Kada je arhitekt Ivica Plavec 1999. godine projektirao kuću za svoju obitelj, odmah je znao da će svoj dom graditi metodom modularne montažne gradnje i da će se svi elementi izvesti u radionici i montirati na gradilištu minimalan broj dana, recimo deset.
Uvijek ga je, kaže, fascinirala tradicijska gradnja drvenih čardaka kojih u Posavini još ima, odakle je porijeklom i njegova obitelj.- Spoj suvremene arhitekture i tradicijske gradnje u današnje vrijeme osvještavanja ekoloških modela stanovanja činio mi se prihvatljivim. Ako se pritom uzme u obzir i moj rad na Arhitektonskom fakultetu, na Katedri za arhitektonske konstrukcije, onda se bavljenje drvenim montažnim i modularnim kućama nameće kao logičan slijed – kaže Plavec.
Projekt lako gradive drvene montažne kuće 2004. godine zajedno s kolegicom Vlatkom Rajčić, također profesoricom, ali na Građevinskom fakultetu, prijavio je Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta kao znanstveni projekt unutar njihova programa TEST – tehnologijski istraživačko-razvojni projekti.
– Krenuvši od pretpostavke da u današnje vrijeme gradnje ‘anonimnih’ obiteljskih kuća, najčešće bez valjane projektne dokumentacije i bez sagledavanja cjelovitosti investicije, koje najčešće rezultiraju dugogodišnjim ‘završavanjem’ spomenutih objekata, nekvalitetnim stanovanjem u poluzavršenim objektima, iscrpljivanjem budućih korisnika dugotrajnom gradnjom zbog zahtjevnosti i potrebe za ozbiljnom građevnom operativom i gradnje skupih obiteljskih kuća s druge strane, koja se bazira na skupim materijalima, ekspresiji najrazličitijih formi, kompliciranosti izvedbe koja ponekad daje osjećaj luksuza, ali vrlo često ne pridonosi kvaliteti stanovanja, razmišljali smo o modelu stanovanja koji bi zadovoljio potrebe suvremenog čovjeka i unutar kakvog prostora obiteljske kuće možemo zadovoljiti sve njegove zahtjeve.
Počevši od pretpostavke da će ekološka svijest o prostoru življenja biti sve više prisutna kod velikog broja ljudi, a u procesu globalizacije kod većine će se buditi i sklonost prema lokalnom i tradicionalnom, počeli smo rad na projektu obiteljske kuće koja bi objedinila kvalitetu stanovanja i funkcionalnost prilagođenu današnjem načinu življenja, jednostavnost i suvremenost izgleda s mogućnošću uklapanja u prirodni ambijent, prilagodljivost životnim promjenama, smanjen utrošak energije, jeftinu gradnju te jednostavno održavanje – pojašnjava Plavec.
Dodaje kako je primarni cilj projekta nazvanog KLIK dom lako i brzo građenje drvenih montažnih kuća bez primjene bilo kakve mehanizacije, kao i maksimalno pojednostavljenje metode montiranja uz mogućnost da kupac sam dovrši gradnju. – Daljni je cilj omogućiti korisniku da bira prema vlastitim potrebama i sklonostima između mnoštva varijanti prema razrađenom upitniku – katnost, kvadratura, oblik krova, završna obloga pročelja, stupanj opremljenosti interijera, tlocrtna dispozicija i organizacija prostora…
Uređenje interijera prepušteno je vlasnicima, koji su ga osmislili u skandinavskom stilu
Ovaj sistem omogućava puno različitih varijanti, kao i fleksibilnost i naknadnu promjenjivost, a znatno bi utjecao i na samu cijenu gradnje, a predviđena je manja od klasične gradnje – kaže. Rezultat suradnje s Ministarstvom bio je izveden prototip 2005. godine u Ogulinu, koji se danas koristi kao poslovni prostor za poduzetničku zonu grada Ogulina, a objekt je i dalje vlasništvo Ministarstva znanosti. – Ovo je bilo važno da se testira metoda. Nadalje je bilo važno izraditi projekt serijske proizvodnje, poraditi na marketingu, različitim varijantama rješenja i slično – dodaje. I tu, napokon, dolazimo do drvene montažne kuće u Bobovcu Rozganskom, koju smo posjetili ovaj mjesec.
Naime, obitelj Tribuson Turković imala je zemljište u tom malom mjestu u blizini Zaprešića te je već imala arhitektonski projekt za novi, ultra moderan objekt na brdovitom terenu, odmah nad starom kućicom koju su koristili. Međutim, kako je projekt bio preambiciozan, odlučili su se na nešto jednostavnije – na KLIK dom. Investitorica je između ponuđenih rješenja, koja su bila publicirana i dostupna u katalogu, odabrala nešto slično, a ostalo je arhitekt prilagodio njezinim željama, terenu osunčanja i pogledima na okoliš.
– Projekt je bio gotov u roku od par dana, a nakon ishođenja građevinske dozvole krenuli smo s gradnjom od samog betonskog temelja, dok smo za kuću upotrijebili smrekovinu i ponešto hrastovine – kaže Plavec i dodaje kako je kuća realizirana lani u proljeće. Sustav gradnje kuće temelji se na ugradnji tipskih pretgotovljenih drvenih elemenata rasteriziranih u modularna tlocrtna polja od 120 centimetara. Sve okomite, vodoravne i kose nosive konstrukcije, kosnici, vjetrovni rezovi i oplate u potpunosti su izrađene od drva.
Pročelje je također drveno – u pravilnom razmaku taktovi okomitih fasadnih polja prate ritam nosivih stupova izmjenjujući fiksne i klizne elemente. – Sama gradnja vertikalne konstrukcije i vanjskih zidova odvijala se u tri koraka. Prvi je postavljanje konstrukcije od drvenih stupova, drugi montiranje vanjskog panela koji ima dvojaku funkciju, kao vertikalna ukruta i rješenje pročelja, a treći je montiranje unutarnjeg panela koji ima dvojaku funkciju, kao toplinska i protupožarna izolacija i kao unutarnja obloga.
Dakle, panel je riješen kao zatvorena kutija ispunjena toplinskom izolacijom od mineralne vune, a s unutarnje je strane obložen pločama od gips-kartona – pojašnjava arhitekt. Međutim, koliko god bilo zanimljivo slušati o ovom sustavu gradnje, susret s kućom ostavlja mnogo snažniji dojam. Izdužen, longitudinalan objekt s jednostrešnim krovom nalazi se na proplanku iznad grabova šumarka usred Hrvatskog zagorja, a okružen je nekolicinom seoskih kuća i poljima kukuruza.
Njegova je posebnost upravo ta prvotna zatvorenost, koja nestaje rastvaranjem kliznih drvenih elemenata, čime se dobiva pogled u interijer, ali što je još bitnije za vlasnike, otvaranjem francuskih kliznih prozora dobiva se trostrano prirodno osvjetljenje. Dinamična u eksterijeru, kuća je zapravo vrlo jednostavna i minimalistička, gotovo skandinavska u interijeru, na koji je utjecala sama struktura objekta. Kuća je površine 100-tinjak kvadrata i ima dvije etaže.
U prizemlju je open space s malom kutnom kuhinjom, blagovaonicom i dnevnim boravkom iz kojeg se izlazi na prostranu, južno orijentiranu terasu koja pruža pogled na obrađena i neobrađena polja te šumu. Noćna zona nalazi se u potkrovlju, lijevo i desno su sobe, a u sredini kupaonica i galerija. Samo uređenje interijera osmislili su vlasnici, a s obzirom na to da su unutarnji zidovi obloženi gips-kartonskim pločama obojanim u bijelu boju, zapravo nemate dojam da se nalazite u drvenoj kući.
Interijerom dominira bijela boja, u kuhinji su bijeli elementi, a u blagavaoni bijeli stol, dok se u dnevnom boravku javlja garnitura tamne nijanse s prugastim jastucima i pokoji žuti stolić. Detalji, pak, upućuju na drvenu konstrukciju kuće – vidljive grede, kvalitetna jasenovina na podu, stepenice izrađene od hrastovine… Za potpuni ugođaj tu je i peć na drva, za koju vlasnici kažu da im je itekako dovoljna za zagrijavanje cijelog prostora.
Što se tiče namještaja, vidljiv je spoj starog i novog, naslijeđenog i kupljenog, nepoznatog i dizajnerskog. Tako su vlasnici na poklon dobili neke antikne komade poput blagovaonskog stola, kojem su bili potrebni minimalni stolarski zahvati da bi dobro funkcionirao, dok se uočava i popularni stolac Rex, ali i domaći, relativno mladi dizajn: tu je i Grupina Model lampa, kao i stolić Crooked dizajnerice Ane Tevšić.
Na zidovima je dosta uokvirenih fotografija, što poznatih autora, što anonimnih, a da vlasnica radi u filmskoj industriji otkriva i stari reflektor na podu. S druge strane, sobe na katu namijenjene su isključivo spavanju pa su opremljene tek madracima, odnosno krevetima i pokojom lampom. Sasvim dovoljno, nepretencizono i jednostavno, a opet suvremeno.
