Mlada glumica i redateljica Paola Slavica dočekala nas je u stanu na poznatom zagrebačkom brijegu, s odličnim muffinima s jagodama iz Sala na Dolcu.
Glumi i potpisuje režiju predstave "Važnije polovice", kojoj raste popularnost, predstave koja se izvodi u Teatru Exit. U središtu su dvije mlade žene pripadnice generacije milenijaca. Jednu glumi Paola, a drugu Judita Franković Brdar. Predstava je projekt nastao na nezavisnoj sceni Teatar Mašina igre, koju je Paola pokrenula.
Sjedimo u dnevnom boravku i proučavamo konstrukciju uz sofu, napravljenu za jazavčarku Moku.
TVOJ OSOBNI STILSKI ZNAK JE...
Jednostavnost. Iako nije boja, moja je boja - crna. Najčešće ćete me sresti u crnim odjevnim komadima jednostavnog kroja, uz pokoji detalj kao što su ručni sat, torba ili sunčane naočale. Duga ravna smeđa kosa oduvijek je moj zaštitni znak, jedina promjena su u jednom periodu bile šiške, a tu odluku sam vrlo brzo požalila, ha-ha. Preferiram opušteno, jednostavno, casual, tako da sam češće u trapkama i tenisicama.
KAKO BI OPISALA SVOJ DOM?
Moj dom je zaista moje - naše sigurno mjesto. Ni malen, ni velik, baš nekako taman. Iako nam to nije nužno bila intencija, dogodilo se da je spoj modernizma i retro stila. Volimo drvo i zelenilo, jednostavne detalje i, eto, trudimo se pretvoriti ga u našu ‘cousy‘ oazu.
PODSTANARI STE...
Partner i ja već smo neko vrijeme podstanari na Šalati, no uselili smo u prazan stan jer nam je želja bila urediti ga u svojem stilu i ispuniti našim detaljima. Luka je po struci grafički dizajner, a radi kao profesor vizualnih komunikacija na Sveučilištu Sjever te je i moj partner u Teatru Mašini igre. Svašta smo isprepleli nas dvoje, što iziskuje dosta kompromisa, no što se stana i uređenja tiče, njegova je zadnja i zaista je uvijek u pravu. Ne može si pomoći, vizualan je tip i ja, zapravo, puno učim uz njega.
KAKO JE STANOVATI NA ŠALATI?
Divno. Obožavamo ovaj kvart. Mirno je i zeleno, a opet dovoljno blizu gradskoj vrevi. Naša zgrada je mala, od samo par stanova, tako da smo i sa susjedima jako bliski, rado se družimo u zajedničkom vrtu, posebice sada kada je lijepo vrijeme, a dani su dulji.
KOMAD NAMJEŠTAJA KOJI SI NEDAVNO NABAVILA?
Zeleni naslonjač iz IKEA-e - to je mjesto za jutarnju kavicu, popodnevni "break", čitanje knjige ili maženje sa psom. To je baš mjesto za "zone out". Dijelimo ga po principu tko prvi, njegov je (smije se).
RECI NAM NEŠTO O VAŠEM PSU.
Moka je jazavčarka stara godinu i pol, koju smo udomili prošle godine. Dugo smo željeli psa, oduvijek smo jako voljeli jazavčare i čim se ukazala prilika, odmah smo skočili. Moka je baš veliki pas u malom: za igru i druženje, moja suputnica na kazališnim probama, velika maza i pravi znatiželjni lovac i pas čuvar.
IDE LI ČESTO S TOBOM NA PROBE?
Moka ide svagdje sa mnom, pa tako i na posao tj. probe. Ona je moja asistentica koju plaćam u keksićima (smije se). Naravno, ide kad god je to moguće, no ako u danu imam i predstave i probe te pokoji sastanak, to potraje ponekad i cijeli dan, pa ju ipak ostavljam na čuvanju u najboljem psećem vrtiću - Pets only by Saša Španović. Tamo se slave rođendani i održavaju tematski partiji, tako da Moka ima bolji društveni život nego ja.
NAJDRAŽI KUTAK U STANU?
Radni kutak. Tu sam baš u svojem svijetu i u svojem "filmu".
SKUPLJAŠ LI NEŠTO?
Odnedavno skupljam figurice Harryja Pottera brenda Funko Pop. Iako nisam neki zagriženi fan, figurice su me osvojile i na polici je već prava mala kolekcija. To me opušta, preslagivati taj mali oltar, a i odličan je conversation starter. Razmjenjujem s drugima likove koji su mi višak...
ODLIČNA JE OVA GRAFIKA...
Jedan od zidova krasi grafika Željka Borčića, ali i kultni plakat Samoborskog fašnika iz 90-ih, kao i nekolicina fotografija. On je bio jedan od pionira hrvatskog dizajna, njegova ambalaža, primjerice za Kraševu Bajaderu i Ledov sladoled, Plivu i Lahor, krasila je domove u cijeloj Jugoslaviji, kao kultni plakati za Teatar Itd. Za nas grafike i plakati u stanu imaju i sentimentalnu vrijednost jer je on otac mog partnera. Tu je i divna lampa, koja ide s njim svuda, Meblo iz 70-ih godina...
ŠTO ČITAŠ?
Analizu Čehova i "Tri sestre", "Ukradenu pažnju" Johanna Harija kao literaturu za pripremu sljedećeg projekta, a za razonodu i opuštanje čitam knjigu "Zelen" Željke Klemenčić, koja je zapravo manifest minimalizma i antikuharica te nas nastoji nadahnuti da se hranimo jednostavnije i bolje.
GDJE U STANU RADO SLUŠAŠ MUZIKU I KOJU?
Svugdje - u dnevnom boravku, pod tušem, pa ponekad i na terasi. Uf, moja playlista je toliko šarena - od klasike, jazza, hitova 90-ih do Baby Lasagne... Zaista ovisi o danu i raspoloženju. Ali obožavam glazbu, ona je moj pokretač.
GDJE USKORO PUTUJEŠ?
Dugo nisam putovala, ali mogu najaviti novo putovanje koje me neizmjerno veseli, a to je SAD ovoga ljeta. Putujemo u Portland i Chicago, dvije destinacije koje nas vežu uz obitelj, a inače će to biti i moje prvo putovanje u Ameriku. Lažem, prvo je bilo kada su mi bile tri godine, no sjećanje ne seže tako daleko, ali imam divne fotografije kao uspomene i mamine priče i anegdote.
NAJDRAŽA SLIKA U STANU?
Plakat za predstavu "Važnije polovice". S tom je predstavom zapravo sve nekako počelo i zato mi je toliko osoban, a plakat koji je dizajnirao Luka uistinu je impresivan i zaslužio je svoje mjesto i u našem privatnom prostoru.
THEATAR MAŠINA IGRE?
Moja je najveća okupacija. Tu sam u ulozi i producentice, i redateljice, a ponekad i glumice. Svoja na svome.
NAJBOLJE MJESTO ZA IZLAZAK U ZAGREBU?
Nisam od velikih izlazaka, više sam u kategoriji penzića - rado idem na Dolac, pijem kavu u Milčecu, a otkad imam psa, Maksimir je naša top-destinacija.
IDUĆI PROJEKT?
Ove sezone kao Teatar Mašina igre udružili smo snage s Kazališnom družinom Tragači i Gradskim kazalištem KKV u Sisku, a pripremamo predstavu radnog naslova "Tri sestre na Instagramu". Radimo na jednoj suvremenoj verziji Čehovljeva klasika i prebacujemo najpoznatije tri sestre u kontekst društvenih mreža. Ovog sam puta, osim što sam u ulozi koproducenta, i redateljica, a dramaturgiju potpisuje sjajna Dina Vukelić. Premijera će biti u listopadu.
KAKVO JE BILO TVOJE DJETINJSTVO?
Divno. Baš kao iz filma "Ljeto kad sam naučila letjeti". Kad sam bila mala, moji su imali vikendicu na Dugom otoku i sva ljeta provodili smo tamo, cijela obitelj. Miris tog mora i danas je tako intenzivan u mojem sjećanju, zatim puno igre, veselja, lubenice, sladoled, dida koji nas vodi na ribe, sunce, smijeh.
KOJI SI ODJEVNI PREDMET NEDAVNO DODALA U GARDEROBU I BAŠ TE VESELI?
Burek (Baraba) T-shirt. Jako volim taj brend i u misiji sam prikupljanja svih boja (smije se).
KOJE TI JE PIĆE NAJDRAŽE?
Kava. Strastveni sam kavopija i volim ju u svim kombinacijama. Među najdražim mi je moka, otuda je i naša pesica dobila ime. A u večernjim izlascima vjerna sam dobrom starom pelinu s kockom leda i kriškom limuna.
NAJDRAŽA GLUMICA?
Judita Franković Brdar. Uvijek profesionalna, uvijek na nivou, svoja i dosljedna. A otkako ju poznajem i kao partnericu na sceni i prijateljicu, još mi je draža.
ŠTO SI NAUČILA OD JUDITE?
Kako se fino damski uzrujati (smije se), kako ljubazno reći ne, a pritom si ne zatvoriti sva vrata, ali i kako ostati profesionalan i dosljedan sebi u različitim situacijama i nesituacijama.
GDJE TE USKORO MOŽEMO GLEDATI?
"Važnije polovice" u Studiju Exit u Gundulićevoj, iza nas su već četiri rasprodane izvedbe, a sljedeća će biti u svibnju.
