San Canzian village&hotel u mjestu Mužolini Donji savršen je primjer na koji način dizajner Boris Ružić kreira sve svoje projekte, poštujući izvornu istarsku arhitekturu, koju spaja s modernim dizajnom
Moje je radno vrijeme od 0 do 24. Kad spavam, kreiram, kad vozim, kreiram... To je jedan neprekidan proces. Za mene slobodno vrijeme ne postoji. Volim tu hazardersku notu u sebi, da je život na svakodnevnom rubu opasnosti, da su projekti što i čim više zahtjevniji i da ih paralelno ima što više. Ideje su mi najkvalitetnije kad je adrenalin na maksimumu, govori nam poznati dizajner Boris Ružić na dolasku u njegovu vilu B2 u malom istarskom selu Radetići, nakon cjelodnevnog snimanja u San Canzian village&hotelu. Villa B2 i danas, 12 godina nakon što je realizirana, pruža novi doživljaj suvremene posvete izvornoj arhitekturi i zrači posebnom energijom. Uostalom, kao i svi Ružićevi projekti.
Njega ne treba posebno predstavljati. Obožava kuhati, veliki je gurman, kolekcionar, stilist i dizajner interijera, a sa svojim timom iz ureda Boris Ružić, potpisuje sve veći broj vlastitih, autorskih arhitektonskih projekata.
Ispijamo pjenušac i razgovaramo o njegovim promišljanjima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Istre kroz stare i nove objekte koji čuvaju tradicionalne vrijednosti arhitekture i krajolika. Razgovaramo o njegovim emocijama prema podneblju u kojem je odrastao i načinu na koji ih unosi u svoje projekte, poštujući tradiciju svojih predaka i načine gradnje te materijale koje je narod u Istri koristio nekad. Na taj način želi pružiti novi, pravi doživljaj Istre i promovirati je kao prepoznatljivu destinaciju za sve suvremene goste koji vole putovanja i pritom traže originalnost, ali istodobno cijene autohtonost i identitet destinacije. Upravo je San Canzian village&hotel u mjestu Mužolini Donji idealan primjer na koji način Ružić vidi "neku novu Istru". Projekt je nastao sinergijom dobro ekipiranog tima, tamo gdje umjetnost nastupa prije arhitekture i dizajna, a vizije pretvara u stvarnost.
- U ovom slučaju ključan je bio investitor kao dirigent koji je znao uzeti i raspodijeliti ono najboje od svakoga od nas, počevši od mene i mojeg ureda, Siniše Bjelice iz SB Projektiranje, Nike Serdar, Tea Perića i svih ostalih suport partnera projekta - kaže Ružić.
Za njega kažu da pomiče granice, što nije daleko od istine. On, zapravo, oblikovanjem bezvremenskih art kuća i raznih hotela oblikuje novu svijest Istre.
- U vječitom sam sukobu jer stalno moram dokazivati da istarska forma i izvorna istarska arhitektura može biti atraktivna i lijepa. Najsretniji sam kad me klijent nazove nakon realizacije i kaže da sam promijenio i njegovu svijest, način razmišljanja - kaže Ružić, koji je kao zaštitnik Istre i mediteranskog arhitektonskog razvoja često u ulozi mentora, što ga zapravo i ispunjava. Stoga ne isključuje da bi mogao formirati institut ili udrugu namijenjenu mladim dizajnerskim snagama, ali i svima onima koji nisu te struke, a u sebi kriju jedan kreativni afinitet.
MINIMALISTIČKI KONTRASTI I JEDNOSTAVNI OBLICI
U tradicionalnoj istarskoj arhitekturi prevladavaju minimalistički kontrasti i geometrijski vrlo jednostavni oblici kuća, a tim se principima Ružić vodi i prilikom projektiranja novih objekata, koji čine 80-ak posto rada njegova ureda. Kaže bi bio sretniji kad bi u većem broju stare ruševine vraćao u novi život.
Ipak, bez obzira je li riječ o osmišljavanju novog ili rekonstrukciji postojećeg objekta, u prostor unosi elemente iz okruženja i organske materijale, uvijek iz odgovarajućeg podneblja, te pomno njegovane tehnike i izvorne elemente iz tradicionalne istarske arhitekture, koje je otkrivao obilazeći svako mjesto i selo u Istri. Ti specifični elementi, koje rekreira u projektima, uvijek su u uvijek su u kombinaciji i skladnom kontrastu s modernim suvremenim dizajnom. Primjerice, keramika koja asocira na stare zanate, kako su se nekad krečile kupaonice, zatim kamene škrilje, romboidno oslikane tavelice na krovu, koje se još mogu vidjeti u šufitima starih kuća. U projektima voli gostovanje jednog umjetnika, u slikarsko-kiparskom kontekstu. Na projektu San Canzian village&hotela surađivao je s Dujom Botterijem, čijim je radovima obogaćen prostor.
ZA USPJEŠNU SURADNJU POTREBNA JE SINERGIJA
Već za prvog posjeta objekta ili parcele na kojoj se planira objekt ili rekonstrukcija, ima viziju kako bi projekt mogao i trebao izgledati.
- Ključno je da investitor mora dobiti ono što ja želim. Mišljenja sam da struka uvijek mora usmjeravati i poticati ono što je za dobrobit okoline, a ne za nas same, gdje bi mi izvukli koji kvadrat obračunske jedinice više. Naš prvi draft mora fascinirati investitora, jer inače neću ni raditi plan B ili C. Volim projekte koji traže kompleksnije i što teže izvedbe. Ali, za uspješnu suradnju mora doći do sinergije s investitorom, koji mora osjetiti energiju mojih prostora, a ona je uvijek prisutna.
Upravo je ta energija poveznica svih mojih projekata, iako su oni u suštini različiti. Kad mi netko iznese "kritiku" da su moji projekti isti, doživljavam to kao kompliment. Ne želim ni u snu da budu drugačiji nego što jesu, jer upravo ponavljanje reflektira moje emocije, tradiciju i vrijeme u kojem postojim i djelujem. Globalno, većina mojih radova stvara moju novu povijest, uvjeren sam da će i za 100 godina biti atraktivni - kaže.
Na pitanje u kojem je trenutku shvatio čime se želi baviti, vraća se u djetinjstvo, prisjećajući se svakog hobija i dječje igre. Svoj posao i danas doživaljava kao igru i zabavu, ali puno ozbiljniju.
Najzahtjevniji su mu, kaže, vlastiti projekti, gdje se uvijek sukobljava sam sa sobom.
- Trenutačno razvijam opsežniju vlastitu investiciju Village BR difuznog hotela na jednom starom imanju, ali zasad je nažalost, ili na sreću, već sedmi projekt završio u smeću - smije se.
POZITIVNOM MANIPULACIJOM DO POMNO ODABRANIH MATERIJALA
U objektima s njegovim potpisom najčešće prevladavaju beton, kamen, drvo i corten. Uporabom istih materijala, kaže, referira se na izvorne istarske arhitektonske elemente. Tako se, primjerice, corten često mogao vidjeti u istarskim selima koja su, objašnjava, bila siromašna, u kojima stanovnici često nisu imali ni za boju pa su škure oksidacijom dobile tu prepoznatljivu koru.
Zanimljivo je spomenuti da, primjerice, u niti jednom realiziranom projektu, još od 2004., otkad djeluje na području dizajna i arhitekture, nije korištena PVC stolarija.
- Ako i bude takvih pokušaja od investitora, koristim pozitivnu manipulaciju ili prijetnju: ako se to usudite napravite, ja vas napuštam - kaže u smijehu, dodajući da se često mora izboriti ne bi li pomno odabranim materijalom obogatio projekt i okruženje kao cjelinu, koja nas predstavlja kao kulturno bogatu destinaciju.
LUSTERI IZ PRIVATNE KOLEKCIJE U HOTELU
U najmanje deset skladišta Ružić ljubomorno čuva brojne starine kupljene na raznim sajmovima, najviše u Optrlju. Ne može, kaže, odoljeti bocunima i lusterima. Većinom ih kupuje za sebe, sanjareći o nekom prostoru koji će nastati tek za nekoliko godina. Ali, često ih se i odriče kako bi dodatno obogatio projekte na kojima radi.
Nekad ih koristi kao trenutačni postament, a ponekad kao uporabni predmet, kao što su komode ili, pak, stari ormar prenamijenjen u vitrinu za čaše. Tako su i lusteri iz njegove privatne kolekcije, koje je prikupljao više od sedam godina, završili u baru San Canzian village&hotela.
NIKAD NE BI RADIO KUĆU S RAVNIM KROVOM
Na pitanje koji projekt nikad ne bi prihvatio, spremno odgovara hotel koji ima više od 50 soba jer se, smatra, kod velikih smještajnih jedinica lako može izgubiti osobnost.
- Ne veseli me masovna produkcija. Ne bih projektirao ni stambenu novogradnju ili anemičnu kuću s ravnim krovom, osobito ne u ruralnom području. Protivnik sam suvremenih kubusa koji u većini slučajeva, barem u ruralnoj Istri, ostavljaju dojam hale, garaže ili nedovršene priče nedefiniranog smisla postojanja. Konzervatorskog sam mišljenja kad je u pitanju moderna arhitektura u ruralnom prostoru - kaže. Rado prihvaća projekte i u Zagrebu ako su izazovni. Upravo radi na nekoliko stanova koji imaju secesijsku, austrougarsku notu. Voli kulturu stanovanja i gradnju tog doba.
