Rodila se u Senju, gdje puše najžešća bura, naizgled slučajno jer mama nije stigla do Rijeke. Ipak, svi je znaju po otoku na kojem živi, našem golom Mjesečevu krajoliku. Ana-Marija Fabijanić, umjetničkog imena Ane Paška, kako je netko napisao, kraljica je improvizacije, spaja sve, ponekad pjeva, ponekad svira, pleše, šeta i pritom snima video.
Diplomirana dramaturginja, performerica, ilustratorica, s odličnim Facebook profilom i drugim sadržajima na društvenim mrežama. I onda se ljetos dogodila pjesma "Tuka" s kojom je nastupila na Splitskom festivalu i koja ju je gurnula prema mainstream vodama.
Posjetili smo je baš dok je preuređivala svoj dom, baš dok su trajali radovi i metla radila na najjače. Više smo bili oko kuće nego u kući. Za Pag kaže da je njezina zemaljska adresa, bijelo krvno zrnce u krvotoku Mediterana. Odrasla je uz glazbu koja je i danas utkana u DNK njezina doma.
TVOJ OSOBNI STILSKI ZNAK JE?
"Nazvala bih to slobodnim stilom koji se kreira ovisno o raspoloženju, inspiraciji ili otporu. Volim kombinirati "nespojivo" ili, recimo, košulju vezati na glavu kao turban, mamin kaputić odjenuti uz iznošene tenisice, uživam nositi košulje od muža. Volim cigansko i otmjeno u isto vrijeme, ratničko i nježno, obožavam sve što se tiče futurističke odjeće. Frizure mijenjam često i uglavnom su to radikalne promjene. Dugu kosu bez problema mogu ošišati na kratko ili napraviti minival, obojati u plavu, ljubičastu, ošišati se i sama, volim dinamičnost i igru mijenjanja frizura, kao i svakakvih pokrivala ili instalacija za glavu. Usudila bih se reći da je to moja prepoznatljivost."
KAKO BI OPISALA SVOJ DOM?
"Kreativni nered s primjesama hand made stvari, zona kvalitetnog chillouta u kojem uvijek svira dobra glazba i iz raznih kutaka svijetle lampice, dom u kojem je ljubav opipljiva i stalna, gdje se muž i žena svakodnevno grle, kuhaju zajedno, maštaju, gledaju svoje dijete kako pleše, dom koji čuvaju dva psa, Kuba i Brcko Vidić, mala kuća na otoku - lonac zvonke kreacije. Ukratko i najtočnije: Trg Aktivnog Maštanja."
PREDMET KOJI SI NEDAVNO NABAVILA ZA STAN I BAŠ TI JE DRAG?
"Lampica od himalajske soli."
VEZANO UZ TVOJ POSAO, KOJI SE ZANIMLJIV PREDMET VIDI U TVOM DOMU?
"Bijeli električni pianino, dobri duh dnevnog boravka, vrhovni među instrumentima."
KAKO JE ŽIVJETI NA PAGU - PLUS I MINUS?
"Možda će zvučati kao pretjerivanje, ali za mene život na otoku, pogotovo otoku s atmosferom kao što je ima Pag, nema nikakvih minusa, štoviše. Što idem starija i što se više vraćam, svaki put kada prođem Paški most, pustim suze zahvalnosti i ganuća što imam privilegij biti stanovnik ovog Mjesečeva potomka. Pag je bijelo krvno zrnce u krvotoku Mediterana, moja velika ljubav i umjetnička inspiracija, imam veliku potrebu i čast ovdje snimati, komponirati, stvarati i najljepše je što takvu vrstu kreacije dijelim sa svojim dragim koji je snimatelj i fotograf. Da ne govorim koliko je lijepo što moja kći ovdje ide u školu i što će osnovnoškolsko odrastanje moći doživjeti u slobodi igre i usporenog vremena malog mjesta."
ŠTO TI JE NAJVAŽNIJE KOD UREĐENJA ŽIVOTNOG PROSTORA?
"Atmosfera."
NAJDRAŽA KNJIGA/ILI ŠTO SAD ČITAŠ?
"Teško mi je izdvojiti najdražu jer najdražih ima puno. Ali, ima knjiga i autora kojima se volim vraćati i koje mogu uvijek čitati. Jedna od njih je Dorta Jagić. Poeziju mogu čitati uvijek i izdvojila bih jednu od najimpresivnijih knjiga poezije koje sam pročitala u posljednje vrijeme, a to je knjiga ‘Trg, tržnica, nož‘ autorice Martine Vidaić. Trenutačno čitam ‘Mudrost nesigurnosti‘ Alana Wattsa."
GDJE U DOMU RADO SLUŠAŠ MUZIKU I KOJU?
"U dnevnom boravku. Posljednjih mjeseci uglavnom svira chillout glazba."
NAJBOLJI SUVENIR U STANU I OTKUD JE?
"Šalica koju sam dobila na poklon od divnog prijatelja i čovjeka Krune Lokotara, a dao ju je izraditi posebno za mene. Na njoj je slika osebujnog ilustratora Alema Ćurina i tekst Predraga Lucića koji je posvetio luđacima ovoga svijeta."
GDJE SI POSLJEDNJE ZANIMLJIVO PUTOVALA?
"Na Suncad. Biciklom. Zapise s tog putovanja možete čuti na mom YouTube kanalu."
NAJDRAŽA SLIKA U STANU I ZAŠTO?
"Koncem izvezena zafrkantska pjesma ‘Papar i sol‘ koju sam izvela na Pričiginu i nepoznata žena koja je sjedila u publici bila je toliko inspirirana da ju je izradila i dala na poklon nakon jedne moje izvedbe u Splitu."
KOLIKO SU ILUSTRACIJE, UMJETNOST I DEKORACIJE PRISUTNE U TVOM DOMU?
"Prisutne su dovoljno da život u stanu učine ljepšim i kreativnijim. Trenutačno nemam na zidovima puno takvih stvari jer smo u procesu preuređenja, ali svakako, gdje god sam živjela, uvijek je umjetnost bila moja čuvarkuća."
ŠTO JE OBAVEZNO U TVOM FRIŽIDERU?
"Kozmetika."
VOLIŠ ČIZME, POKAŽI NAM JEDNE FORA?
"Ovo su polučizmice u kojima sam se udala i jednostavno ih obožavam! Poslije smo dragi i ja snimili kratki glazbeni video ‘Tutasputa‘ u kojima te cipele imaju jednu od glavnih uloga. Baš su filmske, natopljene pričom."
KOJU GRANU UMJETNOSTI TRENUTAČNO PREFERIRAŠ?
"Umjetnost je stablo i svaka grana doprinosi ljepoti cjeline. A što se tiče trenutačnog, a rekla bih i dulji period od protekle tri godine života na otoku, najviše preferiram mir i tišinu koji su temelj za svaku umjetnost, pogotovo ako je umjetnost način življenja i izražavanja. Sve manje stvari koje dolaze izvana me dotiču. I sve manje imam potrebu za konzumacijom vanjskih sadržaja. Intenzivno sam u fazi redukcije, i to mi donosi osjećaj slobode i čistoće unutarnjeg prostora."
TREĆI SVJETSKI MIR?
"Kad sam bila mala, pisala sam Djedu Mrazu i rekla mu da mi u kutiju za cipele donese mir. Onda ću ja svoje tenisice i cipelice umočiti u tu kutiju, tako ću svojim korakom pečatirati zemlju mirom. Onda bih po puteljcima znala sretati razne životinjice i govorila im da ne brinu, ‘sad ću vam ja posoliti malo mira‘. Par plesnih koraka u flamenco stilu, i to je to!
Jedna od dražih aktivnosti bilo mi je branje oblaka. Legla bih na zidić, žmirila na jedno oko i tražila kutove u kojima moje ruke dodiruju oblake. Imala sam i torbu za njih. Neke bih pojela. Dogodio se rat i tata me jedno jutro poljubio odlazeći. Mama i brat su plakali, pa sam i ja počela. Trebala sam tatine vojne cipele umočiti u svoju kutiju mira - tako sam mislila - pa bi on pečatirao i pečatirao jer će sigurno puno trčati tamo u šumi i onda bi njegovi prijatelji pratili te tragove i onda bi, onda bi... Mir pobijedio rat!
Kako sam odrastala, Djed Mraz je sve manje zapinjao u mom dimnjaku, cipelice broj 34 postale su tijesne, pa sam Mir počela nalaziti na drugim mjestima, naraslo mu je prvo slovo, a oblaci su sve više služili da utoplim druge ljude. Sve sam više sretala ratove, u ljudima i oko njih, gomilali su se kao pijesak, neki krvavi, neki raščupani, neki tihi, zaleđeni, neki čak i žuti, okićeni sjajem, mnogi potekli iz gnijezda zvanog dom. Kako je to moguće, ratovi tako brojni, svakodnevni, umotani u pjesmu, dobre namjere, više dobro... Izgubila sam se!
Zatvorila sam oči i suze su počele teći s unutarnje strane. Tako godinama. Dok mi se Mir nije obratio: ‘Ne brini, TU SAM!‘ I to je to? To je sve što imaš reći? ‘Nisam ti to rekao, već ostvario!‘
Spremno sam uzela metlu od svoje šukunbake, poletjela kao da je cijeli život vozim, malo pomela cestu, malo vodeni svijet, umočila cipele u kutiju iz djetinjstva pa pečatirala zid svijeta, nek‘ se zna što mu se sprema, ovaj put dolazi pod imenom Treći Svjetski kako bi se našalio s pametnima, iako je oduvijek i zauvijek, do beskraja i natrag TU, kako već priliči gospodinu koji je stvorio svijet. A oblak sam ovaj put uzela bez žmirkanja, pretvorila ga u jastuk da bih budno sanjala... I svjedočila... Tako je nastao video TREĆI SVJETSKI MIR."
OMILJENA BILJKA?
"Sukulenti svih vrsta. I baobab."
SKUPLJAŠ LI NEŠTO?
"Volim skupljati prijatelje i feštati. Posebno volim skupljati tišinu i Kajine zagrljaje. Ništa me ne okrepljuje kao njegovo krilo."
MJESTO NA KOJE SE VESELIŠ IĆI USKORO…?
"Island."
KAD SI "DAWN", ŠTO POMAŽE?
"Zaustavljanje."
ODNOS S PRIRODOM?
"Ljubavni. Oduvijek i zauvijek."
AKTIVNOST KOJU VOLIŠ? SPORT ILI KAO REKREACIJA…
"Vožnja biciklom po otoku."
ŠTO SI NEDAVNO DODALA U GARDEROBU I BAŠ TE VESELI?
"Naušnice, ručni rad Lucije Stanojević."
ŠTO SE NUDI U SALONU ZA ULJEPŠAVANJE DUŠE?
"Glazba, poezija, izvedbena igra koja nudi sve emotivne raspone, do konačnog zagrljaja galaktičkog odjeka. Prilika da duša osjeti pripadnost, da se prisjeti svoje ljepote, širine, slobode, ljubavi."
KAŽU DA SU TVOJI NASTUPI TERAPEUTSKI?
"Kažu, i ja volim što govore."
KAO MAJKA, JESI LI KREATIVNA I U ODGOJNIM METODAMA?
"Kako kada. Kao i svaka druga majka. Majčinstvo je ringišpil."
KAKO TI JE MEĐU ZEMLJANIMA?
"Uzbudljivo, inspirativno, ponekad naporno i teško, u svakom slučaju drago mi je poznavati ovu vrstu bića, koja me ipak najviše od svega nasmijava."
NAJVIŠE VOLIŠ SKUHATI…?
"Najviše ne volim kuhati, nego raditi smoothieje i salate. Imam sreću što moj dragi jako voli kuhati."
NAJDRAŽI KOSTIM?
"Haljina od trapera koju su za moj nastup na Splitskom festivalu izradile dizajnerica Tina i Božena Spahija. Taj kostim ne bi bio potpun bez instalacije na glavi koju mi je napravila Nives Čičin-Šain."
TVOJ DRAGI JE FOTOGRAF?
"I šaptač bogovima. Moj wellness među ljudima."
