Braća David i Nevio, rođeni u Hrvatskoj, svoj su životni vijek proveli vani, među ostalim u Italiji i SAD-u, a nakon više od pola stoljeća odlučili su se vratiti doma, u Istru. Nevio je dizajner namještaja i veliki zaljubljenik u likovnu umjetnost te jako često provodi vrijeme slikajući, a David je bio priznati arhitekt i začetnik ideje zbog koje je nastala cijela ova naša priča. Naime, braća su dugo pokušavala kupiti zemljište na padini u Donadićima, ali nisu imali sreće s time sve dok u jednom trenutku nisu vidjela oglas o prodaji stare staje i bez imalo oklijevanja odmah otkupila ponuđeno zemljište i derutnu građevinu.
David je sa svojim prijateljem Darijanom Čekadom, arhitektom iz Labina, došao do idejnog rješenja sadašnje Ville Slave. Domišljatom nadogradnjom i rekonstrukcijom nekadašnje staje David i Darijan stvorit će impozantnu građevinu koja ostavlja bez daha i riječi. Na lokaciji od 1187 četvornih metara sada je građevina na tri etaže. Čine je podrum, prizemlje i kat s galerijom. Iako bi se prema površini možda mislilo drukčije, kuća je zamišljena da bude privatno utočište za život u mirovini, pa se nije razmetalo s previše soba ili kupaonica, nego se više pozornosti posvetilo prostorima za druženje i dnevni boravak.
Glavna ideja bila je da se postigne monumentalnost u svakom obliku, kako veličinom tako i značajem.
U procesu rekonstrukcije stari dio kamene staje rekonstruiran je u postojećim gabaritima, čime je dobila nova pročelja od autohtonog istarskog kamena, isklesanog i slaganog komad po komad, te je sada taj iznova oživljen prostor dobio još i svoje proširenje i novi krov. I tu dolazimo do obrata u priči, tzv. plot twista koji sve pomiče na jednu drugu razinu.
Dakle, David i Darijan odlučuju se da proširenje nekadašnje građevine bude staklo i samo staklo kao akcent između nekada starog i novog dograđenog dijela. Tako tvore stakleni volumen koji je nastavak kamenog dijela i dopunjava ga u kompletnoj veličini.
U stakleni dio smjestio se prostrani dnevni boravak, a u kamenom dijelu kuće su kuhinja, kupaonice, spavaonice te galerija, koja je ujedno i Neviov atelje. Naravno da ni podrum ove kuće nije samo podrum i on krije svoja iznenađenja. Osim što je osmišljen i uređen kao ‘dnevni boravak‘ za vina, arhitekti su se dosjetili genijalne ideje te su u punom smislu iskoristili to što je kuća građena na padini. Na južnom dijelu kuće probili su zid i u njega umetnuli cijev promjera 1,80 m te dobili pogled na morsku pučinu i otoke, ali i dodatni prostor za sjedenje, ispijanje vina i uživanje u tom pogledu.
Ako ste mislili da tu priča završava, prevarili ste se. Villa Slava ima još nešto što se, zapravo, ne da izgraditi, a to je ‘pogled od tri milijuna dolara‘, kako kažu Rusi koji su žarko željeli otkupiti kuću od Nevija.
Kako je kuća nastala visoko na padini uz istočnu obalu Istre, na terasi uz desetometarski bazen, imate osjećaj kao da lebdite na nekom plavom plaštu između Cresa, Rijeke i Italije. A ako se povučete malo u stranu, gotovo pa u stražnji dio dvorišta, mir i odmor možete pronaći u hladu maslina, u prirodnom kamenjaru koji je bio zatečen na lokaciji te ga arhitekti nisu htjeli dirati, nego su ga samo uredili i sada je Nevijevo sklonište za kontemplaciju i meditaciju.
Bez previše kompliciranja, možda bi bilo najbolje završiti ovu priču Nevijevim riječima. - Kćeri me stalno zovu i pitaju: tata, kada ćeš doći do New Yorka? A ja im samo kažem: zašto, pa nisam lud, sve što mi treba, imam tu - otkriva.
I to su doista riječi koje smo razumjeli, a ni što nam vlasnikove emocije prema ovom utočištu nisu strane. Bez imalo skromnosti možemo reći da se svime slažemo s Neviom. Villa Slava doista ima sve što bi nekome trebalo. Ovo je, bez sumnje, mjesto s kojega ne biste nikada poželjeli otići.
