Fotografkinja Inia Herenčić, freelancerica, volonterka, dokumentarna fotografkinja, a ponekad i fotografkinja vjenčanja, ime je dobila po drvetu pinia.
- Kažu da ću zato uvijek ostati zelena, ha ha. Rođena sam prije 35 godina u Zagrebu gdje živim i danas. Komunikacijski menadžment završila sam radom “Fotografija kao sredstvo kulturnog komuniciranja”. Dugogodišnje iskustvo u freelancanju i volontiranju na raznim projektima, festivalima i umjetničkim događanjima usmjerila sam u otvaranje vlastitog obrta za usluge i produkciju. Odnos koji imam s fotografijom je proces shvaćanja sebe, ali i karta i putokaz koji me vodi na stalna putovanja, i fizička i ona tiha, samo u meni - kaže nam Inia čiji su radovi objavljeni u nacionalnim izdanjima svjetski poznatih magazina kao što su National Geographic Hrvatska i online Italian Photo Vogue.
Kaže kako voli svaki kutak u svojoj kućici gdje živi s kćerima Ian i Eni te suprugom.
- U ovom svijetlom potkrovlju živjela sam sa svojom obitelji kao djevojčica. Naš stan je ponekad atelje i živo tijelo koje se lako transformira: uz ploču koja svira s gramofona, svjetlost koja njime putuje ili uz radove koji se nađu na zidu - priča nam kreativna fotografkinja čiji omiljeni kutak čine police gdje drži fotografske knjige.
- Svaka knjiga ima svoju priču i putovanje do mene. Jednu, od najdražeg fotografa, pronašla sam u jednom malom antikvarijatu dok sam lutala New Yorkom, dok je druga tu kao podrška i inspiracija u stvaranju od obitelji iz Amsterdama. Knjigu Brucea Davidsona pronašla sam u Berlinu. Jako je velika i teška te sam je nosila cijeli dan na ramenu. Jednu mi je mama poklonila. Jedna je s putovanja po Francuskoj. Svaka čuva posvete i uspomene... - nostalgično kaže Inia i dodaje da voli kako se svjetlo dana igra s ovim zidom, a ovdje se i njihova kujica voli zavlačiti pod stolac.
- Tu su i prvi akt na platnu moje starije kćeri koji je nacrtala sa šest godina te obiteljska fotografija s jednog od kampiranja u Italiji koju je također ona napravila. Nekoliko starih analognih fotoaparata mojih roditelja i koja biljčica. Na policama su se smjestile grančice, kamenčići koje ponesem s planine ili mora, mali čiča Gliša kojeg mi je mlađa kći nacrtala da me čuva, figurica jedne male vile koju mi je tata poklonio, keramička zdjelica koju smo bojali u Portlandu, osušeni buketići planinskog poljskog cvijeća koje mi kćeri uberu... Ovo je moja mala zbirka emotivnih avantura - zaključila je Inia Herenčić.
