Vlatka Janjić (35) iz Novog Vinodolskog je mag. art. konzervator-restaurator koja je diplomirala na Sveučilištu u Dubrovniku te je poslije imala priliku nadograditi svoje vještine u Firenci, gdje je, kako kaže, bila inspirirana talijanskom kulturom restauracije i očuvanja kulturne baštine. Nakon toga je radila u Dubrovačkim muzejima i Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zadru, a trenutačno je i vanjska suradnica Muzeja grada Crikvenice te članica Hrvatskog restauratorskog društva. Radi kao konzervator-restaurator i voditeljica projekta u privatnoj tvrtki koja je specijalizirana za rad na kulturnim dobrima. Iako zvuči poprilično fensi, Vlatka je često u svom poslu u ulozi "bauštelke". Penje se i hoda po skelama, radi odljeve, gipsa, stalno je okružena prašinom, struže, brusi, gleta, farba, radi kalupe i tako vraća brojna kulturna dobra u prvobitno stanje. Za nju je to nešto sasvim normalno. Svakodnevica.
- Svako to pročelje nosi neku neispričanu priču, svako je tako posebno i drugačije i potiče maštu prolaznika. Sa svakoga pročelja izdižu se siluete, koje gledaju na nas s nekom sjetom na davno minula vremena - govori Vlatka i otkriva da kada je bila zaposlena u Hrvatskom restauratorskom zavodu, odjel Zadar, imala je priliku s kolegama raditi na restauraciji pozlate anđela na vrhu kupole šibenske katedrale.
- Nikad neću zaboraviti taj osjećaj kada smo se kroz šibensku katedralu penjali jedan dio unutarnjom skelom te nakon toga drugi dio vanjskom skelom na visinu od 40 metara. Pogled je fenomenalan, a ljudi s takve visine su sitne crne točke. Fenomenalno iskustvo - smije se Vlatka i dodaje kako strah od visina nema. Prebrodila ga je, kaže, u školi penjanja.
U tvrtki u kojoj radi trenutačno je jedina žena.
- Radim unutar firme koja je specijalizirana za rad na kulturnim dobrima kao njihov konzervator-restaurator. Njezin posao, govori, obuhvaća hodanje po skelama, prašinu, dinamiku, struganje, brušenje, gletanje, farbanje, rađenje kalupa, odljeva, vraćanje kulturnih dobara u prvobitno stanje. Svako to pročelje nosi neku neispričanu priču, svako je tako posebno i drugačije i potiče maštu prolaznika.Sa svakoga pročelja izdižu se siluete, koje gledaju na nas s nekom sjetom na davno minula vremena - kaže Vlatka.
S kolegama, kaže, unatoč tome što je jedina žena u firmi, ima odličan odnos i uživa u svom poslu.
Trenutačno radi na obnovi historicističkog hotela u svome gradu, na što je posebno ponosna. Manjak poštovanja prema sebi i svom radu Vlatka, priznaje, ne osjeća u poslu kojim se bavi.
- Kroz svoj poslovni put imala sam sreću da uvijek nailazim na divne ljude koji su moj poslovni put oplemenili - zaključuje Vlatka koja kaže kako privatno voli provoditi vrijeme u krugu obitelji i prijatelja, voli putovanja, izložbem hranu ali i kreativno stvaralaštvo i umjetnost.
