Drvena šumska vila u srcu Gorskog kotara

Znate li koji je gradić kolijevka hrvatskog skijanja? Maleni Mrkopalj u Gorskom kotaru. Prvi organizirani skijaški tečaj za Hrvatsku započeo je 1913. godine u Mrkoplju, za 14 skijaša. Prilikom drugog tečaja u Mrkoplju, 1914., održano je 1. prvenstvo Hrvatske i Slavonije u skijaškom trčanju.

Također u Mrkoplju je 1934. godine izgrađena i prva skakaonica u Hrvatskoj “pod Vrhin”, gdje je već 1936. godine održano i međunarodno natjecanje u skijaškim skokovima na kojem je Norvežanin Jahr skočio tada nevjerojatnih 46 m. Na području Mrkoplja, još od davnih poslijeratnih 1947./48. godina, postoje Planinarska društva Bijele stijene i Bitoraj sa skijaškim sekcijama, čiji je barem svaki drugi Mrkopaljac bio član. Stoga ne čudi činjenica da je Mrkopalj dao najbolju skijašicu Hrvatske i prvu hrvatsku olimpijku Nadu Birko, koja je tu titulu nosila gotovo pet desetljeća, sve do jedinstvene Janice Kostelić.

Zbog svega ovoga nije čudno što za Mrkopalj važi epitet “kolijevka hrvatskog skijanja”. I tu je zapravo početak priče. Četveročlana obitelj Čubranić s Krka, točnije iz Vrbnika, voli skijanje pa su odlučili svoju vikendicu napraviti upravo u Mrkoplju. Njihova kuća bajkovitog naziva Šumska vila gleda direktno na mrkopaljsko skijalište i sanjkalište Čelimbašu. Mi smo ih odlučili posjetiti u rano proljeće, kada se u Gorskom kotaru priroda budi i otapa posljednje hrpice snijega. Šumska vila je dvoetažna montažna kuća za odmor smještena na uzvisini s prekrasnim pogledom na mjesto Mrkopalj i skijalište Čelimbašu. Napravljena je od drvenih laminiranih trupaca finskog bora debljine 220 mm.

Sastoji se od tri spavaće sobe, tri kupaonice, dodatnog WC-a, saune, prostrane kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka i gospodarske prostorije. Ulazni dio je prostran i služi za izuvanje i odlaganje glomazne skijaške opreme. Za početak smo popričali s arhitektom Markom Frankovićem iz ureda MF arhitekti, a zanimalo nas je kako je počela cijela priča. – Projektni ured svojim radom oduvijek je bio orijentiran prema inozemnim investitorima. Početkom gospodarske krize, malo slučajnost, a malo sreća, pojavili su se hrvatski investitori čija želja je bila napraviti suvremenu interpretaciju goranske kuće.

Nisu imali velike zahtjeve o estetici ili izgledu kuće, to su prepustili meni, ali zato je pogled iz dnevnoga boravka s ugodnim kaminom te velikom blagovaonicom nešto na čemu baš inzistiraju. Čestica na kojoj se kuća treba graditi ima neobičnu poziciju i oblik. Radi se o zahtjevnom trokutastom obliku pa je kuća na kat nešto što se uvelike nameće. Posebnost je i to što je smještena na samom rubu velike borove šume, toliko guste da smo u više navrata razmišljali o tome kako mogućnost da medvjed dođe na kućni prag i nije baš tako nevjerojatna, ipak smo u Gorskome kotaru – smije se arhitekt i dodaje kako je razvio netipičnu ljubav Primorca prema drvenom sistemu građenja.

– Glavna želja mi je bila da se u svakome slučaju poštuju tradicijske vrijednosti goranske arhitekture. Prije nekoliko godina dovršio sam knjigu s prof. Vidojem Vujićem o tradicijskim sistemima gradnje u Primorju i Gorskome kotaru i to je imalo velik utjecaj na sve ono što sam radio nakon toga i što radim i danas. Kuća ima skošeni zabat, ima i neke inovativne elemente kao što je velika staklena stijena. Ovdje, naravno, ne možete izvesti čisto staklo jer tehnologija gradnje to ne dozvoljava. Uvijek se morate prilagoditi materijalu koji koristite, kao i podneblju.

Nekada investitor inzistira na suvremenom zdanju, a nekada je to nešto što mora biti malo onako, ‘po guštu’. E tako mi je bilo raditi ovu kuću – kaže Franković, koji nam je ukratko opisao svoju struju svijesti prilikom stvaranja kuće. – Jako mi se svidjela padina na kojoj se nalazi čestica, koja nije blaga, a opet nije ni pretjerana. Golicala me, a opet bilo je teško iskoristiti je u drvenome sistemu gradnje koji ima svoje uvjete i specifičnosti. Cijelo vrijeme crtao sam kuću koja ima kaskadu u sebi, ali dio koji se odnosi na krov mi nije uspijevao. Kako to često biva, noću sanjam svoje projekte, pa mi je na taj način iznenada sinulo da bi bilo jako efektno da pogled koji moramo svakako valorizirati prema Čelimbaši iskoristim i prema blagovaonici.

Romantična galerija najveća je posebnost ovog objekta, a pogled s nje najbolje dočarava sve kvalitete kuće – toplinu, prostranost i udobnost

Treba sačuvati i pogled prema rogovima krova blagovaonice, a riješio sam i kaskadu. Dnevni boravak tako ima svoj kamin i veliku staklenu stijenu koja mora poštivati sva pravila tehnologije gradnje u drvu, a s druge strane nekoliko stepenica niže nalaze se blagovaonica i kuhinja. Pogled malo pada na krovne rogove, malo na veliki stol blagovaonice. Ma, zapravo sam znao da će sve biti u redu kada sam vidio teren popločen šumskim jagodama. To me jako veselilo i dalo mi osjećaj da je lokacija pozitivna i da su vibracije prostora dobre.

Za sreću sam uzeo jednu sadnicu jagode kući. I dandanas na mojem sjevernom balkonu na zapadnome dijelu grada u velikoj tegli rasutu šumske jagode – s velikim osmijehom priča nam arhitekt. Još jedna specifičnost su temelji koji su za gradnju morali biti 100 posto ravni. Građevinska odstupanja od +/- 5 cm u ovom slučaju su bila apsolutno neprihvatljiva. – Ovdje je baš to bio veliki izazov. Kada vam građevinar izvede AB ploču, ona mora za ovaj sistem građenja biti savršeno ravna. Inače savršeno ravnu gredu ne možete staviti na neravnu AB ploču. Ovaj dio je u ovoj kući bio jako osjetljiv pa smo koristili kajle da bismo korigirali neravnine, jer drugoga izlaza nije bilo.

Ova kuća u cijelosti je izvedena bez veznoga materijala među samim drvenim lameliranim gredama. Nema ljepila, čavla, vijka. Sve je povezano drvenim klinovima. Postoje samo vijci za podešavanje slijeganja i u slučaju potresa u kutevima kuće. Sve je jako prirodno i inovativno za to doba građenja. Kuću smo gradili 2011. godine, a stvari su od tada prilično napredovale – priča Marko Franković i ističe neke probleme koji su prisutni u drvnom sektoru. – Iako Hrvatska ima malo stanovnika, proteže se po relativno velikom prostoru, a to stvara priliku za jako puno različitih tipologija građenja. Šteta je što je 45 godina kontrolirane ekonomije, kako u drugim segmentima društva, tako i u tesarskom dijelu, ostavilo veliki jaz u znanju i zanatima.

To se danas neminovno vidi i prepoznaje u gradnji s drvom. Neobično je da u cijeloj Hrvatskoj postoje samo tri revidende za statiku u drvu. A za ciglu i beton ih imate stotinjak, ako ne i više. Proizvodnja u drvenom sistemu gradnje razvila se danas do takvog stupnja da vam za gradnju ove kuće do pod krov treba 7 do 8 dana. A izvođenje dijela u interijeru još dodatnih 30 do 45 dana. U dva mjeseca imate kuću gotovu. U svijetu već sada postoje kuće koje se grade za jedan dan, kod nas, nažalost, to još nije slučaj – ističe. Osim arhitekta, kućom su zadovoljni i njezini vlasnici, što je u konačnici i najvažnije.

Petra, Josip i njihovo dvoje djece u Mrkoplju provode svaki slobodan trenutak. Zimi uživaju u snježnim radostima, a kada dođe proljeće i ljeto, ona im je savršen bijeg iz turistima napučenog Vrbnika. – Osnovna misao vodilja bila je sagraditi kuću u planinama u kojoj ćemo provoditi svoje slobodno vrijeme s obitelji i prijateljima i to smo uspjeli postići. Imati mjesto za svojevrsni bijeg od stvarnosti neprocjenjiv je užitak. Glavne kvalitete Šumske vile su toplina, udobnost, prostranost, miris drva i svjetlost – naglašavaju vlasnici koji, osim za lijepo, imaju i odličan smisao za uradi sam projekte. – Jako su mi se svidjeli drveni stolovi od debla koje sam vidio u jednom časopisu, a kako je cijena bila paprena, već sam u glavi smišljao ideju kako da ih napravim sam.

I prilika se sama stvorila. Kada sam putovao prema Mrkoplju, uz cestu sam ugledao šumare koji su pilili golemo drvo te sam ih zamolio dva poveća komada debla i oni su mi ih rado dali, na čemu im zahvaljujem. Debla sam pobrusio, tretirao uljima i našarafio im kotačiće te smo tako dobili jako zanimljive stoliće za dnevni boravak, priča nam Josip. Osim stolića, sam je izradio i “kozliće”; taburee za sjedenje, a brojne dekoracije vlasnici su spašavali s otpada. – U uređenju interijera bilo nam je bitno da kuća djeluje toplo i da bude udobna i funkcionalna, s obzirom na to da je namijenjena za opuštanje i odmaranje.

Većina namještaja je iz Ikee, isto kao i kuhinja, gdje volimo provoditi vrijeme. Ipak, najdraži dio kuće nam je dnevni boravak gdje se navečer okupljamo uz toplinu kamina – kažu Čubranići dok nas vode na kat, gdje smo pomalo zatečeni prostranošću i elementom iznenađenja – saunom, a arhitekt Marko Franković objašnjava kako to nije ništa neuobičajeno i ekstravagantno. – Sauna je nešto što pomalo postaje okosnica kuća. Nekada, prije sto godina, bilo je bitno da vam kuća ima WC. Onda je taj WC postao kupaonica. Potom je svaka soba morala imati svoju kupaonicu. Danas kuća mora imati i saunu. Saune su vam jednostavni elementi koje organizirate modularno prema potrebi.

Znam, moji kolege u uredu polude kada je kažem da je nešto jednostavno, ali stvarno je tako – kaže arhitekt. Na katu su dvije spavaće sobe s en suite kupaonicama, a na galeriji je smješten i kutak za čitanje s kojeg se vide zanimljivi lusteri i dnevni boravak. Vlasnici ističu da su izuzetno zadovoljni rasporedom i veličinom kuće. – Jako smo zadovoljni arhitektonskim rješenjem s obzirom na veličinu našeg terena i ne bismo ništa promijenili. Pri gradnji drvenih kuća preporučili bismo ljudima da izaberu dobre i iskusne proizvođače kuća jer se može na svašta naletjeti pa vas ono jeftinije poslije skuplje košta. Ali na kraju, ništa se ne može usporediti s dobrim osjećajem koji pruža boravak u kući od prirodnog i toplog materijala kao što je drvo – zaključili su vlasnici.

Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!