- Prvo sam podsvjesno počela svoje kućanske poslove pretvarati u igre. Kao i kod svakog roditelja koji ima malu djecu, jednostavno nije bilo dovoljno sati u danu. Između mog posla i njihove domaće zadaće, nogometnog treninga i vremena za kupanje, moja je kuća neprestano bila u neredu. Nisam željela trošiti dragocjene trenutke nakon što su moja djeca otišla na spavanje usisavajući dnevnu sobu ili na glačanje rublja. Isto tako nisam željela žrtvovati kvalitetno vrijeme sa svoja dva dječaka, od 4 i 6 godina, da bi brisala prašinu ili ih tjerala da obavljaju uobičajene poslove za djecu – objašnjava za Readers Digest Anna Rollins, majka dvoje djece.
Onda je jedne noći pronašla inspiraciju. Kuća je konačno bila tiha, djeca su bila u svojim krevetima, a psi na svojim ležajevima - ali umjesto da se opusti uz dobru knjigu, morala se suočiti s košarom čistog rublja koja ju je još čekala.
Kako je inače kraj dana koristila za slaganje rublja, uključila je glazbu kako bih svoj zadatak učinila ugodnijim. Zatim je krenula, radeći brzo protiv glazbe, u utrci da završi svoj zadatak u proizvoljnom vremenu koje je odredila. Priznaje kako nije uspjela složiti svo rublje u rasponu od nekoliko pjesama, ali je bila blizu. Glazba ju je natjerala da brzo obavi svoj zadatak i usredotoči se na njega.
Kako čišćenje učiniti zabavnim?
Čišćenje kuće uvijek je puno ugodnije kad god je uobličeno kao igru. Tako je Anna ubrzo odlučila uključiti i svoju djecu.
Jednog jutra, kad je čišćenje bilo na dnevnom redu, njena dva sina sjedila su za stolom u blagovaonici i raspravljala tko je bolji u crtanju, u nogometu, u školi, u životu. Umjesto da pokuša razuvjeriti njihovo rivalstvo, odlučila se upustiti u to. "Kladim se da George može pokupiti igračke u svojoj sobi brže nego Charlie", rekla je.
"Nema šanse", odgovorio je Charlie.
George, najstariji sin, podigao je obrve. Činilo se da je otkrio njezinu manipulaciju.
Ali prije nego što se mogao predomisliti, Anne mu je rekla da će postaviti štopericu na 15 minuta, a onaj koji pokupi više igračaka bira što će se gledati na televiziji. Djeca su bila namamljena i prionula su na posao. Na kraju je štoperica zazvonila i kao čudom, kuća je bila sređena. George je pobijedio. Uključili su epizodu Pokemona, na njegov zahtjev.
Igre čine kućne poslove zabavnima i za djecu
Anne je shvatila da je možda na tragu nečega, pa je nastavila izmišljati načine da svojoj djeci čišćenje učinim zabavnim poslom. Brisanje prašine postalo je plesna zabava s playlistom čišćenja. Punjenje kante sapunom i vodom za brisanje bila je vlastita vrsta znanstvenog eksperimenta prije brisanja kuhinjskog linoleuma, George je razmotrio optimalan omjer vode i sapuna za stvaranje mjehurića. A mnoge od tih aktivnosti - poput brisanja ogledala octom i vodom - bile su nagrađene naljepnicama na tablici. Ujedinjavanje onoga što je Anne trebala raditi s onim što su njezina djeca željela učiniti dovelo je do toga da su svi u njihovom domu sretniji. Uštedjelo joj je vrijeme, a naučilo djecu vrijednim životnim vještinama. Postizanje tih ciljeva nije izgledalo kao posao.
- Imam tako sretna sjećanja na dane kada sam pozivala svoju djecu da sudjeluju u naizgled svakodnevnim dijelovima života. Uskoro će biti dovoljno stari da i spremanje večere pretvore u igru - zaključuje Anne.
