Vlasnik kuće Zir Zen, Ivan Kapović je arhitekt, urbanist, planinar i putpopisac koji je odlučio izgraditi vlastito minijaturno utočište kako bi mogao uživati u prirodnim ljepotama koje ga okružuju, ali realizacija je nadišla samu sebe...
Ovo mjesto nije za svakoga. Zir Zen nije poseban po onome što ima, već po onome što nema. Nema struje, vode, signala za mobitel, susjeda, prometa, buke... Vaše fotografije na društvenim mrežama će izgledati jako lijepo, ali hoćete li se i vi tako osjećati ovisi isključivo o tome jeste li spremni žrtvovati dio svakodnevnog komfora”, piše Ivan Kapović, vlasnik kuće Zir Zen, svim svojim gostima prije nego što odluče posjetiti ga.
Zir Zen je mala kuća A-okvira koja svjedoči o raznolikosti ovakvog dizajna. Smještena u Lovincu, nedaleko od naselja, ali okružena prostranim zemljištem, kućica pruža osjećaj kao da ste na osami, a kada tome pridodate različite divlje životnije kao posjetitelje, imate potpuni dojam divlje prirode. Kuća je projekt arhitekta, urbanista, planinara, putopisca i vlasnika Ivana Kapovića, kojemu su dozlogrdile pandemijske gužve po planinarskim skloništima pa je odlučio sagraditi jedno samo za sebe i svoju obitelj. Kako saznajemo, Ivan se odlučio za A-okvir kuće jer je to bila najisplativija i najjednostavnija opcija, ali nam također odmah priznaje da se nekom drugom prilikom nikada ne bi odlučio za ovakav oblik. Iako je kuća u samoj svojoj pojavi jako simpatična i fotogenična samo s jedne strane (što jednom arhitektu nikako ne može biti prihvatljivo), kosi krovovi donose veliki gubitak prostora pa Ivan smatra da su se ta 24 metra kvadratna mogla puno bolje iskoristiti u nekom drugom obliku.
- S projektom smo započeli tamo negdje na početku pandemije i završili smo ga tek nedavno. Nije mi bila žurba jer sam to radio za svoj gušt, ali sam se također susreo s mnogo prepreka koje su produžile cijelu priču. Moj prijatelj Goran Karlović mi je pomagao napraviti projekt, a susjedi su uskočili kada je trebalo slagati konstrukciju. Borili smo se s raznim problemima dok smo gradili samu kuću, od iskopavanja temelja do blokada između županija, kada mi majstori iz druge županije nisu mogli doći na gradilište. Ipak, u konačnici smo realizirali zamišljeno - govori vlasnik.
Prostor od 24 metra kvadratna ima jednu etažu, a vlasnik je konstruirao i malu galeriju na kojoj se našao krevet za jednu manju osobu. U glavnom dijelu se nalaze kuhinjica, krevet za dvije osobe i toalet. Cijela kuća je rađena od jelovine, dok je jedan dio u potpunosti ostakljen. Saznajemo kako je upravo taj ostakljeni dio kuće donio najviše problema jer je vlasnik želio jedno staklo u komadu trokutastog oblika, što mu nitko nije htio napraviti, a kada je konačno našao proizvođača koji je udovoljio njegovim željama, staklo se pri ugradnji razbilo i onda se sve moralo raditi ispočetka. U konačnici je montirana staklena stijenka iz više dijelova koja vlasniku, ali i gostima prvenstveno pruža fantastično iskustvo buđenja usred šume. Kad vam je prva stvar koju ujutro vidite samo zelenilo šume ili snijeg, onda to možete nazvati dobrim početkom dana.
Staklenu stijenu sam uvijek htio napraviti, ali vrata su više-manje nužno zlo, ne trebaju za prolaz. Staklena stijena je zapravo glavni element kućice. Oko nje je sve drugo zamišljeno. Budući da stijena nije mogla biti napravljena u jednom komadu, odlučio sam umjesto više fiksnih elemenata staviti vrata kako bi pojačao prirodnu ventilaciju zraka između osunčanog dijela kućice i onog u sjeni - naglašava Ivan. Staklo je lamelirano i skoro neprobojno pa pruža dobru zaštitu od nepoželjnih posjetitelja i novi oblik ekrana u koji možete zuriti satima.
Ostatak kuće obložen je u brodski pod koji je postavljao sam vlasnik, a ostale stavke po kući su ručni rad. Počevši od polica i sjedalica pa do umivaonika i kompostnog WC-a. Kreveti su kupljeni u Ikei jer su bili najpraktičniji izbor, a tu je i mala peć na drva poznatog proizvođača koju je Ivan posebno odabrao zbog njezina izgleda.
- Iako je brodski pod svojom pojavom predivan i odabrao sam ga zbog dizajna, ipak, da imam neku drugu priliku, ne bih se odlučio za njega - priznaje Ivan.
Svaki detalj u ovom moderniziranom skloništu je pomno odabran. Na prvi pogled vam je odmah jasno da to potpisuje netko tko zna što radi, ne samo u arhitektonskom smislu, nego i kao netko tko zna što znači kvalitetno provoditi vrijeme u prirodi, a tome dodatno svjedoči činjenica da Ivan piše vodič za ovo područje pod nazivom “J***ga, kad ste već u Lovincu”, u kojem otkriva sve ljepote toga kraja.
Naposljetku doznajemo i onaj obično najzanimljiviji detalj, a to je konačni iznos koji je uložen. Radi se o cifri od 15.000 eura, zajedno s namještajem. Malo ili puno? Prosudite sami može li se na ovakvo nešto staviti konkretna cijena.
