PROJEKT: arhitektonski ured, arhiva, model laboratorij, izložbeni prostor, arhitektov stan, sobe i vrtove
UKUPNA POVRŠINA: 3.100 četvornih metara i vrt
STAMBENA POVRŠINA: 500 četvornih metara
FINALIZIRANO: 1975. godine
"Ovo mjesto je moj dom. Živim i radim ovdje više od 40 godina. Nije dovršeno i nikada neće biti. Mislim da arhitektura nikada ne može biti dovršena. Na njoj se uvijek treba nešto raditi. Započeli smo ovaj projekt rušenjem, destrukcijom i dekonstrukcijom, a zavolio sam ga već pri prvom posjetu, jer ga nitko nije planirao niti dizajnirao. Umjesto toga, ono se razvilo tijekom mnogo godina, širilo i obnavljalo svaki put kada bi se pojavila nova tehnologija. Ono je hommage industriji. Tvornica me podsjetila na pučku arhitekturu. Bila je to pučka industrija koja me privukla. Također, bilo je toliko puno nadrealnih trenutaka od stepenica i mostova koji ne vode nigdje do lukova i trijemova na neočekivanim mjestima... Započeo sam s vrlo romantičnom idejom uvođenja prirode u ovaj industrijski prostor. Danas su biljke posvuda. Postoji cijeli ekološki sloj postavljen na krovu izvornog industrijskog kompleksa." - rekao je španjolski arhitekt Ricardo Bofill u razgovoru za Archdaily.
La Fabrica je bila napuštena i ruševna tvornica cementa iz razdoblja Prvog svjetskog rata u okolici Barcelone, koju je arhitekt Ricardo Bofill otkrio 1973. godine. Sastojala se od 30 silosa, podzemnih galerija i ogromnih strojarnica. Tvornicu je arhitekt kupio i pretvorio u svoj životni i radni prostor. Kompleks pruža prekrasan i raznolik niz prostora u rasponu od brutalizma do nadrealizma s industrijskim okusom, a doživio je niz transformacija postojeće strukture. Danas su tu nalazi stan i ured arhitekta, gostinjska soba, arhiv, prostor galerije i vrt. Ukupne je površine 3100 četvornih metara, dok se kuća prostire na 500 četvornih metara.
Širok raspon struktura definirao je korake u obnovi, a prvi se sastojao od proračunatog rušenja pojedinih elemenata korištenjem strojnih čekića i dinamita. Cilj je bio otkriti skrivene sobe te stvoriti nove odnose između različitih dijelova zgrada, koje su bile nedostupne i opasne ili na neki drugi način nestabilne kao što su silosi. Sljedeći je korak bio proces sadnje. Stvorio je niz vrtova unutar prostora, krovnu oazu i vegetativne čvorove koji će polako tijekom vremena zamagliti granice između prirode i zgrade. Kao rezultat La Fabrica je postala usklađeni dio industrije, narodnog jezika i vrta, a pritom niti jedan od tri elementa ne dominira prostorom, iako se mogu sagledati kao samostalni elementi.
Tvornica stoji kao utvrda zaštićena od svijeta, polu skrivena u zelenilu gdje ideje arhitekta mogu poprimiti svoj finalni oblik.
Foto: Lluis Carbonell
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....