Živjeti u nacionalnom parku zvuči savršeno čim se ova rečenica izgovori, a živjeti u našem najpoznatijem i najposjećenijem nacionalnom parku još je jednu "stepenicu više". Baš je tako u Sertić Poljani, kako se zove zaselak na rubu Plitvičkih jezera, gdje se smjestila drvena kuća Vila Velika.
Svježi zrak i ugodne prohladne zore ovdje su svakodnevica čak i za najtoplijih dana. Zato je Sertić Poljana, iako ne klasičan, svakako odličan odabir i za ljetnu destinaciju jer, osim što je ugodna klima čijoj svježini doprinose brojne okolne šume, kuće su "razbacane" po velikim parcelama, pa su mir i privatnost u dvorištima nešto što se ovdje podrazumijeva. Lokalci za drugačije i ne znaju, pa se često čude divljenju svojih gostiju i drugih putnika ovom spokoju.
Vila Velika smještena je baš na kraju tog sela, čime je "osama", koja je danas na sve većoj cijeni, oko nje još izraženija. Dok se s prednje strane mogu vidjeti susjedne kuće i obris tipičnog sela na vratima Like, sa stražnje puca pogled na Plješivicu, a za vedrih dana u daljini se vidi i sam Velebit. I niti jedan krov ili išta što je stvorila ljudska ruka dokud seže pogled iza kuće se ne nazire. Dok je na svojoj djedovini stajao i promatrao taj prizor, Goran Sertić odlučio je zasukati rukave i podijeliti ga sa svima, a za to je bilo potrebno - izgraditi kuću. On se odlučio za drvenu, a za to mu je, od ideje do završetka projekta, trebalo oko četiri godine.
- Na 120 kvadrata koji su u potpunosti od drva iznutra i izvana, smjestili smo sve što je potrebno za ugodan boravak i velikih i malih, iako je ovdje toliko prostora i sadržaja vani da se većina dana zapravo provodi izvan kuće - objašnjava nam vlasnik ove upečatljive kuće, koji je radove konačno priveo kraju prije otprilike mjesec dana.
Jer, za gradnju unutar nacionalnog parka postavljeni su drukčiji uvjeti. Njegova je parcela, da bi se na njoj smjelo išta graditi, morala imati najmanje tisuću četvornih metara, a udaljenost objekta od susjedne parcele nije smjela prelaziti šest metara. Da bi se ovdje digla kuća, potrebno je obići i dobiti odobrenja u više od deset institucija, među kojima su i odobrenja konzervatora za svaku od ideja o izgradnji, posebice kad je riječ o eksterijeru.
Izgraditi modernu i funkcionalnu drvenu kuću koja će zadržati i dio tradicionalnog izgleda ličke seoske kuće, s druge strane, bio je njegov osobni imperativ. Upravo zato u gradnji ove drvene ljepotice ni izvana ni iznutra baš ništa nije prepušteno slučaju. Za nabavu građe, kako drvene, tako i one kamene kojom je opločen dio oko ulaza, bili su zaduženi lokalni dobavljači, ali i lokalni majstori i stolari, dok je dio interijera Goran napravio i uredio sam ili uz pomoć prijatelja.
- Kompletna kuhinja, blagovaonica, dio zidova i drvenih podova, sve je to ručni rad od drva. Jedino ormare nismo sami izrađivali. Od zanimljivih detalja izdvojio bih i luster koji smo napravili od kotača starih zaprežnih kola, a obnovili smo i jaram za volove koji je tu kao dekoracija - pojašnjava vlasnik. Uz pomoć prijatelja presložio je Goran i staru kaljevu peć koja, osim što se u ovakav interijer odlično vizualno uklapa, zimi može vrlo brzo ugrijati cijelu kuću.
Spavaće sobe jednostavne su i prostrane, a i one su uređene u drvenom štihu kao i sve ostalo u kući. Stubište je od trešnje, ogledalo u kupaonici uokvireno je hrastom, a zidovi su od ariša. Posebna se pažnja u samoj gradnji pridavala tome da se i tijekom toplih ljeta i tijekom hladnih ličkih zima može jednostavno osigurati optimalna temperatura. Tako je između vanjskih drvenih zidova od lamelirane građe i unutarnjih od ariša smješteno još deset centimetara vune za izolaciju.
Kamena je jedino terasa s vanjskim trijemom, na kojemu je postavljen tuš.
Osim same Vile Velike, na parceli je i pomoćni objekt, koji ima dvije prostorije, jednu namijenjenu za logistiku, drva za ogrjev i ostale veće potrepštine koje ima jedna lička kuća tijekom godine. Tako su iz stambenog prostora izbacili sve za te potrebe i u kući dobili ugodan, otvoreni drveni interijer koji je, upravo takvim uređenjem, dobio jedinstvenu poveznicu sa šumovitim okolišem koji omeđuje veliko i prostrano dvorište, dodatno obogaćeno sadržajem za djecu poput tobogana i ljuljački.
No, u pomoćnom objektu još je i prostorija s jacuzzijem. Jer, strana na koju je ona okrenuta i pogled koji se iz nje pruža zahtijevao je da se ipak iskoristi za uživanje, a ne kao prvotno zamišljen dodatni prostor za skladištenje. Pokraj kuće je i veliki kameni roštilj u kojemu se, bez problema, mogu brzo pripremiti razni specijaliteti za veći broj ljudi. Tako je ovo upečatljivo novo "drveno imanje" na rubu sela zaokružilo svoju priču o ličkoj svakodnevici - red rada, red odmora, red zabave i red drva.
