Cool mjesto: Caffe bar Kazan

Ne, nisam naručila kavu s toplim mlijekom… – Moj nes je prevodenast… – Kakva je ovo neukusna pjena, ima li u šalici uopće kave?! – Ma ovo uopće nije pitko! – Meni je ok. Ako ste pomislili da je ovaj razgovor o kavi dio Željkine i Miline rubrike Testirano! (Dobra hrana, Nedjeljni Jutarnji), varate se. Riječ je o nedavnom okupljanju mojeg društva u jednom zagrebačkom kafi ću i, očito, neuspješnom pokušaju višesatnog ispijanja kave.

Činjenica je da su Hrvati strasni ljubitelji kave, na ovaj ili onaj način, ali kladila bih se da većina mojih prijatelja, poznanika i kolega, a vjerojatno će se složiti i dio čitatelja D&D-ja, ima problem kad je u pitanju kava. Ni jedna se ne može mjeriti s pravom, turskom kavom. Onom kad se ujutro probudite i gotovo žmirećki prilazite štednjaku, ulijevate vodu u džezvu, čekate da zavrije, stavite nekoliko žličica kave i zakuhate. Dodate malo mlijeka i šećera. I zapalite cigaretu. E, to je savršeno buđenje. Eto, zato ja nikad ne pijem kavu u kafićima. Jer nikad neće biti dovoljna jaka i fina.

O tome su razmišljala i tri prijatelja iz Zagreba, Mario Stančin, Goran Dragutinović i Goran Lešković, koji su sredinom rujna otvorili jedan od rijetkih, ako ne i jedini kafi ć u Zagrebu u kojem se poslužuje turska kava! – Strasni smo ljubitelji crne kave, kakvu mnogi kod kuće kuhaju.

Tako smo i došli na ideju da ljudima izvan njihovih domova ponudimo tursku kavu – kažu suvlasnici. Caffe bar Kazan nalazi se na Savskoj cesti, nedaleko od Učiteljske akademije, i izvana se ne razlikuje previše od okolnih kafića. Međutim, nekoliko minuta nakon što naručite kavu, na vaš stol stiže originalni izrezbareni bakreni set – s bakrenom fildžanom, šećerlukom i džezvom turske kave, posluženom uz rahatlokum (od kruške i divlje ruže), i nepravilnih kocaka šećera u prahu. A okus je kave upravo onakav kakav treba biti… No, osim što privlači zanimljivim i za nas nesvakidašnjim serviranjem turske kave, caffe bar Kazan oduševljava i interijerom.

Kafić je zamišljen u dvije tematske cjeline: za jutarnje ispijanje kave i večernje druženje uz čašicu rakije

Prvo što zamijetite kad uđete u kafić široki je kameni šank sa staklenom vitrinom unutar koje su replike kazana, kotla za kuhanje rakije. U donjem su dijelu šanka, kao asocijacija da se kazan loži na drvo, postavljene i cjepanice.

Cijeli lokal uređen je u orijentalnom stilu: od materijala prevladavaju drvo i kamen, crvene i bež tapete prate sofe i taburei crvenog uzorka te visoki barski stolci u bež boji, zidovi su ukrašeni slikama, namjerno bez okvira, na kojima su glavni motivi zrna kave i džezve, a posebno su zanimljivi drveno-stakleni stolići unutar kojih je pustinjski pijesak s bakrenim fildžanima i starim mlinovima za kavu.

Gotovo svi dijelovi namještaja izrađeni su po narudžbi, ručno izrezbareni bakreni set za tursku kavu uvezen je iz Bosne i Hercegovine, a viseća rasvjetna tijela iznad šanka, izrađena od pruća i platna, nabavljena su u Austriji.

– Pojedine smo dijelove namještaja, obilazeći sajmove antikviteta, tražili mjesecima. Htjeli smo postići topli ambijent lokala, da se gosti osjećaju kao kod kuće i da kafić ne bude sterilan i minimalistički poput drugih. Sve smo samostalno osmislili. Stupove smo obukli u rustik kamen, da je u kombinaciji sa šankom, a potom smo pažljivo birali gumirane, bojom odgovarajuće tapete i sofe… – objašnjavaju Mario Stančin i Goran Dragutinović. Kafić je, zapravo, zamišljen u dvije tematske cjeline: za jutarnje ispijanje kave i čavrljanje za nižim stolovima, te večernje druženje uz rakiju za visokim stolovima.

Naime, ponuda kafića Kazan nije vezana isključivo uz tursku kavu, nego i domaću rakiju te likere. Ponuđeno ih je 30-ak, a gosti ekskluzivno mogu probati rakiju od divlje ruže ili tartufa, pa čak i medicu s listićima 24-karatnog zlata! Sve se rakije, slično kao i turska kava, poslužuju na setu, ali uz suho voće, a zasad se nude po promotivnim cijenama. – Naše su rakije kvalitetne, a dobavljamo ih od manjih proizvođača iz Hrvatske.

Ne smiju “derati” grlo, a gosti su ugodno iznenađeni kad ih probaju jer, za razliku od seoskih “brlja”, protječu kroz grlo i griju u želucu – kažu. Pomno je osmišljen i logo kafića. Zlatnu kapljicu rakije, isprepletenu sa slovima, osmislila je Ozana Alpeza, njihova prijateljica koja studira grafički dizajn.

U kafiću se uočavaju i starinski predmeti poput mlina za kavu iza šanka, starog više od 50 godina, a dobrodošli su i stari predmeti vezani uz kavu i rakiju, koje gosti mogu donijeti “na čuvanje”. Čak je i toalet uređen u posebnom stilu: bež tapete s uzorkom grančica breze nadopunjuje ogledalo crno-bijelog okvira, a tu je i neobičan vodokotlić. – Da, ha-ha-ha, jedna je profesorica Učiteljske akademije izašla iz toaleta i pitala gdje se pušta voda.

Ručica se mora povući prema dolje, a voda teče kao slap – dodaju. Da ne duljimo, kafić je jedinstven i po uređenju i po ponudi. Otvoren je do ponoći i suvlasnici često organiziraju tematske partyje, ali najveća je gužva, kad gosti doslovno “žicaju” rezervacije, u jutarnjim satima. Svaka se džezva kave, valja napomenuti, priprema posebno, od najsitnije mljevene kave Arabica, koja je sitnija i od brašna.

Dakle, kava je uvijek svježa, ali i jača od onih u drugim kafićima. Usporedbe radi, u espresso ide oko 7 grama kave, a u tursku kavu oko 10 grama kave. Koliko se litara tog, mnogima omiljenog crnog napitka dnevno pripremi, kroz smijeh ističu Mario i Goran, poslovna je tajna. A koji su im daljnji planovi? – Iduće godine otvaramo novi kafić, Kazan 2, u kojem ćemo proširiti ponudu, ali neka to bude iznenađenje. Bit ćete, naravno, pozvani na otvorenje – kažu momci. Jedva čekamo!