehnološki sofisticirane jer moraju udovoljiti rastućim zahtjevima energetske učinkovitosti (tzv. nZEB standard) s jedne strane te ugode stanovanja i sigurnosti s druge. U tom smislu razvija se koncept pametne kuće koja - posredovanjem suvremenih tehničkih rješenja - (samo)regulira svoju klimu, temperaturu, zasjenjenje, navodnjavanje zelenog krova... I kuće i višestambene zgrade sve više koriste obnovljive izvore energije poput toplinskih pumpi, koje - na struju - dogrijavaju ili dohlađuju medij za grijanje odnosno hlađenje (zrak ili voda) - kaže Korlaet.
Dodaje da su sve važniji i vanjski prostori, terase, lođe, balkoni... a taj je trend počeo između dvaju svjetskih ratova, pod utjecajem djelovanja velikog švicarskog arhitekta Le Corbusiera, kao i doktrine modernog pokreta, koji je inzistirao na boravku na otvorenom kao premisi zdravog života.
- U posljednje vrijeme interijer i eksterijer se prožimaju i međusobno oplemenjuju - zaključuje.
