Sula kako je nazvan je montažna kuća izrađena u Quitu, Ekvador u samo 2 mjeseca, integrira 17 000 vijaka i gotovo 2 000 komada izrađenih po narudžbi u drvu, metalu, aluminiju i staklu. Prevezena je u 2 kamiona do luke Guayaquil i u 2 kontejnera do Puerto Ayora - Santa Cruz Galapagos. Sastavljena je za 1 mjesec sa stalnim timom od 4 osobe i 6 povremenih suradnika različitih specijalnosti. Osmišljena je za Catalinu i njezinu obitelj, stanovnike spomenutog otoka više od 40 godina, prenosi ArchDaily.
Prenijeti kuću u komadima na otok je oklada na inovaciju, to je prilika da se prenese poruka za promjenu svijesti i da se shvati da je moguće graditi bez izazivanja negativnog utjecaja, uz posebno opredjeljenje da budemo odgovorni prema okolišu te optimizirati resurse što je više moguće u svakom procesu.
Sula je druga vježba prefabrikacije koja potvrđuje hipotezu da je moguće generirati građevinski sustav koji promiče kolektivnu dobrobit i stvara minimalan utjecaj na ugljični otisak. Radikalan stav prema pristupu građenju i ulozi žene u arhitektonskoj praksi. To je rezultat nekoliko bitaka za stvaranje nezamislivog.
"Dizajn pomiruje funkciju s unutarnjom udobnošću predlažući bioklimatske strategije opravdane dinamičkim toplinskim simulacijama. Podizanje zgrade dopušta korištenje inercije i prolaska struja kako bi se formirala komora hladnog zraka ispod strukture. Zidovi, zajedno s krovom, stvaraju dvostruki sloj u kojem se nalaze konstrukcijske grede i tvori još jednu zračnu komoru koja osigurava pretjeranu ventilaciju unutarnje opne. Perforacije u podu i zidovima omogućuju poprečnu ventilaciju" – objašnjava arhitektica Diana Slvador u priopćenju.
Visina kuće olakšava eventualnu demontažu u slučaju potrebe za premještanjem. Sula ima svoje izbrojane dijelove, funkcionira kao veliki sklop Lego kockica koje se mogu transportirati u kamionu i ugraditi u bilo koju vrstu okruženja. Upotreba betona je svedena na minimum, zbog čega su kao temelji korišteni gabioni, koji se u slučaju selidbe mogu lako demontirati, ali prije svega su zamišljeni kao strategija da ne zadiru u tlo. "To je pitanje poštovanja prema prirodi" kaže arhitektica.
Pet jedinstvenih materijala; drvo, kamen, metal, staklo i PVC interveniraju na čist i proporcionalan način kako bi učvrstili ekološki uravnotežen element. Sudjelovanje svakog materijala filtrirano je prema uvjetu učinkovitosti i fleksibilnosti. Šperploča je najreprezentativniji materijal od kojeg je građena konstrukcija, unutarnji zidovi, namještaj i strop. Preciznost formata, u kombinaciji s mehaniziranim procesom rezanja, jamči optimizaciju resursa. Krovovi su montirani s PVC pločama, koje djeluju kao kišobrani, hidroizolirajući kabinu.
"Ono što jesmo i što činimo proizlazi iz života koji primamo; obitelj, mjesto, položaj, prilike s kojima se rađamo... Biti arhitektica, majka, žena nije lako samo po sebi... nije prigovaranje, to je na kraju vječna zahvalnost životu što je omogućio da na neki način napravim razliku u perverznom svijetu i uspijem izaći neozlijeđena iz te mješavine. Privilegija je moći raditi ono što želite kada to znači stvarni doprinos dobrobiti svih. Doprinos promjeni svijesti, promišljanju vrijednosti i propitivanju onoga što nas doista čini živima. Razmišljanje o stvaranju staništa koje je doista u skladu s okolišem i kvalitetom života pojedinca zahtijeva duboko promišljanje i neumoljivo eksperimentiranje, ali je vrijedno. U svijetu u kojem ne možemo puno učiniti, budimo barem dobri prema sebi. Stvorimo stanište u kojem ne moramo samo preživjeti. Onaj zbog kojeg se uistinu osjećamo živima" zaključuje arhitektica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....