Prije tridesetak godina, bila sam 18-godišnja studentica prve godine jednog zagrebačkog fakulteta. Profesor, tada star oko pedeset godina, a danas već pokojni, prvo je sjeo na stol ispred mene, tako da je moj pogled bio u ravnini njegovih prepona.
Malo sam se odmaknula, ali iza mene je bio zid, a profesor me je počeo milovati po licu, rekao mi da sam lijepa, i da ne moram ni odgovarati na pitanja ako se s njim sprijateljim i obećam da neću vikati ako on zaključa vrata ureda.
Bilo mi je strašno neugodno, počela sam drhtati i plakati na što je on ustao, sjeo na svoje mjesto i rekao: "Dajte mi indeks." Pružila sam mu ga, a on je kazao: "Za takve studentice i dvojka je previše." Tako sam na prvom ispitu kojeg sam na fakultetu uopće polagala, dobila dvojku i pobjegla iz ureda. Na hodniku sam povratila...
Nakon nekoliko dana sam se ispisala s tog fakulteta i nastavila studij u Splitu... Taj osjećaj poniženja jesam potisnula, ali ga nikad nisam zaboravila.
Na dvadeset slučajeva prijavi se jedan
Ovo je samo jedna od mnogih situacija kakve su doživjele stotine tisuća žena koje nikome, osim prijateljici ili sestri, nikad nisu povjerile što im se dogodilo. Prije trideset godina, o pojmu spolnog uznemiravanja u Hrvatskoj nije se gotovo ni pričalo, no premda danas ponašanje profesora iz ove priče potpada pod kazneno djelo, i danas se vrlo malo slučajeva prijavljuje. Na dvadeset slučajeva, prijavi se samo jedan, a i tad je riječ o težim oblicima spolnog nasilja.
Dokazivanje seksualnog uznemiravanja mučno je i neizvjesno, žrtve ni danas nisu sigurne gdje je pravna granica između uznemiravanja i drugih oblika spolnog nasilja, a kad je žrtva u poziciji podređenosti ili zavisnosti od počinitelja, stvar postaje još teža. No, sporo, ali ipak se naprijed kreće svijest o neprihvatljivosti spolnog nasilja bilo koje vrste pa nevelik, ali ipak određeni broj zlostavljača dobije i zatvorske kazne.
"Dobra si", kazao je prije više od deset godina 60-godišnji šef jedne dvorane u Splitu, prišao s leđa ženi kojoj je bio nadređen dok je ona spremala ključeve na zidnu ploču te položio obje ruke na njezine grudi, a potom je desnu ruku spustio na njenu stražnjicu. Ona ga je odgurnula laktom te pobjegla iz garderobe, osjećajući uvrijeđenost te strah za svoju egzistenciju zbog ovisnosti o njegovoj volji, bilo je 2014. navedeno u prvoj splitskoj presudi za spolno uznemiravanje kojom je rečeni muškarac dobio uvjetnu kaznu od sedam mjeseci zatvora s rokom kušnje od godine dana. Danas bi možda dobio nešto veću kaznu budući da je za isto kazneno djelo, premda su najavljene oštrije mjere, nedavnom izmjenom zakona propisano da "tko spolno uznemirava ili grubo uznemiri drugu osobu kojoj je nadređen ili koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine".
Štipkanje i diranje...
Za zakonodavca, "spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje".
Ukratko, to je i ponašanje profesora iz priče na početku, i ponašanje voditelja sportske dvorane, kao i, uostalom, i trenutačno aktualnog hrvatskog redatelja Dalibora Matanića protiv kojega je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova podnijela kaznenu prijavu.
Takvo je ponašanje demonstrirao i bivši ravnatelj Doma za odrasle u Bjelovaru, Zlatko Kraljić, kojeg su zaposlenice prijavile za uznemiravanje i zlostavljanje jer ih je, primjerice, još prije četiri godine štipao za stražnjicu, dirao po leđima po liniji grudnjaka, ‘tepao‘ im neprimjerenim i lascivnim izjavama... Presuda još nije niti na vidiku.
Malo manje od godinu dana prošlo je od izricanja nepravomoćne presude Damiru Škari, osvajaču boksačke olimpijske medalje, bivšem saborskom zastupniku HDZ-a i bivšem čelniku AK Siget, a o žalbama na tu presudu odlučuje Visoki kazneni sud. Škaro je lani osuđen na jedinstvenu kaznu od dvije i pol godine zatvora zbog silovanja i seksualnog uznemiravanja svoje tajnice, od čega je za uznemiravanje dobio - osam mjeseci.
Prema tumačenju Ženske sobe, a koje je sukladno i sudskoj praksi, najčešći su oblici seksualnog uznemiravanja seksističke primjedbe i šale, verbalni prijedlozi seksualnih ponuda, neželjene seksualne primjedbe, kao što su komentari o tijelu ili seksualnosti žrtve, fizički dodiri i govor tijela kao što su dodirivanje, trljanje uz tijelo, štipanje, stajanje suviše blizu, pokazivanje "prostih" gesta rukama ili tijelom, neprikladna pažnja, emocionalno proganjanje tipa opscenih i uznemirujućih telefonskih poziva, poruka te praćenje žrtve, seksualno podmićivanje ocjenama, raznim uslugama, napredovanjem na poslu za što je cijena spolni odnos kao i širenje seksualnih laži o drugoj osobi.
Ženska soba pojašnjava i što je spolno zlostavljanje te, premda se takav opis ne nalazi u Kaznenom zakonu, kažu da ono uključuje oblike koji su teži od seksualnog uznemiravanja i obuhvaća širok spektar neželjenih seksualnih ponašanja koja uključuju fizički dodir s nasilnikom.
Zlostavljanje u tom smislu jest svaki neželjeni ili prisilni dodir tijela, primjerice fizičko sputavanje ili neželjeno dodirivanje tijela kakvo je demonstrirao i splitski šef sportske dvorane pipajući grudi sebi podređene radnice, to je također i neželjeno dodirivanje intimnih dijelova tijela, ali i prisiljavanje osobe da nasilnika ili neku drugu osobu dira po spolovilu, spolno zlostavljanje je i svaka izmanipulirana seksualna aktivnost, primjerice seksualni odnos ostvaren prijetnjama ili neprestanim pritiskom, kao i prisiljavanje na masturbaciju što uključuje i prisiljavanje na gledanje masturbacije, masturbaciju nasilnika ili samozadovoljavanje dok nasilnik gleda.
Kako na kraju prođu žrtve?
Vladin Ured za ravnopravnost spolova lani je, sastavljajući protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja, objavio kako se ‘seksualnim nasiljem smatra čin moći i kontrole, iskazan na seksualan način, koji je neželjen, za koji nije dan pristanak ili nije dan slobodno i svjesno.
Čin može biti vizualan, verbalan i/ili fizički, koji je osoba doživjela, tijekom ili kasnije kao prijetnju, poniženje, povredu i/ili napad. Može, a ne mora, uključivati prijetnju, prinudu i/ili prisilu‘.
No, ruku na srce, golema većina žena – ali i muškaraca, naravno! – vrlo dobro znade što ih spolno uznemiruje te, bez obzira na sve klasifikacije, samo od njih ovisi hoće li se upustiti u sudski postupak protiv nasilnika. Nažalost, ti postupci nisu previše ohrabrujući za žrtve.
Poznat nam je bizaran slučaj s jednog hrvatskog sveučilišta kad je skupina studentica, njih sedam ili osam, suočenih s neprimjerenim i nepriličnim porukama i načinom komunikacije jednoga profesora, stvar prijavila rektoratu. Rektorat je dotičnom fakultetu naložio da ispita slučaj što je fakultet, u okviru svojih relativno skromnih ovlasti, i napravio, proveo postupak te profesoru uručio opomenu kao najblažu disciplinsku mjeru propisanu zakonom i statutom ustanove. Profesor je tada, budući da kazneni postupak nitko nije ni pokrenuo, tužio fakultet radi nezakonito izrečene opomene. Postupak još uvijek traje...
Da nije tragično, bilo bi urnebesno smiješno, ali ta ‘šala‘ svakoj studentici jasno daje do znanja koliki su joj izgledi da ishodi pravdu sada i ubuduće u sličnoj situaciji.