Arhitektica Ana Brkljačić i suprug jedne su godine spontano, ploveći od Lošinja do Zadra, izašli s broda na Silbu. I zaljubili se u otok, njegove boje, opuštenost, hranu, veličinu, prometno ograničenje... Stoga je upravo Silba bila visoko na listi prioritetnih lokacija na kojima bi gradili obiteljsku vikendicu.
Ana inače već godinama živi i radi u inozemstvu: deset je godina provela u Kopenhagenu, kamo je otišla kao apsolvent na fakultetu te diplomirala i zaposlila se u struci, zatim je dvije godine bila u Šangaju, a onda se vratila u Dansku. Iako voli raditi u Kopenhagenu, često se voli vraćati i u Hrvatsku.
- Nema do naše spontanosti, srdačnosti, boje mora, neba, naših mediteranskih mirisa i jela - kaže pa dodaje da su na Silbi kupili malu parcelu u starom dijelu sela, okruženu postojećom starijom gradnjom, na križanju glavne i slijepe staze.
Ideja je bila sagraditi održivu kućicu koja bi izvana bila suzdržana i diskretna, a iznutra bi mogla u obiteljskom ritmu, postupno, postati ekspresivnija i osobnija.
Kontekst i oblikovanje
- Urbanistički plan i kontekst, kao položaj postojećih stabala, ljetnih vrućina i bure koja je dominantna zimi, utjecali su na oblikovanje kuće te pozicije vanjskih objekata na parceli - kaže.
Glavna kuća je jednostavne, nenametljive forme, s klasičnim nagibom mediteranskog krova. Uz nju su još tri kamena objekta, napravljena od suhozida zatečenog na parceli. To su spremište, vanjski toalet i tuš s pergolom te vanjska kuhinja s dnevnim boravkom.
- Tu se stalno boravi. Sva tri obroka pripremaju se vani da se kuća ne grije i jede se vani. Kamene kućice su pozicionirane tako da sačuvaju postojeća stabla na parceli. Na žalost, ne ide uvijek sve po planu, pa stabla nisu preživjela gradnju. Stoga su na istim mjestima posađena nova, uglavnom mediteranska, u spomen na stara s velikim utjecajem na projekt - kaže. Dodaje kako je parcela u izgrađenom području gdje je teško kontrolirati naknadne dogradnje okolnih kuća, pa je glavni koncept bio stvoriti male, izvana što manje vidljive, introvertirane kutke unutar parcele. To su uspjeli pažljivim pozicioniranjem kamenih zidova te posađenih stabala.
Prikupljanje kišnice
Kuća površine 65 četvornih metara sastoji se od dva mini studija koji su jedan iznad drugoga te jednim malo većim studijem na dvije etaže. Svaki studio ima svoj ulaz, mini kuhinju i mini kupaonicu. Kad se okupi cijela obitelj, s bakama i djedovima, to im daje mogućnost slobode i vlastitog dnevnog ritma u unutarnjem dijelu, ali i na malim terasama formiranim oko kuće, s time da se svi uvijek mogu okupiti u zajedničkoj vanjskoj kuhinji.
Zanimali su nas i elementi održive gradnje.
- Pozicije otvora na kući birane su tako da se omoguće prirodna cirkulacija zraka i provjetravanje, odnosno da je potrebna što manja energija za hlađenje kuće. Klima-uređaj gotovo se i ne koristi. Dva mala studija su na sjeveroistoku, koji je na direktnom udaru bure, pa na tom dijelu nema otvora. Sa zapadne, toplije strane treći je studio, koji tijekom ljeta drži dva manja u hladu.
Dvoetažni studio sastoji se od zimske kuhinje i boravka te galerije namijenjene spavanju. U jugozapadnom kutu, koji je pod najjačim utjecajem sunca, dvostruka je visina stropa.
Praznina omogućava strujanje zraka, a sama galerija nije u izravnom kontaktu s tim ‘najtoplijim‘ dijelom - nabraja arhitektica. Kaže da su grilje i škure aluminijske, a kišnica se sakuplja u cisterni te grije Sunčevom energijom preko solarnih panela. Kuća je i kvalitetno izolirana.
Posebno nas je oduševila mreža za odmor, postavljena između dvije etaže većeg studija.
- To smo probali u jednoj umjetničkoj rezidenciji u Šangaju i oduševili se udobnošću ležanja na mreži. Tamo fino pirka odozdo i odozgo - kaže Ana sa smiješkom.
Od boja, u interijerima prevladavaju zeleno-siva, plava ili roskasto-crvenkasta, inspirirane maslinama, morem i crvenom zemljom na otoku. Podovi i zidovi su neutralni kako bi do izražaja došli budući tepisi ili slike u ekspresivnim bojama.
Namještaja nema puno. Kuhinjski i kupaonski elementi uglavnom su iz Ikee, a nekoliko je lampi iz Danske ili Šangaja. Iznad mreže su lagane papirnate lampe koje lebde poput oblaka. Ugradbene police i par ručno rađenih stolića Ana je sama pripremila i bojala, a uz očevu pomoć postavila ih je na zid.
Prirodni materijali
- Materijali su često prirodni, drvena puna ploča za kuhinju, vidljive teksture drva na policama ili krevetima, lampe od bambusa ili trstike... I vanjski je namještaj drveni. To je jedan od mojih velikih prioriteta u projektiranju interijera, vjerojatno pod utjecajem cijelog radnog vijeka u skandinavskoj tvrtki. To daje udobnost cijelom prostoru - kaže te napominje da interijer još nije dovršen jer je ideja da počnu koristiti kuću i onda po potrebi unose dodatne detalje.
