Hrvatski košarkaš kupio je kuću u Dubrovniku

Zahtjevni projekt od pet potpuno različitih soba-apartmana potpisuje arhitektica Ursula Stanić Siništaj iz Studija Lacroma

Dubrovnik je poželjna adresa za investiranje. Gosti iz cijeloga svijeta dolaze ne samo u ljetnoj sezoni, nego cijelu godinu, a nakon što su se u ovom gradu snimali filmovi "Star Wars" i "Game of Thrones", turisti su doslovno poludjeli za njim. U Dubrovnik je još od djetinjstva zaljubljen i naš najpoznatiji košarkaš Bojan Bogdanović koji trenutačno u Americi uživa status sportske zvijezdi i igra fenomenalne utakmice kao član Washington Wizardsa.

- Dubrovnik sam zavolio još dok sam kao dijete dolazio s roditeljima i zato sam presretan što sam si mogao ispuniti dječačku želju i što sam kupio lijepu kuću u samom centru grada. Kuću sam odlučio preurediti u apartmane za najam, a jednoga dana nadam se da će ona postati moj drugi dom u kojemu ću boraviti sve slobodno vrijeme - rekao nam je Bojan Bogdanović.

Kuća koju je kupio velika je oko 300 četvornih metara, i to s restoranom koji se nalazi u prizemlju. Danas, nakon opsežne adaptacije i pomnog uređenja, kuća raspolaže s pet odlično uređenih soba-apartmana. Taj zahtjevan projekt potpisuje arhitektica Ursula Stanić Siništaj i njezin tim iz Studija Lacroma. U njih je, otkriva nam Bojan, imao potpuno povjerenje te im je zato prepustio odriješene ruke kako bi napravili najbolji mogući posao.

ADAPTACIJA

- Kao i uvijek kada je Stari grad u pitanju, prilikom ulaska u kuću neizbježno se susretnete s djelovanjima onih ljudi koji su taj prostor koristili. Kuća je bila kaotično podijeljena na prostorije koje su tim vlasnicima tada nešto značile i koji su se na taj način možda čak i dijelili. Puno toga u kući je bilo skriveno, krivo popravljeno, pregrađeno ili ograđeno.

Materijali koji su se koristili bili su svakakvi. Jednostavno, objekt nije bio ni sličan onima koji se nalaze u ovom dijelu grada. Sve u njemu je bilo popravljeno tako da je izgledalo više kao novogradnja. Neki elementi karakteristični za kuće u Starom gradu su naprosto bili negirani - prisjeća se arhitektica i dodaje kako je sama adaptacija bila zaista izazovna, pogotovo zato jer se dotakla sanacija međukatnih konstrukcija i vanjskih nosivih zidova koji su bili na nekoliko mjesta oslabljeni. Ostalo je, pak, bila samo podjela stambenog prostora na sobe s kupaonicama.


- Najzahtjevnija je bila međukatna konstrukcija koja je tražila neka specifična rješenja zbog zatečenog stanja i postojanja restorana u prizemlju koji se nije dirao. Osim toga, jedan od težih zadataka bilo je rješenje stepenica koja vode u potkrovlje. Stare drvene stepenice bile su postavljene tako da potpuno zatvaraju najinteresantniji kameni element kuće (kameno pilo), a u potkrovlje se ulazilo na jako malu visinu i još su k tome zatvarale bočni (južni) prozor. Te stepenice trebalo je izvesti tako da prostor prodiše, dakle da nisu teške, da dopuste prolaz svjetlosti s bočnog prozora i da kameno pilo dobije koliko-toliko svoje originalno značenje. Naravno, i da visoka osoba ne mora patiti kad ulazi u potkrovlje. Mislim da sam u tome uspjela. To mi je ujedno i najdraži dio kuće - otkriva arhitektica Ursula Stanić Siništaj.

Glavna je ideja bila da svaka od pet soba i kupaonica ima drugačiji dizajnerski DNK.

- Reflections soba je dobila taj naziv jer se svaki njezin element ogleda, reflektira, na zidu. Silver je dobila naziv jer smo stalno za nju birali neke sive i srebrne boje. Glow je najmanja, potpuno bijela s crnim detaljima, a time - Glow. Hidden je ispala Hidden jer je nekako skrivena iza, niz hodnik, sa strane. Na kraju je Contradictions zato što je kao najveća, ali i nije velika jer je u pitanju potkrovlje. Pa onda treba imati odvojenu sobu, a opet je baš i nema. Pa je TV trebao biti samo za spavaći dio, a opet je i za spavaći i za dnevni dio. I na kraju ima prekrasnu veliku terasu! I to na vrhu kuće - ponosno nabraja arhitektica.

U dogovoru s Bojanom, koji i privatno voli takav stil, u cijeloj kući prevladava minimalizam, a od boja uglavnom one (ne)boje: bijela, siva i crna. Samo su neki komadi i detalji u koloritnijim bojama kako bi se izbjegla moguća prostorna monotonija.

MADE IN CROATIA

- Što se namještaja tiče, birali smo ga tako da ne bude glavni u prostoru, odnosno da ga se ne doživljava puno i da zapravo bude pomagač u naglašavanju bitnog: specifičnog prostora. Ugrađeni namještaj je rađen ručno prema nacrtima, i to ormari, toaletni i radni stolovi, mali drveni, metalni i kameni stolići i noćni ormarići.

Neke su fotelje iz Prostorije (Polygon), zatim Open Me fotelja, izvrstan izum tvrtke Špina, arhitekta Zdravka Sarape, par stolica i lampi koje smo pronašli na stranicama Dizajnholika (Bjork tabure; Acapulco chair, Hay-About chair modeli), noćne lampe iz kataloga Novodvorski, lusteri proizvođača Artemida...

Posebno su mi drage lampe španjolskog proizvođača Vibia. Kreveti su Perfecta Dreams, visoki, a odabrali smo ih jer su stropovi visoki. Sam prostor je to tražio. Osim onoga u potkrovlju, čiju smo visinu na sve načine smanjivali - zaključuje arhitektica.

Foto: Antonio Bokšić

Dron fotografije: Vlaho Torić