- Ime:
- Kafić Blok bar
- Lokacija:
- Tomašiceva 13, Zagreb
- Vlasnici:
- Aleksandra Vranic-Lužaic, Željko Lužaic
- Ponuda:
- vino na čaše, francuski čajevi, cijeđeni sokovi, kava, kroasani, kolači
- Radno vrijeme:
- do 23 sata
- Projektirali:
- Arhitektonski ured Penezic i Rogina
Blok u bloku. Šank u staklu. Staklo u kocki. Kocka u kafiću. Kafić u bloku. Blok u zagrebačkom donjogradskom bloku. Zvuči nepovezano i nerazumljivo? Opis je to jednog sasvim neobičnog ugla u Donjem Gradu, čija je lokacija poslužila kao inspiracija za projekt interijera, naziva i identiteta lokala naziva Blok bar.
Riječ je o kafiću čije je uređenje projektirao arhitektonski ured Penezić i Rogina, a koji je uređen na način da je ideja o bloku provedena kroz cjelokupni opseg sadržaja, od same lokacije, znaka i imena do gotovo svih elemenata u interijeru.
Priča počinje prije više od godinu dana kada su supružnici Aleksandra Vranić-Lužaić i Željko Lužaić na uglu Tomašićeve i Lopašićeve kupili ruinirani prostor ugostiteljske namjene i odlučili ga potpuno preurediti.
– Za preuređenje lokala odlučili smo angažirati hrvatske arhitekte i odluka je pala na Vinka Penezića i Krešimira Roginu, koji su pristali projektirati površinom ovako mali lokal. Dali smo im neke smjernice, primjerice da šank bude u izlogu i da prozori imaju otklope koji se dižu prema gore, a oni su vrlo angažirano napravili čitav niz prijedloga i oblikovali prostor. Nakon što smo osmislili osnovni koncept, povezali smo ga s pričom o bloku – kažu vlasnici.
Kafić površine 30-ak četvornih metara nalazi se na kutu sudara dvaju zgrada i čini atipičan i jedinstven urbani detalj zagrebačke matrice, budući da su prostori toga tipa karakterističniji za unutrašnjost bloka, a manje za javni gradski prostor. Naime, sama je želja za adaptacijom, ističu arhitekti, ukazala na potrebu analize šireg prostora urbanog bloka u donjogradskoj strukturi između Vlaške ulice na sjeveru i Zvonimirove na jugu, a namjera je bila da se aktiviranjem relativno male zone u suvremeni ugostiteljski sadržaj, revitalizira zapostavljeni i zapušteni javni gradski prostor te inicira kvartovski život.
Ideja o bloku provedena je kroz cijeli projekt, od same lokacije, znaka i imena kafića do svih elemenata u interijeru
Ideja ‘bloka’ u smislu socijalnog, urbanog, sadržajnog i oblikovnog elementa, nastavljaju arhitekti, konzekventno je provedena kroz cijeli projekt, prvenstveno stvaranjem multivalentnog objekta koji svojim sadržajem ne animira samo interijer, već i javni gradski prostor oko sebe, dodaju.
Arhitekti Penezić i Rogina, spomenut ćemo, višestruko su nagrađivali hrvatski arhitekti, naročito u Japanu, a prije tri su godine bili jedini naši predstavnici na venecijanskim bijenalama, najvećoj svjetskoj izložbi suvremene umjetnosti, gdje je njihova instalacija bila izložena u najznačajnijem prostoru izlože – Arsenal.
No, da se vratimo na Blok bar. Glavni adut kafića, prema našem mišljenju ako stižete u večernjim satima, svakako je rasvjeta kojom se naglašava šank u obliku staklene kocke. Šank je izvučen na pročelje uglovnog lokala i “izlazi iz gabarita” zgrade, što ga čini njegovim najizraženijim elementom. Izrađen je od emajliranog stakla na kojemu se provlači dizajnirani znak bara, a koji polazi od osnovne ideje bloka – trodimenzionalne kocke.
Ono što je bitno za naglasiti je da je ovom pozicijom šanka omogućeno dvosmjerno aktiviranje prostora jer se kroz ostakljeno oplošje kocke s otklopnim dijelovima prepliću unutarnji i vanjski prostor: interijer je ostvaren kao međuprostor sa sistemom niša koje su također sazdane od tekstilnih ‘blokova’, dok je vanjskom drvenom terasom ponovno oživljen javni gradski prostor.
– Ciljano smo tražili te otklope na prozorima kako bi omogućili komunikaciju s vanjskim svijetom, da budemo “na ulici” jer gosti tijekom ljeta najčešće sjede na terasi. Međutim, dugo smo tražili rješenje kako postići da se prozori dižu prema gore jer otklop čelične konstrukcije teži 100-tinjak kilograma. Jedno od rješenja bili su amortizeri, ali oni proizvedeni u Hrvatskoj nisu mogli izdržati tu kilažu.
Tada sam slučajno u Londonu vidio amortizer na iznimno teškim vratima koje sam jedva otvorio. Fotografirao sam naljepnicu tvrtke iz Budimpešte i javio im se putem e-maila. Na kraju smo s njima uspjeli dogovoriti suradnju – prepričava Željko Lužaić jednu od prepreka s kojima su se susreli.
Brigu nad uređenjem interijera, pak, prepustio je supruzi, koja je s arhitektima i dizajnerima birala materijal i boju namještaja u interijeru. Iako unutarnjim prostorom dominira stakleni šank, pogled privlače i separei udubljeni u zid pistaccio i ružičaste boje, izrađeni od tekstilnih kocaka. Naročito je zanimljiv separe na etaži, na koji se može popeti ljestvama. No, iako su arhitekti i taj prostor namijenili konzumaciji, fizički je neizvedivo da se gosti penju gore, napominju vlasnici.
– Da, mnoge privlači baš taj separe, ali ispričat ću vam jednu anegtodu koja se dogodila. Nekoliko djevojaka odlučilo je gore učiti da bi nakon dva sata, kad su trebale sići dole, nastala panika. Prostor je prema prvim idejama bio namijenjen konzumaciji i zamišljen je kao otvoreni prostor koji vizualno proširuje površinom mali lokal. Ali odlučili smo na ljeste postaviti vješalice za jakne, kako bi ipak dobile funkciju u prostoru – kažu, dodajući kako će svake dvije godine mijenjati boju tkanine separea kako bi malo osvježili prostor.
Ostakak interijera vrlo je jednostavno uređen. Na sivim golim zidovima uočavaju se tek pokoji detalji, poput “razbacanog” sata kojeg su vlasnici djelomično sami izradili te jednostavnih polica za časopise.
Dok u pozadini svira jazz, gosti mogu uživati u vinu točenom na čaše. Pušenje je zabranjeno, a nema čak ni televizora
Unisex toalet sa zajedničkim prostorom te muškim i ženskim dijellom skriven je iza kliznih vrata pored ljestva, a gosti se često zafrkavaju da je wc kao u zrakoplovu – minijaturan. U kafiću nema čak ni televizora što smo, priznajemo, primjetili tek nakon dobrih 30-ak minuta – Kada su nas pitali što želimo u lokalu, složili smo se da nećemo imati televizor jer nam navijači za vrijeme utakmica nisu ciljana skupina gostiju.
Kod nas u pozadini lagano svira jazz, a nema ni cigareta jer smo se odlučili za ponudu hrane. Sada preko zime nudimo kroasane – kažu supružnici. Ono po čemu se još razlikuju od ostalih lokala je ponuda pića: u Blok baru se može popiti francuski čaj, Illy kava i cijeđeni sokovi, poznatija hrvatska vina toče se na čaše, a cijene su pristupačne široj masi ljudi.
A ono što posebno veseli goste, naročito tijekom ljetnih mjeseci, terasa je veličine 40-ak četvornih metara, na kojoj pada sjena okolnih zgrada pa je na njoj ugodno sjediti i ćaskati po nekoliko sati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....