Arhitektura je život, a arhitektonski riješiti jedan zadatak, znači stvoriti uvjete čovjeku da u nekom prostoru, organiziranom prostoru, može što bolje živjeti. Citat je to Stjepana Planića, jednog od najznačajnijih modernih hrvatskih arhitekata 20. stoljeća. Planić je ujedno i važan protagonist prijeratne i poslijeratne gradnje na području Velike Gorice, gdje je realizirao velik broj privatnih obiteljskih kuća, kao i objekte društvene namjene te naselje u Turopolju. Upravo su neki od primjera njegovih kuća dio izložbe "Kultura stanovanja u Velikoj Gorici (1945. - 1990.)" u Galeriji Galženica.
Riječ je o izložbi koja je dio projekta "Moderni grad - arhitektura i urbanizam Velike Gorice", čiju koncepciju potpisuje Antonia Vodanović.
Različite tipologije
- Projekt sam zamislila kao suradni višegodišnji istraživačko-izložbeni projekt, u najširem smislu posvećen proučavanju urbanizacijskih i modernizacijskih procesa transformacije grada nakon Drugog svjetskog rata, a nastojat ćemo njime u budućnosti obuhvatiti i temu industrijske baštine - objašnjava Antonia Vodanović, voditeljica Galerije Galženica.
Prva izložba posvećena je temi individualnog i kolektivnog stanovanja i stanogradnje u Velikoj Gorici za vrijeme Jugoslavije, kad dolazi do njezina rapidnog razvoja i preobrazbe iz sajmišta u grad. Na donjoj etaži Galerije predstavljena je kultura stanovanja kroz primjere Planićevih kuća.
- Za razumijevanje Planićeve arhitekture i pristupa organizaciji prostora za stanovanje iznimno je bitna njegova posthumno objavljena knjiga 'Kultura stanovanja', zamišljena kao slikovnica za djecu, koju je dijelom opremio primjerima nekih od velikogoričkih kuća. Bio je protiv tipski organiziranog stanovanja, želio je organizirati život vlasnicima kuća sukladno njihovim stvarnim potrebama i stvoriti humane prostore. Smatrao je da je vlastita kuća s vrtom idealno stambeno rješenje, stoga po uzoru na japansku stambenu arhitekturu projektira jednostavne slobodnostojeće kuće kocke s ravnim krovovima pozicionirane unutar vrtova, a spoj s prirodom postiže i kroz velike staklene stijenke - kaže.
Drugi dio izložbe obrađuje neka od radničkih naselja nastalih u tom razdoblju, koja ukazuju na različite tipove naselja.
- Primjerice, naselje Bratstvo za individualno stanovanje, iz 50-ih godina, sastavljeno je od manjih obiteljskih kuća s vrtovima, gotovo po uzoru na vrtne gradove; naselje Galženica za kolektivno stanovanje je iz 70-ih, kada se grade tipski stanovi za nepoznate korisnike i kada se teži masovnoj prozvodnji stanova kroz industrijsku gradnju i korištenje prefabriciranih elemenata, a naselje Veliko polje, planirano početkom 80-ih godina, nije u potpunosti realizirano te tek treba vidjeti kako će se u budućnosti taj prostor razvijati - kaže A. Vodanović.
Popunjavanje parcela
Uz Stjepana Planića, velikogorički prostor u drugoj polovici 20. stoljeća oblikovali su i arhitekti poput Hrvojke Paljan, Otona Strgara, Đure Mirkovića, Branka Vasiljevića...
Zanimalo nas je kako se danas promišlja i gradi u odnosu na vrijeme obuhvaćeno izložbom.
- Od 90-ih do danas nije sagrađeno nijedno cjelovito naselje, nego je gradnja većinom fokusirana na popunjavanje praznih, nekad poljoprivrednih, danas građevinskih parcela, 'stambenjacima' za prodaju na slobodnom tržištu. Taj je proces vezan uz promjenu ekonomske i društvene paradigme te uvođenja tržišnih principa u procese stanogradnje nakon osamostaljenja Hrvatske, kada dolazi i do gašenja SIZ-ova stanovanja te do privatizacije društvenih stanova. Za razliku od brojnih socijalnih stambenih politika koje je provodila Jugoslavija s ciljem povećanja priuštivog stanovanja, period nakon osamostaljenja uglavnom karakterizira rast inicijativa vezanih za stambenu štednju i stambeno kreditiranje uz konstantan i nekontroliran rast cijena te okretanje instituciji privatnog vlasništva nekretnina, što se očituje i na velikogoričkom prostoru - kaže. Dodaje kako za razliku od cjelovitih naselja sa svim potrebnim sadržajima za kvalitetan život, danas imamo parcijalni pristup, čiji je cilj ostvarenje što većeg profita.
- Stoga se kod suvremene stanogradnje i planiranja prostora ne razmišlja o dovoljnom broju zelenih i javnih površina za odmor i socijalizaciju stanovnika, ali i obrazovnih i drugih ustanova - zaključuje.
Galženica kao novi urbani centar
U vizuri grada izdvaja se naselje za kolektivno stanovanje Galženica, kao novi urbani centar, sada već policentričnog naselja, a njegova realizacija trajala je od 1972. do 1980. pod vodstvom GP-a Industrogradnja.
- Zbog kreiranja novih otvorenih i zatvorenih javnih prostora, od po - sebnog je arhitektonsko-urbanističkog značaja za grad stambeno naselje Gorica III - Galženica jug, gdje se projektantica Hrvojka Paljan vodila postulatima tzv. urbane sociologije i njemačkim uzorima planiranja gra - da, promišljajući prostor kao mjesto susreta i socijalizacije njegovih stanovnika umjesto 'spavaonica' u kakve su se zbog lošeg promišljanja prostora pretvarala monofunkcionalna naselja bez društvenih sadržaja - kaže A. Vodanović i dodaje kako je od posebnog značenja bilo i formiranje Trga Veljka Vlahovića.
