Made in Croatia: Miro Roman i Luka Vlahović

Luka dolazi iz obitelji arhitekata u kojoj je, kaže u smijehu, gotovo bogohuljenje bilo ne nastaviti obiteljsku tradiciju. Miro je kao klinac crtao grafite i imao želju upisati dizajn. U zadnji čas se predomislio i također upisao arhitekturu. Od tada je prošlo deset godina, a nekadašnji studentski kolege odmah su kliknuli i shvatili da nekonvencionalnim razmišljanjem, propitivanjem mogućnosti arhitekture i dizajna te drugačijim pogledom na stvari, međusobno odlično surađuju. A upravo su svojim eksperimentiranjem i istraživanjem te u konačnici poigravanjem bogatom hrvatskom tradicijom s današnjom tehnologijom pridobili i našu pažnju.

Naime, Luka Vlahović i Miro Roman osmislili su prvi digitalno projektiran i proizveden stol u Hrvatskoj, koji slavi bogatstvo i različitost čipke: ponekad paške, ponekad hvarske, a ponekad lepoglavske. Riječ je o Lacescape stolu čiji su uzorak, pojednostavljeno, davno proizvele čipkarice, a danas ga reinterpretiraju roboti. – Već neko vrijeme smišljamo načine na koje bi mogli neke elemente iz kulture ‘ugraditi’ u visokotehnološki moment projektiranja, što kod pobornika ‘digitalne revolucije’ nije slučaj. Kultura je narativ koji stvara dodatnu vrijednost i na neki način daje legitimitet objektu.

Kulturna je riznica beskonačna, a digitalne tehnologije toga moraju biti svjesne – pojašnjavaju Luka i Miro kako su došli na ideju te dodaju kako su se bavili algoritamskim manipuliranjem čipki, od kojih je svaka jedinstvena, a rezultati su bili nevjerojatno zanimljivi. Konačno, forma stola je čelični origami, a dobivena je isto putem kodova. Zanimljivo je da su, osim digitalnog projektiranja, produkciju stola uspjeli obaviti u Hrvatskoj također potpuno digitalno. To znači da u procesu nije bilo majstora koji su bušili rupice, već je taj dio odradio laser uz kompjuterske upute. Savijanje je također bilo digitalno, uz upute stroju pod kojim kutem da savija ploču.

– Svaki budući stol razvijat će se i nabavljati u suradnji s naručiteljem, tako da bude u potpunosti kastomiziran i individualan, neponovljiv – dodaju. No, unatoč ovom zanimljivom proizvodnom procesu, još je zanimljivije što su razmišljanja, rasprave i dogovore vodili putem socijalnih mreža. Razlog? Udaljenost od 4500 kilometara. Miro je, naime, u Singapuru na doktoratu pa je sva dnevna komunikacija i projektiranje ovisilo o internetu, a to je značilo i ponekad dugotrajne, beskonačne i često zamorne diskusije. A što je prethodilo Lacescape stolu? Miro i Luka za projekt Spomenik invalidima i braniteljima Domovinskog rata u Zagrebu dobili su prvu nagradu, a to im je ujedno i jedan od dražih projekata jer se kritički odnosi prema ideji i konceptu spomenika.

Poigrali su se simbolikom topovskih čahura koje, kao element destrukcije, odjednom postaju gradbeni element javnog prostora, a ideja je bila da branitelji sami doniraju čahure i tako upišu svoje značenje u spomenik. Važan im je, kažu, i projekt Dubrovnik Pacemaker, za koji su dobili počasno priznanje na međunarodnom natječaju EUROPAN za arhitekte do 40 godina, a riječ je o stvaranju identiteta grada izvan Zidina kroz javne gradske prostore u vidu pristupnih trgova i prstenova zelenila. Lukina prva velika realizacija, valja spomenuti, je riječka džamija, jedan od važnijih recentnih hrvatskih projekata. A planovi u budućnosti? Materijalizirati zajednički ured, Studio Roman Vlahović, a potom, kažu mladi arhitekti, izgraditi nekome kuću.

Ako vam se svidio ovaj članak, molimo vas da ga podijelite!