U lijepome Motovunu u Istri pronašli smo isto tako lijepu kuću u vlasništvu Željka Vukadinovića, bruto površine 200 četvornih metara. Projekt je u prvoj fazi (krovište i statički izračuni) radila arhitektica Nina Pahović, dok je koncept (dizajn arhitekture interijera i eksterijera) radio dizajner Sandro Užila.
- Cijela je kuća bila u iznimno lošem stanju i zahtijevala je kompletnu obnovu. No lokacija je bila senzacionalna. Na vjerojatno najljepšem dijelu motovunskog brda, u mirnoj ulici kojom dnevno prođe pokoje vozilo lokalnih stanara, a istovremeno u najstrožem centru Motovuna, na vrhu brda, tek nekoliko koraka od restorana, konoba i terasa - prisjeća se vlasnik Željko Vukadinović i dodaje da je početak obnove obilježilo čišćenje svega starog, od pregrada i unutarnjih zidova pa sve do podova i krovišta. Na kraju su ostali samo vanjski zidovi kuće. Sve se, otkriva vlasnik, radilo ispočetka, ali pazilo se da se pritom koriste vrhunski materijali te da budu najsličniji tj. gotovo identični starim detaljima i elementima. Obnova je na kraju trajala tri i pol godine.
- Gdje god smo mogli zadržati i pogotovo istaknuti stare dijelove, to smo i učinili. Kamene ploče i hrastove nadvoje dodatno smo očistili, pjeskarili isključivo mehaničkim postupcima, bez ikakvih kemijskih ili drugih preparata - priča vlasnik kojemu je ovo treća kuća koju je u Motovunu obnovio, pa možemo reći da je tijekom tih obnova skupio dovoljno iskustva. Ideja mu je, kaže, bila u konačnici napraviti autentičnu istarsku oazu luksuza i dobrog dizajna s pozitivnom, opuštajućom i kreativnom atmosferom.
Prizemlje Ville Motovun se tako sastoji od velikog open-space prostora, dnevnog boravka, raskošne, potpuno opremljene talijanske kuhinje i blagovaonice s dizajnerskim stolicama i isto takvim blagovaoničkim stolom koji je izradio dizajner Sandro Užila.
- Sandro je osmislio i predivni kamin, modernu verziju tradicionalnog istarskog ognjišta. Crnim metalnim stepenicama se penjemo na kat, gdje se nalaze tri spavaonice, svaka s vlastitom en-suite kupaonicom. Glavna spavaonica na katu ima i klasični kamin na drva, za eleganciju i ugođaj tijekom boravka u hladnijim mjesecima. U prizemlju je još jedna spavaonica s kupaonicom, a izlazak iz te spavaonice je na terasu s najljepšim pogledom koji možete zamisliti. Iz prizemlja se spuštamo u konobu, u svojevrsnu fun-zonu, gdje se nalazi prelijepa sauna, još jedan tuš pored nje, i prostor za relaksiranje između eventualnih više ciklusa sauniranja. Ispod stepenica se nalazi tehnička soba/vešeraj, velika toplinska pumpa za sanitarnu toplu vodu, tako da nigdje u cijeloj kući ne postoji bojler na struju. Sljedeća prostorija, drugi dio konobe, nudi još malo više hedonizma, elegancije i zabave jer ovdje možete zaigrati biljar, pravi klasični pikado, izabrati vrhunska vina lokalnih vinara, a koja nudimo u našoj vinoteci, i sve uz glazbu preko velikog TV ekrana ili uz vrhunski audiosustav (Harman & Kardon) - opisuje vlasnik i kaže da je donja terasa popločana originalnim kamenim pločama koje su izvađene iz konobe.
Ispod gornje terase nalazi se, pak, malen, ali za ljetno osvježenje i više nego dovoljan cocktail-pool ili, kako se još naziva, spool, a označava kombinaciju bazena i spa elemenata, i sadrži sve što treba, toplinsku pumpu za grijanje vode, bazenske stepenice radi lakšeg ulaska/izlaska, rasvjetu, kao i jet mlaznice za masažu. Tik uz bazen je i tuš, za higijenu prije ulaska u bazen. Druga strana ove donje hedonističke terase je mjesto za pripremu raznih gastronomskih čarolija, klasični roštilj na drva, veliki stol, udobne klupe i stolice, i sve natkriveno, tako da niti kiša niti prejako sunce nisu problem.
- Čitav naš mali bazen je u mikrocementu, unutrašnjost i vanjske plohe, što izgleda uistinu predivno, i već su neki arhitekti dolazili gledati kako se to može i drugdje ugraditi. Cijeli pod u prizemlju (dnevna/kuhinja/blagovaonica) je također u mikrocementu, u istoj boji i teksturi kao i cijela gornja terasa, tako da smo postigli efekt jednog istog, logičnog prostora, vanjskog i unutarnjeg. Podno grijanje je postavljeno u cijelom prizemlju i cijeloj konobi. Stepenice koje vode od prizemlja do konobe su isto u mikrocementu koji se, kao materijal, lijepo uklopio, moderan je, efektan i atraktivan, u kući iz 1760. godine - zadovoljno ističe vlasnik Željko i otkriva da se dizajner Sandro Užila u kuću, kada ju je prvi put vidio, odmah zaljubio.
- I kao zaljubljenik u Istru i istarsku tradiciju, rekao je da bi neka vrsta Wabi Sabi stila ovdje bila najbolje rješenje. I sada, kada gledam rezultat, to je to. Boje u kući su sve dosta neutralne, zemljane, boja pijeska, sivo/bež, a materijali su isključivo kamen, drvo, crno željezo, mikrocement. Svi prozori, vrata i škure su izrađeni od ariša, po mjeri, naravno, ručno, jer na kući iz 1760. nemate dva ista otvora. Na katu, u spavaćoj zoni, zidovi u dvije spavaonice i u hodniku su čisti kamen, očišćen, pjeskaren i impregniran, isto kao i drveni nadvoji na tom zidu, tako da se i u tom elementu lako uočava autentičnost tradicijske gradnje. Velika želja mi je bila to istaknuti - kaže Željko Vukadinović.
Namještaj u kući je, doznajemo, uglavnom rađen po mjeri, osim vrtnog namještaja (Joncols), sofe u dnevnom boravku (Samoa) i stolica u blagovaonici. Krevete/ležajeve, garderobne ormare, plakare, vinoteku (s dodatnom perilicom posuđa i dva hladnjaka za vina i druga pića) je osmislio, nacrtao i dizajnirao Sandro Užila, kao i gornju (glavnu) kuhinju.
- Ljudi koji su boravili u kući govore da u kući ima toliko detalja, predivnih rješenja, i vjerujemo da smo nakon tri i pol godine promišljanja, traženja rješenja za svaku, ali uistinu svaku sitnicu, u tome i uspjeli. Meni osobno se najviše ističe boja fasade, koja je uistinu najsličnija originalnoj, tj. posljednjoj vidljivoj koja se još mogla pronaći na kući, ali i originalne, starinske škure, do ulice, koje smo sačuvali u originalnom izgledu i koje smo očistili, ispjeskarili, zaštitili, obojili i vratili na isto mjesto gdje su bile zadnjih možda 70-80 godina - priča vlasnik.
U konobi, ispod veće prostorije, nalazi se šterna/rezervoar za vodu koja se skupljala s krovova, a bila je povezana i s glavnim rezervoarom vode na vrhu Motovuna, na glavnom gradskom trgu, kod zvonika. Svaka je kuća u tom dijelu Motovuna imala takvu šternu, no vlasnik kaže da su tijelom obnove doznali da su ju neki tijekom obnavljanja kuća zatrpavali šutom.
- Mi to nismo htjeli napraviti, upravo suprotno. Ušli smo u šternu, sve smo počistili i na mjesto gdje je bio ulaz u nju stavili smo stakleni pod, dodatno ga osvijetlili, istaknuli, da se jasno vidi. To smo još putem QR koda, cijelu priču oko toga, nešto malo o povijesti kuće, pojasnili i ispričali - govori vlasnik Željko koji s osmijehom kaže da je za njega najizazovnije bilo što se on sam upustio u sve to. Naime, on je Slavonac, profesor glazbe, i uopće nije iz Istre, ali, kako kaže, u Motovun se zaljubio još prije 27 godina i od tada je sanjao da ondje napravi nešto svoje, po svom guštu.
- Ali na kraju, sada, kada vidim rezultat, jako sam sretan. Svakim detaljem, izgledom kuće, a najviše spektakularnim pogledom i atmosferom koja nadahnjuje i opušta. Za punjenje baterija, uživanje u miru i ljepoti, ovakvu kuću još, garantiram, niste vidjeli - tvrdi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....