Kad smo nedavno jureći na novinski zadatak prošli Ulicom Ivana Kukuljevića kraj zagrebačkog Britanskog trga, zastali smo iznenađeni prizorom. U moru neuspjelih ili, u najboljem slučaju, korektno izvedenih interpolacija stambene gradnje u središtu Zagreba, konačno nam je sjela dobro jedna iz novijeg doba. Suvremeni stambeni objekt smeđeg kolorita u koji smo se zagledali, izgledao je baš svjetski...
Ostvarenja arhitekta Davora Matekovića i njegova studija Proarh, posljednjih desetljeća stvaraju novo lice grada. Njegov upečatljiv rad koji javnost uglavnom hvali, u korak je s vremenom. Po broju zapaženih ostvarenja u glavnom gradu približava se arhitektima Marijanu Hržiću s Velimirom Neidhardtom i Zvonimirom Krznarićem, Branku Kinclu, Milanu Šosteriču, Nenadu Fabijaniću, Ivi Vitiću, Dragi Galiću, Marijanu Haberleu, Egon Steinmannu, Juraju Denzleru, Viktoru Kovačiću i drugima.
Orijentiri u prostoru
Gotovo sve njegove realizacije postale su svojevrsni orijentiri u prostoru, u dijelovima grada u kojima su ostvarene. U Zagrebu su to neboderi i stambena zgrada u Strojarskoj ulici, osnovna škola i vrtić u Vrbanima, MORH-ov neboder na Črnomercu, višestambeni objekt na Rebru i drugo. Niz se nastavlja novim stambenim objektima, trima interpolacijama u središtu Zagreba na trima lokacijama, od kojih je ona nedaleko od Britanskoga trga završena nedavno, a grade se zgrade na Ribnjaku i u Petrinjskoj.
Njegov novi projekt stambene zgrade kod Britanskog trga uspješna je interpolacija u moru loših u središtu grada. Matekovića pitamo kako uspijeva pomiriti staro i novo, odnosno suvremeno sa starijom gradnjom te zašto je tako teško napraviti dobru interpolaciju u Zagrebu?
- Kod interpolacija u izgrađenom, povijesnom tkivu redovno se javlja problematika suprotstavljanja suvremenog i povijesnog. Uvijek se nameću pitanja kako biti dosljedan vremenu s respektom prema naslijeđu, kako ne izgubiti autorski identitet, biti autentičan, ali i prihvatiti nešto tradicionalno, postojeće kao element koji se mora uvažiti. Kao i u svakoj delikatnoj situaciji, što donjogradske interpolacije jesu, a gdje je osjetljivost na promjene javno i društveno pitanje, ne samo arhitektonsko, pristup mora uključiti promišljanje nove arhitekture na bazi graditeljskog naslijeđa - odgovara Davor Mateković. Elementi tog urbanog naslijeđa moraju dalje živjeti u novoj arhitekturi, interpretirani, osuvremenjeni, prilagođeni, ali prepoznatljivi kao identifikator određene cjeline. Primjerice, na suvremen način koristi erkere, izbočene balkone tipične za klasičnu arhitekturu središta Zagreba.
- Interpoliranju pristupamo kombinacijom metoda prilagođavanja i kontrasta i možda je balans između njih dobra formula za kvalitetnu interpolaciju - smatra Mateković.
Višestambena zgrada uz Britanac je ugrađeni objekt, sa 22 stana uglavnom veće kvadrature, dvostrane orijentacije. Zgrada ima šest nadzemnih i tri podrumske etaže, gdje je smješteno parkiralište i garaže.
- Konkretno, na ovom projektu smo se maksimalno otvarali prema zelenilu, tj. parku, te pogled usmjerili prema Britanskom trgu. Pročelje je s ostakljenim erkerima koji se dužom stranom otvaraju upravo prema jednom od najljepših zagrebačkih trgova. Osim što obogaćuju životni prostor, ti erkeri daju plastičnost fasadnoj opni, stvarajući dinamični odmak ulične vizure - opisuje arhitekt.
U ovakvim situacijama, s obzirom na važnost i osjetljivost lokacije, sinergija razmišljanja investitora i projektanta treba biti jedinstvena i projektant mora dobiti bezrezervnu podršku. Stanovi su ovdje zasigurno bili skupi, a investicija visoka.
- Tržište je ono koje određuje cijenu. Dobar projekt ne znači automatski visoke troškove investicije, ali za određeni nivo stanovanja, na top lokacijama, u obzir dolaze samo vrhunska izvedba i materijali. U ovom slučaju posebna pozornost posvećena je uličnom pročelju kao jednom od elementa koji daje dodatnu vrijednost u formiranju cijene kvadratnog metra stambenog prostora - kaže arhitekt.
Na sve tri lokacije Britancu, Ribnjaku i u Petrinjskoj bave se temom erkera kao prepoznatljivog elementa graditeljstva Donjega grada, temom koja je na svakom projektu interpretirana na drukčiji način, ovisno o kontekstu i mikrolokaciji.
- U Petrinjskoj smo se u poprilično uskoj ulici nasuprot hotelu okrenuli frontalnom, prividnom 'zatvaranju' pročelja i erkera. Iako ostakljeno, pročelje je prekriveno istegnutom mrežom kao vizualnom zaštitom. Erkeri su tu na neki način introvertirani, dio su tkiva, funkcionalno klasični, kao zatvoreni produžetak dnevnog boravaka - opisuje Mateković.
Na Ribnjaku, pak, suprotna priča, gdje se istovremeno pročelje otvara prema vizurama i štiti od buke prometa.
Intervencija kao kontrast
- Zato je tu izbor pročelja dvostruko stakleno pročelje radi zaštite od buke, ali s maksimalnim otvaranjima prema parku, pogledu na Kaptol i Katedralu te gornjogradske krovove. Erkeri su tu ekstrovertirani - otvoreni kao loggie, i oblikovno zasebni element u suprotnosti od ostatka pročelja - objašnjava.
Jedno njegovo djelo, međutim, MORH-ov neboder na Črnomercu, prije nekoliko je godina donekle izazvalo kontroverze, što također upućuje na kompleksnost nove gradnje u starim gradovima. Matekoviću i njegovu timu, pak, upravo je to djelo - najdraže u Zagrebu.
- Izdvojili bismo projekt MOR(p)H, s obzirom na kompleksnost zadatka, lokacije i same izvedbe. Golemi program na maloj parceli i kontekst u strogom miljeu povijesne gradnje iziskivao je suvremenu intervenciju kao kontrast, a ne kvazi ili neoarhitektonsko dodvoravanje tradiciji. Zato je novi objekt morao biti suvremen u svakom svom elementu i činiti svjesni odmak od zatečenog historicizma - objašnjava Davor Mateković i dodaje da je volumen fluidan za razliku od kubusnih nizova u okruženju.
Istovremeno, pročelje je asimetrično u svojoj heterogenoj strukturi kao kontrast čistim simetrijama otvora iz historicizma, moderne i suvremene konfekcije.
- Upravo je to pročelje jedna od posebnosti - kao ventilirana, monolitna fasada s izboranim plaštom otvorima prozora i loggia, a posebno njezin završni izgled - vrlo komplicirana izvedba bojenja stiliziranog, pikseliziranog maskirnog uzorka na višesmjerno zakrivljenoj površini - opisuje arhitekt.
Neboder dominira u mikrolokaciji, a u kontekstu se nadovezuje na druge vertikale u tom potezu te je arhitektonski i urbanistički autentičan.
- Objekt je nastao kao odgovor na program i lokaciju te točno kao takav odgovara kontekstu i mjestu na kojem jest. Ne postoji 'krivo' mjesto za neku građevinu, bitna je samo njezina interpretacija - ističe.
Dapače, odnos prema mikrolokaciji, kontekstu i prema prostorima smatra iznimno važnima. To je trajna ostavština. Stvaranje nove vizure i identiteta grada, kao i odgovornost koja iz toga proizlazi, najvažniji su trenuci - smatra Mateković.
Neki su njegovi zagrebački projekti bili ljubimci javnosti, kao što su škola i vrtić u Vrbanima, neboderi u Strojarskoj. Pitamo ga doživljava li osobno svoje projekte, zapravo pohvale i kritike?
Neostvarene želje
- Svako djelo, a pogotovo ono arhitektonsko, podložno je ocjenama i struke i javnosti. To je dio ove profesije, ali i života jedne građevine. Iako je svaki projekt iznimno intiman, kreativan, autorski pothvat, hvale i kritike su nešto što se smatra normalnim i svaki autor mora biti spreman suočiti se s njima. Pokušavamo to ne doživljavati osobno, niti davati pretjeranu važnost jednom ili drugom. Bitno da je da smo mi, uključeni u projekt, svjesni autentičnosti procesa projektiranja i njegove vrijednosti i kvalitete - smatra Mateković.
Sa svojim studijem Proarh autor je i nekoliko većih projekta u Zagrebu koji nisu realizirani, kao što su sesvetski stadion, plesni centar i drugi. Što bi još volio napraviti u Zagrebu?
- Želja nam je, naravno, da se prije svega realiziraju neki od naših isprojektiranih objekata ili da se dovrše projekti koji su se već počeli graditi... U budućnosti, volio bih raditi na projektu novog Dinamova stadiona. Zagreb je grad kojem nedostaje kvalitetna infrastruktura i općenito prostori i namjene koje bi pratile i poticale urbani i društveni razvoj samoga grada i njegovih stanovnika.
