Impresivna vila u Zagorju

Prije nego što su nam arhitekti Tomislav Vreš i Marin Mikelić prezentirali tri različita koncepta za obiteljsku kuću, nismo imali viziju budućeg doma. Znali smo da je Vreš iz ovog podneblja, a svidio nam se njihov projekt za Terme Tuhelj, koje se nalaze nedaleko od Krapinskih Toplica. Odlučili smo se za njih jer smo pretpostavili da će osmisliti neobičan projekt. Prvi je predloženi koncept bila klasična kuća na dvije etaže: prizemna i spavaća. Drugi je koncept bila kuća u tri zone s poluetažama: gospodarska-dnevna-spavaća. I treći je predloženi koncept bio ovaj. Kada sam ga vidjela, naježila sam se. Točno sam se mogla vidjeti kako stojim u dnevnom boravku s pogledom na stablo u atriju. Iako je budžet bio nešto veći od planiranog, nismo dvojili – govori nam vlasnica obiteljske kuće površine 230 kvadrata u Krapinskim Toplicama, koju su projektirali arhitekti iz ureda MVA. Za “kuću sa stablom” znamo još od ožujka ove godine, kada su je arhitekti slučajno spomenuli u jednom razgovoru.

Pokazali su nam nekoliko fotografija s gradilišta i ispričali o posađenom stablu oko kojeg se uzdiže kuća. Odmah smo, naravno, pokazali interes da zavirimo u nju kada bude izvedena do kraja. Mikelić i Vreš tada su spomenuli i investitore, istaknuvši kako su i više nego zadovoljni što su s njima uspostavili prijateljski odnos. Strpljivo smo čekali mjesecima, pokoji se put javili mailom, i napokon dočekali. Uslijedio je poziv, sjeli smo u automobil i krenuli prema Krapinskim Toplicama. Kuća za mladu četveročlanu obitelj nalazi se u neposrednoj blizini centra, na križanju dvaju uskih uličica s raspelom.

Iako je svojim suvremenim oblikovanjem, položajem, dinamičnim otvorima i dimenzijama drugačija od svih u okruženju i kao takva se izdvaja, istodobno je toliko jednostavna i ne narušava vizuru mjesta. Uostalom, kažu arhitekti, slično tradicionalnim lokalnim tipologijama, zone su podijeljene na servisni dio u prizemlju i stambeni na katu, što je naglašeno korištenjem različitih materijala pročelja. U prizemlju je to istegnuti lim antracit-sive boje, a na katu bijela žbuka. Kuća je smještena na kosom terenu u podnožju brda, a želja da se životni prostor odvoji od tla rezultirala je konceptom lebdeće atrijske kuće – kažu Mikelić i Vreš, dodajući kako je odizanjem stambenog volumena iznad tla te oslanjanjem na potporni zid stvoren niz vanjskih prostora: “drive in”, ulazni atrij i južni trijem za boravak na otvorenom.

Pojednostavljeno rečeno, kuća stražnjim dijelom “sjedi” na brdašcu a prednjim je oslonjena na ukopane servisne prostorije (garažu i kotlovnicu). Još je zanimljivije da se postupno otkriva kretanjem, odnosno prvo je potrebno proći “ispod” kuće i “kroz” atrij da bi se u nju ušlo. Naime, drvena vrata naziru se još s pristupne ceste, nagovještavajući gdje je ulaz u kuću, iako nisu u prvom planu – prvo se prolazi pored garažnih vrata i ulaza u kotlovnicu, no ona su obložena istegnutim limom i na taj način skrivena. Inače, riječ je o pocinčanom i plastificiranom limu čija je garancija, pojasnio nam je kasnije vasnik, doživotna. Nadalje se prolazi kroz atrij sa stablom i napokon dolazi do staklenog pročelja stubišta koje naslućuje unutrašnji prostorni koncept. – Svi zajednički dnevni prostori nižu se i ‘obavijaju’ oko atrija, stvarajući osjećaj kontinuiranog životnog prostora.

Budući da cijelim tim prostorom dominira hrastov parket, logično je bilo da se isti materijal iskoristi za ulazna vrata i stubište. No, uobičajeni element za dnevni boravak, obiteljska biblioteka, dislocirana je uz samo stepenište, što je vizualno proširilo dnevni boravak skroz do ulaza, a ulaznom prostoru dalo novu dimenziju – pojašnjavaju arhitekti. Stubištem se, dakle, desno od ulaza, dolazi u stambeni dio, koji vodi u kuhinju i blagovaonski dio s odvojenom manjom terasom, a zatim u dnevni boravak s južno orijentiranom terasom koja prati cijelu dužinu boravka, a nadalje vodi prema spavaćim sobama, kupaonici, vešeraju i toaletu, koji se redaju hodnikom. Kružni tok u konačnici završava na vrhu stubišta.

Stambeni dio odignut je od tla i oslonjen na garažu. Sve zajedničke zone ‘obavijaju’ se oko atrija, a kružni tok počinje i završava stepeništem

Neočekivani moment u tom prostoru, kažu arhitekti sa smiješkom, dala su djeca, otkrivši kako drvena kosa ploha široke prozorske klupčice može poslužiti za spuštanje, kao tobogan. Cijelim obilaskom stambene etaže kreće se oko atrija sa stablom, koji u ovim mjesecima omogućuje dnevno svjetlo, a tijekom ljeta će raditi potrebnu hladovinu. Naravno, tu su i vanjske rolete kojima se upravlja daljinskim upravljačem. – Iako je kuća orijentirana prema atriju, na vanjskoj strani kadrira neke dijelove iz okolice, tako da izvana možda djeluje introvertirano, ali je iznutra dobiven osjećaj otvorenosti prema vanjskom prostoru – kažu Mikelić i Vreš, dodajući kako zadatak nije bio projektirati kuću prema strogim niskoenergetskim i pasivnim standardima, ali je izolacija deblja nego to propisuje zakonski minimum, ugrađena je kvalitetna aluminijska stolarija, za brojne velike staklene površine korištena su low-e stakla punjena argonom, grijanje je podno, na pelet s peći u kotlovnici, dok su na krovu postavljeni solarni kolektori za potrošnu toplu vodu.

Nakon energetskog pregleda svrstana je u A energetski razred. – Ova kuća je nevjerojatna. Dovoljno je sat vremena sunčeve svjetlosti dnevno i ne moramo uopće paliti grijanje. I sad nije upaljeno grijanje, je li vam ugodno? A pazite, sredina studenog je – pita vlasnica. Možda bi netko pomislio da bi interijer kuće mogao biti prestiliziran ili presterilan, ali zaista, ne samo da je ugodno, nego se osjeća ona prava kućna atmosfera, a u tome pomažu mirisi iz kuhinje jer vlasnica, hvale je ukućani, odlično kuha. Prostor je funkcionalan, sve je prozračno i prostrano, logičnog rasporeda, a opet kao da je nadohvat ruke. No, uza sve to, osjećaj je zapravo kao da ste na otvorenom, pogled cijelo vrijeme bježi prema atriju i raznim otvorima i nije teško zamisliti jutra i večeri na jednoj od terasa. Slažu se i vlasnici.

– Mnogo nam je funkcionalnije kada je sve na jednoj etaži. Prije smo bili u dvoetažnoj kući u kojoj su spavaće sobe bile na katu pa su se djeca osjećala otuđeno i nisu htjela provoditi vrijeme u svojim sobama. Jednostavno se nisu povezala s tim prostorom – kažu i dodaju kako su za ovaj projekt imali samo nekoliko zahtjeva: da klavir dolazi s njima, da imaju puno prostora za knjige jer vlasnica obožava čitati i da kuća ima puno dnevnog svjetla. Razmišljali su i o manjim spavaćim sobama, kako bi dobili što veći boravak. Budući da im je ova kuća treći projekt koji grade, na temelju ranijih iskustava vlasnik je kontrolirao i vodio cijeli proces izgradnje. Što se tiče interijera, odluke je prepustio supruzi i arhitektima.

Mikelić i Vreš projektirali su fiksni dio namještaja, a to su biblioteka, kuhinja, blagovaonski stol, police i ugradbeni ormari, dok je vlasnica, uz pokoju njihovu sugestiju, birala ostatak. Rezultat? Nešto je izrađeno po mjeri, nešto ima dizajnerski potpis, nešto je “no name”, a sve zajedno odlično funkcionira. Biblioteka, kuhinja i ugradbeni ormari izrađeni su od medijapana, isto kao i walk-in garderoba u roditeljskoj sobi te ormari u dječjim sobama koji su osmišljeni kao dvije naizmjenične niše u zidu, dok je blagovaonski stol izrađen od hrasta.

Sjedeća garnitura i stolić za boravak te vrtni namještaj za terasu kupljeni su u Kiki, plastične stolce za blagovaonicu i terasu vlasnica je kupila u jednoj dizajnerskoj trgovini u Italiji, dok su unutarnje zavjese stigle iz Ljubljane. U svim je prostorijama ugrađena LED rasvjeta, dok nekoliko dizajnerskih komada rasvjetnih tijela naglašavaju pojedine zone: lustere iznad blagovaonskog stola potpisuje dizajner Tom Dixon, kod stubišta je Foscarini luster, a u kutu dnevnog boravka uz veću terasu je Three-Lite lampa, koju su za projekt Terme Tuhelj projektirali upravo Mikelić i Vreš.

Dijagonalno od tog kuta dnevnog boravka smješten je klavir, a vlasnici su u nekoliko navrata u smijehu rekli da mi moraju pokazati “Jamesa Bonda”. Riječ je o skrivenom prostoru iza pomičnih polica u boravku, koje je prvotno zamišljeno kao mjesto za kamin. No, od kamina se odustalo jer energetska snaga za ovu kuću iziskuje visok i nezgrapni dimnjak, pa je napravljen “tajni kutak” koji služi kao spremište. I, očito, postao je jedan od elemenata kojima ukućani zabavljaju goste. Pokazuju nam i veliku kadu u kupaonici iz koje se netko od ukućana, ako se kupa, ne vidi, smiju se vlasnici. Osim kade tu je i staklena tuš-kabina, na podu i zidu su keramičke ploče koje podsjećaju na beton, a kupaonica ima i veliki prozor s pogledom na zelenilo.

– Moram reći da su mi se ideje arhitekata ponekad činile bizarne i kategorično sam ih odbijala. Ali, sad iz ove perspektive vidim da smo imali sreću što smo ih gotovo svaki put poslušali. Sve se nekako nadograđivalo, nije bilo druge logike nego da bude upravo ovako. I nama je konačni produkt bio veliko iznenađenje. Zapravo nam je odlično, znate što je najbolje? Vani je već hladno, a kada se smjestiš na terasu, pokriješ dekicom, piješ topli čaj i upijaš zadnje zrake sunca… Nestvaran je osjećaj, kao da si u nekom wellnessu – kaže vlasnica. Vjerujemo.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!