Iako se vanjskim oblikovanjem ne razlikuje od zdanja građenih 60-ih godina prošlog stoljeća, zgrada na zagrebačkom Črnomercu krije bogatiju i zanimljiviju unutrašnjost koju u potpunosti dočarava stan na zadnjem katu
Građena 60-ih godina prošlog stoljeća, zgrada na zagrebačkom Črnomercu, u kojoj smo posjetili prozračan i pomalo neobično osmišljen stan, svojim oblikovanjem zapravo ne iskače od arhitektonskog prosjeka tog vremena. Njezina vanjština je jednostavna i gotovo anonimna, a unutrašnjost pak daleko bogatija i zanimljivija. Dok se penjemo na posljednji kat, za koji su nam rekli da je četvrti, primjećujemo da prevaljujemo puno veći broj stepenica nego što smo očekivali. Ulaskom u interijer koji ćemo vam danas predstaviti shvaćamo da su razlog višeetažni stanovi.
- Stanovi su organizirani na tri različita nivoa, gotovo na principu raumplana ili prostornog plana, metodi projektiranja, što je Adolf Loos inaugurirao u projektima svojih vila. Projektiranje prema principima raumplana zapravo je složeni postupak kojim se izbjegava organizacija prostora po zasebnim etažama, već se on strukturira u sekvencama, prostornim jedinicama koje se razlikuju ne samo po svojoj tlocrtnoj površini, nego i po svojoj visini. Prostorne dimenzije pojedinih jedinica određene su funkcijom, pa prostori koji imaju 'javniji' karakter, poput dnevnog boravka, imaju i veću visinu. Ovakav princip projektiranja u stambenoj arhitekturi karakterističan je u tipologiji obiteljskih kuća, a vrlo rijetko se primjenjuje u zgradama kolektivnog stanovanja - objašnjava nam Iva Letilović, arhitektica, višestruka dobitnica strukovnih nagrada, koja je na arhitektonskoj sceni prisutna u nizu projekta i realizacija, od kolektivnog stanovanja, javnih i muzejskih zgrada, muzejskih postava kao i konceptualnih projekata.
- Ovaj projekt odskače od tog izrazitog autorskog slijeda i predstavlja svojevrsnu stilsku vježbu, ne samo zbog svoje veličine nego i zbog svjesne projektantske nedovršenosti na koju se nastavlja vlasnik stana - naglašava.
U ovom slučaju relativno mala stambena jedinica od nekih 65 metara četvornih raspoređena je u čak tri nivoa od kojih dvije prostorne cjeline imaju visinu 2,2 metra, a treća visinu od 3,5 metara.
Na nivou uz ulaz su otvorena kuhinja osmišljena kao otok jednom stranom prislonjen uza zid te blagovaonica i vešeraj. Nekoliko stepenica vodi nas do dnevnog boravka čija je najveća posebnost staklena stijena koja u punoj visini od 3,5 metara pruža pogled na istok te prostor otvara prema balkonu.
Iz dnevne zone metalne stube vode na najvišu etažu gdje su spavaća soba, kupaonica i WC. Ono što je pomalo neobično jest činjenica da su kupaonica i spavaonica međusobno odvojene samo staklenom pregradom, a intima se postiže povlačenjem zavjese ovješene između spavaće i dnevne sobe.
- U izvornom obliku stan je bio podijeljen u niz malih prostorija od kojih je svaka imala svoju namjenu: ulazni prostor, ostava, kuhinja s blagovanjem, dnevni boravak, hodnik, spavaća soba i kupaonica. Složena prostorna konfiguracija bila je poništena izdvajanjem različitih funkcija u zasebne prostore bez ikakve, osim funkcionalne, povezanosti. Intrigantan prostorni potencijal koji je sadržan u konstruktivnom kosturu građevine nestao je u nastojanju da se uklopi u tadašnji način života - prisjetila se originalnog stanja arhitektica.
Naime, u vrijeme kada je građena zgrada bilo je uobičajeno da se različite stambene funkcije odvijaju u odvojenim prostorima, odnosno sobama projektiranim baš za tu namjenu: u kuhinji se kuha i jede, u dnevnom boravku zajednički gleda televizija, a u sobi spava. Današnji životni stil drastično se mijenja, različite stambene funkcije ne odvijaju se iza pregradnih zidova, stambeni prostori u sve većoj površini postaju integrirana cjelina te se briše granica između boravka, blagovanja i kuhinje, a često i spavaći dio ima mogućnost povezivanja s dnevnim dijelom.
- Osnovna namjera prilikom adaptacije bila je ogoliti unutrašnjost stana do njegovih konstruktivnih elemenata i afirmirati one kvalitete koje ova prostorna organizacija s tri različita nivoa ima. Arhitektonskim jezikom rečeno, trebalo je raumplan prevesti u open plan princip prema kojem se male sobe sa specifičnim funkcijama zamjenjuju s velikim prostorima s više različitih namjena.
Visinska razjedinjenost stana tako male površine omogućava da svaka stambena funkcija dobije svoj jasno definirani prostor a da istovremeno sve funkcije budu integrirane. Novim rješenjem pregrade se ili u potpunosti dokidaju ili se zamjenjuju staklom i zastorima. Arhitektonska intervencija u autorskom smislu je minimalna, ona samo podcrtava i naglašava one vrijednosti koje su vitalne za kvalitetan stambeni prostor, a to su prostornost, osunčanje i prozračivanje, funkcionalnost i odnos s kontekstom - opisala je Iva Letilović.
Uklanjanjem pregrada, naime, iskorištena je još jedna prednost ovog prostora, a to je dvostruka orijentacija od istoka prema zapadu, odnosno od izlaska sunca do njegova zalaska. Tako se sada u svakom dijelu stana vide obje strane svijeta, a bilo da je jutro ili večer sunčevo svjetlo je u njemu stalno prisutno.
- U dizajnerskom smislu stan je projektiran po principu bijele kocke, poput anonimnog galerijskog prostora koji ostavlja budućem stanaru slobodu u izboru neugradbenog namještaja sukladno vlastitom ukusu i financijskim mogućnostima, a ostavlja mu i pravo na grešku - zaključuje arhitektica.
