Gigantske vile postaju apsurd, a čini se da je upravo ovakva tipska kuća prigodniji oblik stanovanja, smatra arhitektica Iva Peručić. Ističe kako površinom minimalni stambeni prostori nisu produkt siromaštva, nego su brižno projektirane jedinice koje odišu funkcionalizmom i estetikom total dizajna
Potaknuti aktualnim događajima u svijetu, značenje i ulogu doma u suvremenom društvu propituju podjednako i struka i javnost, kaže arhitektica Iva Peručić iz GROW Studija. Odjednom se, dodaje, stambeni prostor sagledava u kontekstu zadovoljavanja potrebe za novim vrstama sigurnosti, kao što su, na primjer, očuvanje zdravlja ili (online) privatnosti njegovih stanara. Sagledava se i u kontekstu brojnih novih uloga koje on danas neminovno poprima - poput ureda, restorana, vrtića i radionice u jednom.
- Osim toga, stambeni nam prostor omogućava da stvorimo vlastite oaze, nedodirljive neizvjesnošću vanjskih događanja, prostor u kojem se možemo osjećati sigurno. Polifunkcionalnost i samodostatnost vrline su koje ubrzano dobivaju na cijeni dok se svijet oko nas naizgled ili zaista urušava - ističe.
Veličina stambenog prostora u pravilu je dosad, kaže, bila razmjerna imućnosti njegovih stanara te obrnuto proporcionalna gustoći naseljenosti određenog područja.
- Posljednjih desetljeća možemo pratiti trend povećavanja stambenog prostora u većini zapadnih zemalja. No, postupno se populariziralo i suprotno stremljenje - trend življenja u minimalnom samodostatnom objektu, po mogućnosti izvan gradske sredine. Taj trend postoji već neko vrijeme, a u aktualnoj svjetskoj situaciji postaje sve popularniji. Spomenuti stambeni prostori nisu produkt siromaštva, nego su to brižno projektirane jedinice koje odišu funkcionalnošću i estetikom total dizajna. Tipologija nastaje kao odgovor na potrebu suvremenog čovjeka za boravkom u prirodi, osjećajem samodostatnosti i sigurnosti te na potrebu brzog i jednostavnog rješavanja stambenog pitanja - ističe Iva Peručić.
Prema njezinu mišljenju, u suvremenom mobilnom društvu gigantske vile postaju apsurd, a čini se da je upravo ekonomična, tipska, minimalna i energetski neovisna kuća prigodniji oblik stanovanja.
- Zahvaljujući svojim malenim dimenzijama i energetskoj neovisnosti, takva se kuća može sastaviti u kratkom vremenskom roku i gotovo bilo gdje, pa i na mjestima gdje nije moguće pristupiti s građevinskim strojevima i inače neizbježnom infrastrukturom. Energetska samodostatnost, kao nužna karakteristika ove tipologije stanovanja, postiže se sakupljanjem kišnice s krova, korištenjem održivih izvora energije te metodama projektiranja pasivne kuće - kaže arhitektica i dodaje kako je važno spomenuti i sve veći interes za korištenjem lokalnih, prirodnih materijala u gradnji, poput zemlje, konoplje, kamena i drveta.
Postavlja i pitanje urbanizma budućnosti te hoće li se adekvatnim planiranjem razvoja gradova omogućiti njihova socijalna i ekonomska održivost ili će, pak, nastati neki novi oblici disperznih i/ili održivih zelenih gradova koji će omogućiti sporiji, zdraviji i sigurniji život u skladu s dinamikom prirode.
