Originalan štih pedesetih u nekad najvišem hrvatskom neboderu

Posljednja dva kata najstarijeg zagrebačkog nebodera na središnjem gradskom trgu odnedavno su preuređena u elegantan premium prostor u duhu pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Neboder ima simbolično značenje u povijesti grada. U vrijeme njegove izgradnje od 1957. do 1959. godine, radilo se o najvišoj i najsuvremenijoj poslovnoj zgradi tadašnje države, prvoj s aluminijskim pročeljem, sa svojih 70 metara visine i 16 katova.

Osim što je investitor osobno obožavatelj izričaja pedesetih godina, upravo su povijest i vrijeme nastanka Nebodera poslužili kao inspiracija autorskom timu iz projektnog ureda Brigada prilikom preuređenja u suvremen poslovni prostor. Rezultat je 550 atraktivnih kvadratnih metara, kakvi suptilno podsjećaju na scenografiju popularne serije Mad Men, interpretirajući izgled i model ponašanja doba u kojem je prostor projektiran i prvobitno korišten. «Nismo željeli kopirati danas vrlo trendovski retro stil i dobiti suhoparnu scenografiju iz Mad Mena, već odati počast tom vremenu kroz osmišljeni totalni dizajn», kazao je investitor naglasivši kako je trebalo osmisliti svaku sobu i ured, funkcionalan radni prostor, ujedno formalan, topao i ugodan, te zajedničke reprezentativne sadržaje i prostore za druženje. Projekt je nudio rijetku priliku za rad pod motom kvalitete ispred kvantitete, kažu autori i ističu spektakularan pogled na grad kojeg su maksimalno nastojali ugraditi u rješenje. Cijeli je prostor podijeljen na reprezentativni 14. i 15. kat gdje se uz urede, nalaze i ulazno predvorje s recepcijom, prostori za sastanke, lounge prostori za druženje i biblioteka na galeriji, te radni 11. kat na kojem su smješteni uredi s kuhinjom i blagovaonicom. Raspored slijedi odnos centralnog i perifernog pa su sve radne prostorije pozicionirane po obodu vanjske staklene fasade nebodera. Dok ih s jedne strane samo staklena opna dijeli od vreve Bogovićeve i Gajeve ulice, s druge strane su radni prostori orijentirani na zajedničke prostore u središtu.

Najveća konferencijska dvorana može se zatvoriti masivnim zastorom koji osim što služi kao atraktivna kulisa, pridonosi i dinamici prostora, ovisno koliko je navučen. Uokolo konferencijske sobe smješten je posebno dizajniran multifunkcionalni parapet koji služi za sjedenje, spremanje ili sadrži integrirane detalje poput žardinjera za biljke. Unikatno dizajnirana uredska biblioteka na galeriji 15. kata je uz konferencijsku dvoranu najreprezentativniji dio ureda, no ne radi se o stereotipnom manipuliranju prostora knjigama, već sastavnome dijelu posla. Brigada je dio namještaja izradila po mjeri, najčešće koristeći furnir američkog oraha, a preostalo čine remekdjela produkt dizajna pedesetih i šezdesetih godina, komadi Eamesa, Pollocka, Finna Juhla i Hermana Millera. Svaki detalj je osmišljen, tu su i originalni bubnjevi i dvije rock gitare iz pedesetih, kao i originalni i funkcionalni televizori i radio aparati, vintage stolovi i stolice, telefoni, ventilator, držači za kapute, police, vješalice, držači za cigarete i razni šaljivi gadgeti, svaki sa svojom svrhom, ne samo kao ukras. Investitor je kao ljubitelj i poznavatelj umjetnosti prostor između ostalih umjetnina obogatio i impozantnom šest-metarskom skulpturom autora Mirka Zrinšćaka te radom Predraga Todorovića koji je 2013. osvojio T-HT nagradu u MSU. Kao unikatan doprinos duhu prostora koji je u prošlosti sadržavao Murtićev mural i Bakićevu skulpturu, pojedine zidne plohe oslikala je slikarica Duška Mamlić, po uzoru na grafike Srneca, Picelja i Vukotića.

Pažljivom odabiru bilja koje se uklapa u cjelokupan duh prostora posvetila se krajobrazna arhitektica Željka Kolak koja stoji iza brenda Moj balkon, a za ovu je priliku osmislila posude za bilje po uzoru na hortikulturna uređenja institucija i javnih prostora iz sredine prošlog stoljeća. “Nakon nekoliko taktova glazbe iz tog doba koji se čuju u pozadini, naši klijenti kažu kako se osjećaju kao da su u nekom drugom svijetu.”, kaže investitor i dodaje: “Mnogima je toliko ugodno da požele ostati, uz pitanje – a može li se ovdje živjeti?”

Tekst: Jelena Mihelčić

Više: Brigada

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!