Umjetnički paviljon, 19. studenoga, Zbirka Beljanski
Zbirka novosadskog diplomata Pavla Beljanskog smatra se jednom od najboljih privatnih zbirki na području bivše Jugoslavije. Beljanski je imao vrlo sofisticiran ukus, a gotovo je sva djela kupovao od umjetnika koji su definirali epohu i bio je s njima vrlo blizak, posjećivao ih je u ateljeima, odlazio im na izložbe. Zato su u njegovoj kolekciji, tumači predsjednik Društva hrvatskih povjesničara umjetnosti, autor izložbe u Umjetničkom paviljonu Zvonko Maković, neka od antologijskih djela.
U Zbirci je 185 radova 37 umjetnika. Izbor najznačajnijih djela Spomen-zbirke Pavla Beljanskog otići će prvi put izvan granica matične zemlje i biti izloženo u Zagrebu.Godine 1923. nastala je slika Marina Tartaglie “Mladi diplomat”, koja se nalazi u Zbirci. Slika prikazuje samog Beljanskog. On je u vrijeme nastanka portreta mlađi činovnik u veleposlanstvu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Beču, ima 31 godinu. Slika je kasnije nagrađena, na Svjetskoj izložbi u Barceloni. A Beljanski je nakon nastanka ove slike radio u jugoslavenskim veleposlanstvima više europskih zemalja.Počeci ozbiljnijeg kolekcioniranja Pavla Beljanskog, rođenog u Velikom Gradištu 1892. godine u uglednoj vojvođanskoj obitelji, kasnije studenta prava na pariškoj Sorboni, datiraju u rane dvadesete godine prošlog stoljeća. Poznat je, primjerice, točan datum kada je kupio sliku Vlaha Bukovca “Velika Iza”, što je jedno od najvažnijih djela u kolekciji.
Bilo je 18. ožujka 1929. godine, na aukciji u hotelu Drouot u Parizu. Za sliku se u početku natjecao i umjetnik Paja Jovanović, zadužen da kupi umjetnine za Kraljevsku kolekciju u Beogradu, no vidjevši da se natječe i Beljanski, kolegijalno je povukao ponudu. Riječ je o slici, inače, koja je prvi put izložena na pariškom Salonu 1882. godine i tada vrlo mladom Bukovcu doslovce je promijenila život. Pariške su se novine otimale za umjetnikovu izjavu, a reprodukcije slike prodavane su na ulici u tisućama primjeraka. Slika je bila inspirirana pulp novelom Alexisa Bouviera, koja je objavljivana u nastavcima u novinama La Lanterne, odnosno rečenica iz novele kako se Iza “osvježena orijentalnim mirisima pružila gola i divna na crnom kadifu”. Glavna protagonistica je kurtizana koju je pronašao u jednoj pariškoj kavani i doslovce se rasplakao moleći je da mu pozira.Iako iz današnje perspektive izgleda kao tipična slika akademskog realizma, ovaj ženski akt, s određenom senzualnom notom, nježnog modeliranja, kao i provokativne poze, predstavljao je osvježenje u odnosu na uobičajene beživotne i konvencionalne aktove kakvi su se pokazivali na onodobnim salonima, tumači se i u depilijanu iz Zbirke Beljanski.
U Zbirci su i portret političara Jaše Tomića iz 1910. godine, jedno od važnijih djela slikarice Nadežde Petrović, potom “Doručak u travi” Save Šumanovića, Lumbarda II Ignjata Joba iz 1933. godine, “Kupačica” Petra Dobrovića… Najbrojniji je dio zbirke iz tridesetih godina prošlog stoljeća, riječ je o vodećim hrvatskim i srpskim umjetnicima vremena.Inače, Beljanski je svoju zbirku darovao Vojvodini 1957. godine, nakon čega je i sagrađena zgrada za Zbirku. No, nije uvijek sve išlo lako s njom. Za vrijeme Drugog svjetskog rata djela je krio u podrumima. A kada su djela iz Zbirke pokazana u jesen 1945. u Narodnom muzeju u Somboru, bilo je to vrijeme ideoloških tenzija, s jakim pritiscima na kulturu, pa je u dijelu političke javnosti izložba negativno ocijenjena, s objašnjenjem da djela nisu u, kako je tumačeno, “duhu nove socijalističke stvarnosti”, dok su glavni organizatori Milan Konjović i Janoš Herceg suspendirani iz somborskoga muzeja.
Izvor: Magazin Like!
Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....