U petak, 29. siječnja u 18 sati, u Galeriji Galženica u Velikoj Gorici (Trg Stjepana Radića 5), u Noći muzeja, otvara se skupna izložba naziva ''Nova normalnost: prostori svakodnevnice''. Izložba prikazuje šest serija radova domaćih autora na temu utjecaja pandemije koronavirusa i recentnih potresa na društvo i svakodnevni život. Izlagači su ilustratori/ce Tisja Kljaković Braić (Oni u koroni), Hana Tintor (Prve stvari) i Luka Vucić (Usamljeni divovi) te fotografi Darije Petković (Otpusno pismo), Boris Ščitar (Potres na Baniji) i Milan Šabić (Okviri). Autorica i kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti Antonia Vodanović. Izložba se može razgledati do 19. ožujka.
Radovi umjetnika prikazani na ovoj izložbi nastali su u nesvakidašnjem društvenom kontekstu koji je obilježio hrvatsku svakodnevicu u 2020. godini. Fenomen svakodnevice i karakteristična pojavnost svakodnevnog života u socijalnoj konstrukciji realnosti karakterizirani su rutinom, ritualima, ustaljenim praksama, društveno prihvatljivim normama ponašanja te socijalnim zakonitostima koje na jednoj široj društvenoj razini definiramo i označavamo kao ''normalno''. Termin ''nova normalnost'' ustalio se u globalnom javnom diskursu, nastojeći pritom definirati društvene promjene uzrokovane pandemijom koronavirusa, nove prakse i načine ponašanja, odnosno nove zakonitosti koje trenutačno definiraju naše živote i našu svakodnevicu. Društvena proizvodnja novih praksi svakodnevice (nošenje zaštitne maske, držanje preporučene fizičke distance, dezinficiranje ruku, predmeta i prostora, rad od kuće, online sastanci i druženja…) uvelike je (re)definirala naš društveni i kulturni habitus na mikro, mezo i makro razini.
Ovaj specifični društveni kontekst, koji je u mnogočemu utjecao na svakodnevicu, u Hrvatskoj je poprimio nove razmjere i dimenzije slijedom razornih potresa koji su pogodili Zagreb i okolicu u ožujku, a zatim i područje Petrinje, Siska, Gline i okolnih naselja u prosincu iste godine. U mnogočemu 2020. godina poprimila je distopijski karakter kakav nismo mogli (ni željeli) zamisliti, osim u filmovima i knjigama distopijske fikcije. Medije su preplavile postapokaliptične slike razrušenih gradova i naselja, uništenih kuća, praznih ulica i trgova, vijesti o brojnim prekinutim životima svedene na hladne statističke izvještaje i brojke, stoga su radovi autora zastupljenih na izložbi na svojevrstan način (auto)refleksija ovih zbivanja.
Fotoesej Darija Petkovića naziva ''Otpusno pismo'' svojevrsni je bolnički dnevnik. Petković autobiografski bilježi svoj boravak na jedinici intenzivnog liječenja u Klinici za infektivne bolesti ''Dr. Fran Mihaljević'', boreći se za vlastiti život s COVID-19 infekcijom i utjecajem bolesti na pluća.
Prozori i balkoni, kao ''međuprostori'' između sigurnosti unutarnjeg prostora doma i nesigurnosti vanjskog svijeta, temeljna su okosnica i odrednica dokumentarne fotografske serije ''Okviri'' Milana Šabića.
Serija fotografija Borisa Ščitara ''Potres na Baniji'' je dokumentarno-reportažni prikaz utjecaja razornih potresa u prosincu 2020. na ljudske živote, materijalnu imovinu, emocionalna i psihološka stanja ljudi, ali i podsjetnik na važnost zajedništva i solidarnosti.
Na snažni potres koji je pogodio Zagreb i okolicu 22. ožujka, za vrijeme lockdowna i provođenja prvih epidemioloških mjera u Hrvatskoj, referiraju se ilustracije Luke Vucića naziva ''Usamljeni divovi'', nastale kombiniranjem fotografskih prikaza praznih zagrebačkih ulica i drugih javnih prostora te crteža.
Serija ilustracija Hane Tintor naziva ''Prve stvari'' vizualizacija je malih i velikih radosti koje su njeni pratitelji na društvenim mrežama poželjeli učiniti nakon prvog lockdowna, a čije je odgovore ilustrirala.
Splitska ilustratorica Tisja Kljaković Braić na izložbi se predstavlja serijom karikatura naziva ''Oni u koroni''. ''Oni'' kroz humor brode nedaće te ukazuju na važnost optimizma, veselja i zajedništva.
Šest serija radova prikazanih na ovoj izložbi, svojevrsna su kronika vremena u kojem živimo, preslika društvene zbilje, vizualni narativ proživljenog iskustva. Njihovu likovnu slojevitost možemo iščitavati ne samo na razini vizualnih medija i aktualnog sociološkog temata, već i na dokumentarno-povijesnoj te etnografsko-antropološkoj razini. One nas podsjećaju na društvenu ulogu pojedinca, na važnost praksi brižnosti, solidarnosti, zajedništva i humanosti.
Više na: Facebook @galerija.galzenica
