Cool mjesto: Palainovka

Popularno okupljalište studenata i “pecalište komada” sjeverno od Ilice nedavno je opet otvorilo svoja vrata. Pogledajte kako su arhitekti Krešimir Matas, Vedran Pavlović i Jakov Vidak osuvremenili interijer poznatog lokala izgrađenog daleke 1847. godine

Pored najstarije zagrebačke školske zgrade, nekadašnje Gornjogradske dječačke pučke škole, a danas Zvjezdarnice, na kraju gradske utvrde stajala su Poljska vrata. Bilo je to potkraj prve polovice 19. stoljeća, kada su vrata porušena, a školskoj je zgradi pripala gradska kula, nazvana Popov toranj. Ispod njega zapušteni je obronak uređen u gradsku šetnicu, a materijal od srušenih Poljskih vrata iskorišten je za gradnju lokala s terasom. Djelo je to Matije Pallaina, bivšeg upravitelja pošte u Samostanskoj ulici, koji je projekt prepustio arhitektu Felbingeru, a riječ je o jednoj od najstarijih zagrebačkih kavana.

Palainovka, kako je nazvana, svoja je vrata puku otvorila daleke 1847. godine i bila je jedini kafić sjeverno od Ilice. Gotovo cijelo stoljeće kasnije, 1945. godine, lokal je zatvoren, a Vinko Hotko ponovno ga je otvorio sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća. Kavana je tada ubrzo postala popularno okupljalište studenata i “pecalište komada”.

Ovaj prapovijesni uvod vodi nas u ne tako daleku 1989. godinu, kada prostor u najam uzima obitelj Radić, a nastavlja se u današnje vrijeme, svega nekoliko mjeseci nakon što je Palainovka ponovno zatvorena. Naime, Radićevi su odlučili kako je vrijeme da se Palainovka prilagodi današnjici, ali da ipak zadrži stari ugođaj. Tada na scenu nastupa Albert Hrženjak koji je s tri arhitekta – Krešimirom Matasom, Vedranom Pavlovićem i Jakovom Vidakom – vlasniku predao projekt i ideje o uređenju interijera i ponovnom preporodu Palainovke. I radovi su mogli početi… Uz jednu malu izmjenu – nekadašnja je kavana prenamijenjena u cafe bar.

Što su zamislili i realizirali, koji su elementi zadržani iz nekadašnjeg prostora, a što je osuvremenilo lokal, odlučili smo doznati na licu mjesta. Odmah nakon ponovnog otvorenja, uputili smo se na Ilirski trg i ugodno se iznenadili. Prostrano, osvježavajuće i moderno, s prepoznatljivim dizajnerskim namještajem, a opet zanimljivo i povijesno, posebice u atraktorima poput starog bicikla smještenog na sami šank…

– Upravo je to bio glavni izazov pri uređenju interijera: niz suprotnosti koje treba pomiriti. Sačuvati stari doživljaj te ujedno biti suvremen, ostvariti prostor zanimljiv mlađim generacijama, a prepoznatljiv starijima, učiniti ga pogodnim za jutarnju kavu, ali i za noći izlazak – govore arhitekti.

Zbog pozicije lokala, visoko na Gornjem gradu, postojao je zahtjev za atraktivnim prostorom koji će privući posjetitelje i tijekom zimskih mjeseci. S druge strane, nastavljaju arhitekti, trebalo je intervenciju u taj jedinstveni primjer ugostiteljske arhitekture u Zagrebu svesti na minimum, odnosno zadržati njeno nenametljivo ozračje.

– Dizajniranjem šanka kao zasebnog elementa koji iz bočne lađe prelazi u centralni dio po omjerima zlatnog reza, pokrenut je do tada simetričan i statičan prostor, a bojanjem apside u zlatnu boju naglašena njegova centralnost. Smještajem starog bicikla, simbola Palainovke, na sam vrh šanka, prostor je dodatno dinamiziran – kažu.

Većina opreme i namještaja u lokalu izrađena je po mjeri, ali mi smo se posebno oduševili ugledavši Grupine sofe 3angle, kao i stolce dizajnera Philippea Starcka. Poseban štih prostoru zidnim je ilustracijama i porukama dala mlada umjetnica Anita Genc, a lebdeću žičanu skulpturu izradio je akademski kipar Petar Dolić.

I još nešto, ističu arhitekti. Princip projektiranja detalja najbolje je vidljiv na tretmanu podne obloge: odabran je tradicionalni pod teraco i interpretiran na suvremen način postavljanjem mjedenih dilatacijskih reški u različitim smjerovima.