Zbirka Beljanski

Iznimna kolekcija s ključnim djelima hrvatske umjetnosti

Umjetnički paviljon, 19. studenoga, Zbirka Beljanski

Zbirka novosadskog diplomata Pavla Beljanskog smatra se jednom od najboljih privatnih zbirki na području bivše Jugoslavije. Beljanski je imao vrlo sofisticiran ukus, a gotovo je sva djela kupovao od umjetnika koji su definirali epohu i bio je s njima vrlo blizak, posjećivao ih je u ateljeima, odlazio im na izložbe. Zato su u njegovoj kolekciji, tumači predsjednik Društva hrvatskih povjesničara umjetnosti, autor izložbe u Umjetničkom paviljonu Zvonko Maković, neka od antologijskih djela.

U Zbirci je 185 radova 37 umjetnika. Izbor najznačajnijih djela Spomen-zbirke Pavla Beljanskog otići će prvi put izvan granica matične zemlje i biti izloženo u Zagrebu.Godine 1923. nastala je slika Marina Tartaglie “Mladi diplomat”, koja se nalazi u Zbirci. Slika prikazuje samog Beljanskog. On je u vrijeme nastanka portreta mlađi činovnik u veleposlanstvu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Beču, ima 31 godinu. Slika je kasnije nagrađena, na Svjetskoj izložbi u Barceloni. A Beljanski je nakon nastanka ove slike radio u jugoslavenskim veleposlanstvima više europskih zemalja.Počeci ozbiljnijeg kolekcioniranja Pavla Beljanskog, rođenog u Velikom Gradištu 1892. godine u uglednoj vojvođanskoj obitelji, kasnije studenta prava na pariškoj Sorboni, datiraju u rane dvadesete godine prošlog stoljeća. Poznat je, primjerice, točan datum kada je kupio sliku Vlaha Bukovca “Velika Iza”, što je jedno od najvažnijih djela u kolekciji.

Bilo je 18. ožujka 1929. godine, na aukciji u hotelu Drouot u Parizu. Za sliku se u početku natjecao i umjetnik Paja Jovanović, zadužen da kupi umjetnine za Kraljevsku kolekciju u Beogradu, no vidjevši da se natječe i Beljanski, kolegijalno je povukao ponudu. Riječ je o slici, inače, koja je prvi put izložena na pariškom Salonu 1882. godine i tada vrlo mladom Bukovcu doslovce je promijenila život. Pariške su se novine otimale za umjetnikovu izjavu, a reprodukcije slike prodavane su na ulici u tisućama primjeraka. Slika je bila inspirirana pulp novelom Alexisa Bouviera, koja je objavljivana u nastavcima u novinama La Lanterne, odnosno rečenica iz novele kako se Iza “osvježena orijentalnim mirisima pružila gola i divna na crnom kadifu”. Glavna protagonistica je kurtizana koju je pronašao u jednoj pariškoj kavani i doslovce se rasplakao moleći je da mu pozira.Iako iz današnje perspektive izgleda kao tipična slika akademskog realizma, ovaj ženski akt, s određenom senzualnom notom, nježnog modeliranja, kao i provokativne poze, predstavljao je osvježenje u odnosu na uobičajene beživotne i konvencionalne aktove kakvi su se pokazivali na onodobnim salonima, tumači se i u depilijanu iz Zbirke Beljanski.

U Zbirci su i portret političara Jaše Tomića iz 1910. godine, jedno od važnijih djela slikarice Nadežde Petrović, potom “Doručak u travi” Save Šumanovića, Lumbarda II Ignjata Joba iz 1933. godine, “Kupačica” Petra Dobrovića… Najbrojniji je dio zbirke iz tridesetih godina prošlog stoljeća, riječ je o vodećim hrvatskim i srpskim umjetnicima vremena.Inače, Beljanski je svoju zbirku darovao Vojvodini 1957. godine, nakon čega je i sagrađena zgrada za Zbirku. No, nije uvijek sve išlo lako s njom. Za vrijeme Drugog svjetskog rata djela je krio u podrumima. A kada su djela iz Zbirke pokazana u jesen 1945. u Narodnom muzeju u Somboru, bilo je to vrijeme ideoloških tenzija, s jakim pritiscima na kulturu, pa je u dijelu političke javnosti izložba negativno ocijenjena, s objašnjenjem da djela nisu u, kako je tumačeno, “duhu nove socijalističke stvarnosti”, dok su glavni organizatori Milan Konjović i Janoš Herceg suspendirani iz somborskoga muzeja.

Izvor: Magazin Like!

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. studeni 2024 10:56