Ponekad preuređenje stana ili kuće za potrebe dodatnih spavaćih soba nije prezahtjevan arhitektonski zadatak. Naročito ako je riječ o tročlanoj obitelji koja živi u prostoru zadovoljavajuće površine te, uz roditeljsku, treba samo jednu dječju sobu, a ona se najčešće organizira na način da se kuhinja spoji s dnevnim boravkom, a bivši prostor boravka ili kuhinje se uz, primjerice, proširenje na izbu namijeni djetetu. No, što kada se u površinom relativno malom prostoru moraju osmisliti roditeljska i čak tri dječje sobe? S tim zadatkom susreli su se arhitekti Ariana i Luka Korlaet te Arhitektonski ured Darko Kovač. Naime, iako površinom velika – oko 200 kvadrata, kuća šesteroročlane obitelji u zagrebačkoj Dubravi svakim je danom postajala sve manja. U jednom dijelu kuće bio je organiziran obiteljski biznis, odnosno poslovni prostori, koju su terasom bili povezani s glavnim dijelom kuće. Baka je živjela u prizemlju, dok su dnevni i spavaći prostori za roditelje i dvije kćeri bili ogranizirani na prvom katu i u potkrovlju. Međutim,odrastanjem djece i rođenjem trećeg djetata, ovaj put sina, obitelj je bila prisiljena preurediti kuću, a naročito smisleno organizirati spavaći dio u starom, za nove potrebe nefunkcionalnom potkrovlju.Adaptacija cijele kuće odvijala se u fazama tijekom nekoliko godina: u dijelu gdje je bila proizvodnja osmišljen je stan za baku, na terasi je podignuta ograda i postavljena sjenica kako bi se dobio intimniji dio i zaklonjen pogled prema susjedima, u prizemlje kuće preseljeni su uredi, prvi kat ostao je u funkciji dnevne zone (kuhinje i blagovaonice te dnevnog boravka i WC-a), a upravo je reorganizacija prostora u potkrovlju bila najzahtjevniji dio arhitektonskog zadatka.
Postojeće stanje obuhvaćalo je nepravilan hodnik, malu kupaonicu i dvije spavaće sobe. Idejno rješenje osmislili su arhitekti Ariana i Luka Korlaet, dok je izvedbu radova uz još pokoje sugestije preuzeo arhitektonski ured Darka Kovača.- Idejnim rješenjem osmišljen je potpuno novi koncept, a cilj je bio dobiti tri jednake dječje sobe kako se nitko ne bi osjećao zakinuto. Rušnje dimnjaka i jednostavna konstrukcija krovišta omogućila nam je da porušimo sve pregradne zidove i nanovo postavimo raspored prostorija. Jedino je pozicija kupaonice ostala fiksna, ali je njezina površina u novom konceptu gotovo udvostručena – kaže arhitekt Darko Kovač.Sjeverni dio potkrovlja tako je podijeljen na tri jednaka dječja dijela, no kako bi se dobio osjećaj povezanosti osmišljena su rasklopna vrata između soba, koje po potrebi mogu postati jedna cjelina. Dakle, svako dijete dobilo je vlastiti ulaz u sobu i samim time željenu privatnost, dok se otvaranjem jedne ili obje pregrade između soba dobiva poligon za igru i druženje.- Sobe su ravnopravne s minimalnim razlikama. Iste su površine, 11,5 kvadrata, u svakoj je postavljen krovi prozor, a samo jedna soba ima dva prozora. U njima su radni stol s policama, niski ležaj i garderobni ormar, a svako je dijete prema svojim afinitetima dodavalo sitnice koje su prostorijama dale personaliziranu notu.
U jednoj je sobi to gitara, u drugoj zastavice oko prozora, a u trećoj dječje igračke – opisuje Kovač i dodaje kako je zbog svega toga roditeljska soba reducirana, odnosno svedena na minimum, što je bio još jedan u nizu roditeljskih ustupaka djeci.Predprostor stubišta svojom je veličinom omogućio organiziranje radnog prostora, a ostatak spavaćeg trakta, hodnika, iskorišten je za dodatne ugradbene garderobne odmare i skladišni prostor. Također, preuređenje potkrovlja pratila je kompletna rekonstrukcija krova s mijenjanjem podesta i postavljanjem adekvatne toplinske izolacije.- Vlasnici su slušali i prihvaćali sve savjete arhitekata, što je bilo vrlo pohvalno. Možda netipično za današnje projekte bilo je i to što su pristali dio kuće rušiti, kao i garažu koja praktički nije bila u funkciji, te su na taj način dobili zelenu površinu u dvorištu na kojoj su posadili stabla – zaključuje arhitekt Kovač.
Izvor: Magazin Like!
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
