Kuća mjeseca

Najljepša kamena kućica otoka Iža

Antistresna oaza poznate zagrebačke slikarice

Poznata zagrebačka slikarica Paulina Jazvić na prvi se pogled zaljubila u čarobni otok zadarskog arhipelaga na kojem je odlučila kupiti stari objekt koji je vlastitim rukama i idejama pretvorila u svoju antistresnu oazu.

Sjećam se toga kao da je bilo danas. Prijateljica iz djetinjstva pozvala me na odmor u kuću svoje prabake. Baš mi je trebalo nekoliko opuštajućih dana jer sam bila premorena i zapravo nisam ni razmišljala kakvo je mjesto na koje idem. To je bilo takvo razdoblje.

Profil
Vlasnica:
slikarica Paulina Jazvić
Info:
kuća na tri etaže, sveukupno ima oko 150 četvornih metara

Morala sam se jednostavno maknuti, naspavati, pobjeći od naporne gradske vreve i žamora… Spakirale smo kofere i uputile se u Dalmaciju. Dok smo čekale trajekt u Zadru koji nas je trebao odvesti na maleni otok, prijateljica mi je govorila kako je Iž predivan, da ću se sigurno oduševiti. Iskreno, nisam ju baš toliko ni ozbiljno slušala.

Važno mi je bilo doći i odmoriti se maksimalno. Dok smo se trajektom približavale otoku koji je svakom minutom poprimao sve konkretniji oblik, oko srca mi je postajalo sve toplije. Znate, ima onih trenutaka u životu koji promijene sve. Koji te dignu, oraspolože, otjeraju sve ružne misli i probleme.

Jedan od takvih trenutaka meni je bio prvi pogled na Iž, na njegove kamene kućice, predivne plaže i nevjerojatno dobar miris borova. Kada smo se iskrcale iz trajekta, već sam bila zaljubljena do ušiju u taj predivan otočić koji je zračio neobjašnjivo dobrom energijom. Nakon nekoliko dana oduševljenje nije jenjavalo. Dapače. Bilo je sve jače.I tada sam već znala da je to to.

Sav umor je nestao, a kroz glavu mi je prolazila samo jedna misao: ‘Moram ovdje jednog dana imati vikendicu’ – prisjeća se poznata zagrebačka slikarica i profesorica na Tekstilno-tehološkom fakultetu trenutka kad je shvatila da će otok Iž biti njezina druga adresa, drugi dom, obavezna antistresna destinacija i mjesto na kojem će uvijek puniti baterije za nove privatne i poslovne izazove.

Iž je inače otok u zadarskom arhipelagu, smješten je između Dugog otoka i Ugljana, od kojih je odvojen Srednjim kanalom na istoku i Iškim na zapadu. Ima 17,59 četvornih kilometara i samo 557 stanovnika. U tome se vjerojatno i krije njegova neodljiva ljupkost na koju je jako teško ostati ravnodušan. – Dok smo šetale uz more, prijateljica i ja smo komentirale kako je žalosno što je većina kuća na ovako predivnom otoku zapuštena i maštale kako bi bilo da se sve kuće urede. I tada mi se sudbina osmjehnula.

Sve se mijenjalo, krov, prozori, podovi… Bilo je dosta natezanja s majstorima, ali vlasnica nije odustajala od svoje vizije savršene vikendice

Pojavila se kućica s čistim papirima po povoljnoj cijeni i ja sam je kupila. Doduše, tada nisam uopće znala u što se zaista upuštam – priča Paulina, koja se uskoro suočila sa svime što nosi potpuna adaptacija nekog derutnog objekta. Kako bi kupljena kućica postala njezina kućica iz snova, trebalo je puno truda, grubih radova, živciranja, brzih odluka i… vremena. – Sve se adaptiralo.

Od novog krova, preko prozora, podova, kuhinje, do kupaonice. Ponekad mi se činilo kao da gradim sasvim novu kuću što, ruku na srce, nije bilo uopće daleko od prave istine – kaže Paulina, koja je je u cijelu ovu adaptacijsku priču krenula tako da je stavila nova vrata, prozore i škure u plavoj boji kakve se najviše primjenjuju u tom podneblju.

Uslijedila je izmjena krova te podova. Svestrana slikarica priznaje da joj taj dio nije ostao baš u najboljem sjećanju. Previše majstora, pokušaja dogovaranja, natezanja i kompromisa stajalo me puno živaca, no ustrajala sam u svojoj viziji jer sam točno znala što želim i nisam htjela raditi kompromise – otkriva Paulina. Što se tiče arhitekture, kuća se nije uopće mijenjala. Ostala je onakva kakva je izvorno bila. Sastoji se od dvije povezane kućice i prostire se na tri etaže. U prvoj kućici je kuhinja, a u drugoj dnevni boravak. Na katu su spavaće sobe i kupaonice, a u potkrovlju je još jedna soba i terasa s predivnim pogledom na more i okolne otočiće.

– Kada smo riješili grube radove, uslijedio je onaj ljepši dio. Uređivanje. To je isto potrajalo jer sam skupljala ideje, impresije i novac. Nisam htjela brzati i urediti interijer tek toliko. Htjela sam savršenu vikendicu koja će odgovarati mojim guštima i potrebama i koja će mi se sviđati svakim svojim centimetrom. Ukratko, nisam željela u konačnici biti nezadovoljna čak ni najmanjim detaljem – objašnjava vlasnica dok nas uvodi u centralni dio kuće u kojem provodi najviše vremena – dnevni boravak.

Na zidu u ovoj prostoriji ostavljen je kamen koji je zafugiran tako da se u potpunosti poštovalo postojeće stanje. Na pod su stavljene kamene ploče kakve su po cijeloj kući, osim u spavaćim sobama. Namještaja ima baš onoliko koliko ga treba – ne previše da se zagušuje nepotrebno prostor, a opet ni premalo da bude hladno i monotono. Dominantni komadi su udobna fotelja i trosjed te peć koja odlično zagrije u hladnijim danima koji, znaju svi koji su ikada zimi boravili na otoku, katkad budu prilično nezgodni.

Na gornjoj etaži nalaze se spavaće sobe koje oduševljavaju bjelinom, kombinacijom drvenog i željeznog namještaja te maštovitim detaljima

Kombinirala sam novi namještaj sa starim odbačenim namještajem koji je renoviran. I inače sam ljubitelj takvih kombinacija i smatram da s tom logikom uređenja ne možeš pogriješiti. Treba samo znati dobro odabrati kombinacije da ne nastane vizualna konfuzija. Toga se treba pripaziti – savjetuje nam Paulina dok se iz boravka stubama penjemo na kat. U razgovoru doznajemo da stepenice u ovoj kući često posluže i za sjedenje. Naime, Paulinini prijatelji na tulumima i druženjima vole sjesti na njih i zapričati se.

Dolazimo do spavaćeg dijela kuće, koji zauzima cijelu jednu etažu. I dok će se nekima to možda učiniti prevelikom površinom za spavaći dio, mi smo sasvim lako to prihvatili kao činjenicu. Uostalom, vikendice i služe za to da se prije svega dobro naspavamo i odmorimo od živčane svakodnevnice, zar ne? – Kamen koji je bio na zidovima moje spavaće sobe zatvorili smo žbukom i knaufom jer je bio presitan. Kako nismo ništa mijenjali, samo smo se bavili dodavanjem detalja da se što ugodnije osjećamo.

I dok je moja spavaća soba prepuna raznih crteža, ženskih sitnica koje život znače i svjećica, sinova je više prilagođena njegovu životnom stilu. No dobro, bit ću iskrena, puno je funkcionalnija od moje, koja je osmišljena za spavanje i maštanje te prikupljane ideja za sljedeće izložbe – smije se Paulina dok otvara vrata glavne kupaonice koja je, kaže, nažalost dvaput rađena. Bilo je nekih problema s majstorima, ali uspjeli smo na kraju realizirati što smo htjeli. Misao vodilja pri uređenju bile su funkcionalnost i jednostavnost. Baš kako i treba biti kada se rade kupaonice u vikendici – priča svestrana slikarica i dodaje kako je retro umivaonik i tamniju boju izabrao njezin sin, u čemu ga je ona, naravno, podržala.

Razgledavanje kuće završili smo opet u prizemlju, u kuhinji koja nas je isto tako oduševila svojom jednostavnošću i iznova nas uvjerila da najljepše stvari obično nisu komplicirane, iako uglavnom volimo vjerovati kako je za postizanje fascinantnih rezultata potrebna ‘teška znanost’. – Kuhinja je sazidana od pločica, dio elemenata i namještaja nađen je pa restauriran, a dio je kupljen u IKEA-i. Neke stvari su s glomaznog otpada, koje su isto tako renovirane – otkriva vlasnica pozivajući nas da dođemo vidjeti eksterijer kuće.

Iako je bio tipičan prohladni jesenji dan, ljepota prirode bila je u punom sjaju. – Eksterijer je uređen tako da se u već postojeći dvor od kuće dodalo bilje koje nema preduboko korijenje, jer ispod cijelog se dvora proteže gusterna za vodu pa je to bilo jedino logično rješenje. Klupica, stol i stolice obojeni su u plavu boju isto kao i škure, tako da budu povezani i uklope se u ostatak mjesta – govori nam Paulina, koja je sretna i istinski uživa u svojoj vikendici na Ižu.

Zadovoljna je što je uspjela napraviti modernu, a opet izvornu dalmatinsku kuću koja ni u čemu nije nagrdila obližnji okoliš i tradicionalnu otočku arhitekturu. – Uredila sam je da mi bude ugodna i lijepa… i da me maksimalno usrećuje. Nema tu neke prevelike filozofije – kaže Paulina dok odmaramo, a nema gužve, promet je minimalan, ljudi su prijateljski nastrojeni, posvuda predivna meditacija, životinje, maslinici za šetnju u sumrak, puno ribe, dobre spize, finog vina… Život je lijep.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. svibanj 2024 12:25