No, ne smije se zaboraviti da je njegova funkcija, kao i sigurnost korisnika, na prvom mjestu. Donosimo pravila, savjete i ideje za oblikovanje te izvedbu stepenica u domu
Stubište koje u funkcionalnom smislu povezuje prostor neizostavan je element svake kuće ili stana projektiranog na više etaža. Penjanje stepenicama mora biti ugodno, lagano i sigurno, stoga je bitno kako su izvedene. Međutim, sve je važnije i kako izgledaju.
Stav prema dizajnu stepenica dramatično se promijenio s napretkom tehnologije, a kako bismo doznali sve o pozicioniranju, materijalima i oblikovanju stubišta u domu, oformili smo mali tim koji čine arhitektica Sanja Bralić iz ureda Fronta +, arhitekt Krunoslav Ivanišin iz ureda IVANISIN. KABASHI. ARHITEKTI te Željko Pumper, vlasnik tvrtke Pumper u Sesvetama za proizvodnju i ugradnju stepenica, čiji je brend Stepenice.hr. Također, izdvojili smo nekoliko zanimljivih primjera realiziranih stepenica u stambenim prostorima, a prisjetili smo se i nekih ranijih projekata.
- U povijesti je stubište bilo osnovni element vertikalne komunikacije, te mu je osnova bila izvršavanje funkcije bez estetskog elementa. Zbog želje za uštedom prostora stubišta su se postavljala u niše ili u tamne dijelove prostora i često su skrivana, a ispod njih su se integrirale ostave ili prostori toaleta. Novi pristup projektiranju i svakako infiltracija dizajna kroz interijer dali su stubištu novi smisao i iznimnu estetsku važnost, do te mjere da postaju u određenim prostorima glavni akcenti - kaže arhitektica Sanja Bralić.
Danas arhitekti i dizajneri tretiraju stubišta kao neovisan element koji prostoru daje novi karakter te pridonosi raznolikosti oblikovanja.
- Iako moderne stepenice definiraju prostor te postaju sastavni dio dizajna - modni dekor, skulptura koja se prožima kroz prostor, ukrasni moment plohe, centralno mjesto komunikacije, produženi element boravka i odmora, razdjelni element funkcionalno različitih prostorija... - nikada ne smijemo zaboraviti da su sigurnost i funkcija stubišta na prvome mjestu. Estetika, bez potrebne funkcionalnosti, sama je sebi svrha i kao takva je bezvrijedna. Ljepota i atraktivnost uvijek moraju biti u službi funkcionalnosti da bi dale vrhunski rezultat i kvalitetu - ističe te dodaje kako je kroz prostorne elemente poželjno izvesti naglaske i interijerske atrakcije koji će stubištu dati identitet i originalnost.
Stubište mora biti projektirano i izvedeno tako da je osigurano lagano, brzo i jednostavno svladavanje prostornih udaljenosti po vertikali. Pritom je važno poznavati osnovne parametre kako bi stubište zadovoljilo funkciju.
- O stepenicama treba razmišljati odmah na početku projektiranja objekta, jer nas jednom krivo izveden otvor, premalih ili neprimjerenih dimenzija, dovodi u situaciju da moramo ugraditi stepenice koje ni po čemu ne zadovoljavaju normu ili ići u vrlo skupe prepravke otvora ako je to uopće moguće. Današnja evolucija modernih, prije svega montažnih stepenica, toliko je napredovala da se na prvom mjestu uvijek gleda i pita za estetiku, a potom za tehnička i funkcionalna rješenja. Samim time zaboravljaju se i zanemaruju temelji projektiranja stepenica, pri kojem se moraju poštivati određeni parametri - kaže Željko Pumper.
Osnovno je pravilo u projektiranju, ističe, da se pokušaju dobiti sljedeće dimenzije: širina gazišta od 70 do 100 cm, visina gazišta od 18 do 19 cm te nagazna ploha od 25 do 30 cm. Te se dimenzije temelje na veličini otvora u stropu te visini od poda do gotovog poda na katu.
- Dovoljna veličina otvora za klasične stepenice s jednom ili dvije rampe u prosjeku iznosi 200 x 250 cm, uz ograničenje visine do 300 cm. Spiralne ili kružne stepenice imaju nekoliko prednosti jer zauzimaju minimalnu površinu: dovoljno nam je već od 125 x 125 cm, a teoretski se možemo vrtjeti ukrug i penjati do željenih visina uz uvijek isti gubitak prostora - kaže Pumper.
Dodaje kako je stepenice najpoželjnije postaviti u kutu objekta jer zauzimaju najmanje prostora i omogućuju kvalitetno učvršćivanje, no ako prostor to dopušta, mogu se izvoditi i samostalna raskošna stubišta koja mogu biti puno više od uporabnog elementa koji povezuje dvije razine stana ili kuće.
Nekoliko je podjela stubišta. Prema položaju dijele se na vanjska i unutarnja, prema funkciji na glavna, sporedna, izravnavajuća i požarna, prema uporabi materijala na ona od drva, opeke, betona, čelika, metala, stakla, plastike, kamena... zatim prema obliku u tlocrtu na ravna, lomljena u obliku slova L, u obliku slova U i T, zavojita, mješovita, polukružna, kružna...
Dijele se i prema konstrukcijama na masivna i lagana te prema statičkoj shemi na konzolna i gredna.
- Stepenice mogu biti izrađene od mnogih različitih materijala i konstrukcijskih sustava. Mogu biti izrađene od lima u jednom komadu, kao jedna ploha koja se kontinuirano savija prema željenim dimenzijama. Mogu biti konzolne, drvene, betonske, a nastupne plohe izvedene od različitih materijala - nabraja Sanja Bralić.
Osnovni elementi konstrukcija laganih stubišta izvode se od drva, čelika ili stakla, a često se primjenjuje kombinacija tih materijala.
- U proizvodnji drvenih stepenica najčešće se koristi hrast i bor, a često i cedar te ariš. Hrast ima veću gustoću pa je pouzdaniji u upotrebi. Četinjače su osjetno mekše, ali su jednostavnije za obradu. Vlažnost drva koje se koristi za izradu stuba mora odgovarati vlažnosti prostorije u kojoj će se stube nalaziti - kaže Sanja Bralić.
Sve više stepenica u cijelosti se izvodi u staklu. Takva, transparentna stubišta djeluju elegantno i nenametljivo te “nestaju” u prostoru i stapaju se s interijerom čineći ga atraktivnijim.
Popularne su i metalne stepenice.
- Iako imaju veliku težinu i specifične tehničke detalje, daju mogućnost izvedbe više modela stubišta i dekorativniji pristup oblikovanju. Metalna stubišta treba posebno zaštititi kako bi se izbjegla skliskost gazišta, te se često na metalna gazišta postavljaju obloge - kaže arhitektica Bralić. Dodaje kako se okviri stepenica u pravilu izvode od metala, a gazišta često znaju biti upeta u nosivu čeličnu tetivu ili direktno konzolno pričvršćena za armiranobetonski zid, a izvode se i ovješena stubišta smještena centralno u prostor.
U slučaju konzolnih stepenica koje su na zid pričvršćene samo s jedne strane napominje da posebnu pozornost treba obratiti na konstrukciju.
- Treba znati da su opterećenja pri hodu uz rub stepenica velika, stoga armaturu zida ili skrivene metalne podupirače mora izračunati statičar - kaže, a Pumper, prema iskustvu, napominje kako je tehnologija toliko napredovala da se “lebdeće” stepenice mogu ugraditi praktički na sve vrste zidova, čak i u montažnim kućama.
Za razliku od tzv. laganih konstrukcija, masivne konstrukcije stubišta izvode se od kamena, opeke, betona i armiranog betona.
- Na tržištu postoje i stepenice koje nazivamo “u kitu”. To su stepenice koje su pripremljene za montažu u određenim dimenzijama. Današnjom tehnologijom ne postoji velika razlika u izvedbi ili montaži bilo kojeg tipa stepenica. No, izradom stepenica po mjeri dobivamo puno više u pogledu iskoristivosti, dizajna i estetike, ali naravno to nosi posljedicu da ne možemo konkurirati cijeni onima u kitu - kaže Pumper.
U stambenim objektima najčešće se izvode jednokraka i dvokraka stubišta.
- Stubišta s jednim krakom karakterizira spajanje katova u jednoj liniji, a dvokrake stepenice između dva kraka imaju podest koji mijenja smjer kretanja pri prelasku s jednog stubišnog kraka na drugi. Stubišta se obično izrađuju u jednoj liniji ili kao kutna, a izvode se i stubišta s naizmjeničnim drvenim gazištima koje tlocrtno zauzimaju najmanje mjesta, kao i spiralna stubišta - nabraja Sanja Bralić.
Arhitekt Krunoslav Ivanišin iz ured IVANISIN. KABASHI. ARHITEKTI kaže kako je spiralno stubište dobar izbor kad se želi atrakcija, poseban prostorni doživljaj, ili kad se želi naglasiti neko mjesto, usmjeriti poglede i kretanje ljudi, ovisno o mogućnostima i namjerama konkretnog projekta.
- Sve stvari u jednom projektu moraju biti organski povezane, pa tako i izbor spiralnog stubišta mora biti dio logičnog slijeda. Ako ima mjesta za dovoljno široko spiralno stubište, ono može biti glavna ili jedina komunikacija u stanu, dok u nekim prostorima manje stubište može poslužiti kao pomoćno. Tipičan je slučaj manjeg spiralnog stubišta u kutu dnevnog boravka za pristup u potkrovlje u kojemu je spavaća soba - kaže Ivanišin.
Važno je naglasiti da je ograda stubišta element zaštite, iako se danas često izvode stubišta bez postavljanja ograde kako bi se bolje doživio sam presjek stepenica te naglasio dizajn i materijal. No, ako je riječ o prostoru u kojem borave djeca, ograda je svakako poželjna.
- Osnovna zadaća stubišne ograde je zaštita korisnika i pružanje oslonca. Ograda stepenica mora biti visoka 100 cm, a uz zaštitu korisnika služi i kao dekorativni element stubišta i prostora, ali može služiti i kao nosiva konstrukcija stubišta - kaže Sanja Bralić te dodaje kako estetika ograde ovisi uglavnom o izgledu samih stepenica.
- Ako je stubište prislonjeno jednom stranom na zid, ograda se izvodi na slobodnoj strani, a rukohvati ili na zidu ili kao sastavni dio ograde. Ako je stubište položeno slobodno u prostoru, ograda se postavlja obostrano na način koji se definira dizajnom stubišta, pri čemu se mogu i ne moraju ponavljati isti uzorci - savjetuje.
Ograda za stepenice, nastavlja, može se sidriti sa strane na stube ili na nastupnu plohu stepenica, odnosno gazište. Često se rade i ograde koje se sidre u pod, međukatnu konstrukciju i strop ili čak na pod tako da prekrivaju cijelu površinu, kako bi se postigao kontinuitet plohe i dobio efekt “skrivenog stubišta”.
- Ograda za stubište može biti izrađena od različitih materijala, drva, stakla, metala... Može biti puna, transparentna, a može se i potpuno dematerijalizirati u obliku metalnih sajli. Danas su česte ograde za stepenice izrađene od mreže koja se proteže od poda do stropa - kaže Sanja Bralić, a Pumper pojašnjava da je kod staklenih ograda od kaljenog stakla potrebno dodatno ojačanje lamistal folijom u sredini, dok razmak između vertikalnih stupova treba iznositi od 10 do 12 cm.
Nadalje, ograde se mogu prožimati od podne konstrukcije u vidu zatvorenog skladišnog prostora ispod stubišta i pratiti nagib stubišta u potrebnoj visini. Često se izvode i pune ograde od gazišta do potrebne visine kako bi se nesmetano koristio prostor ispod stubišta, gdje se mogu integrirati različiti tipovi ugradbenih ormara, što je dodatno korisno.
Finalni je detalj svakog stubišta rasvjeta integrirana u rukohvate, stube ili bočno u zidove, što može rezultirati vrhunskim interijerskim rješenjima u kojima se stubište noću pretvara u rasvjetno tijelo i centralnu točku prostora.
KAKO SE KREĆU CIJENE?
Cijena stubišta ovisi o nizu faktora.
- Armirano betonsko stubište, ako nije izvedeno od gotovih elementa, traži dodatnu obradu i oblogu gazišta, što svakako generira veće troškove. Lagana stubišta mogu biti povoljnija varijanta, posebice ako se uzmu gotova te se prema njima prilagodi ugradnja. Ali specifičan dizajn, zahtjevniji oblici izvedbe i proizvodnje svakako garantiraju i višu cijenu, koja se često definira tek nakon razrade svih detalja potrebnih za realizaciju. Što je stubište dizajnerski specifičnije i s više izraženih detalja, često i troškovi realizacije rastu - objašnjava arhitektica Sanja Bralić.
Ipak, arhitekt Ivanišin ističe kako su spiralna stubišta zahtjevnija za izvedbu pa se uopćeno može reći da su i skuplja od onih “običnih”.
PROSTOR ISPOD STEPENICA
Moderne stepenice nude brojne mogućnosti upotrebe, a da pritom nije dovedena u pitanje njihova funkcionalnost. Arhitekti i dizajneri uvijek nastoje funkcionalno iskoristiti prostor ispod stepenica, posebice u manjim interijerima.
- Postavljanje ormara ispod stepenica, osim što otvara mogućnost za pohranu, ima i veliku vrijednost s aspekta dizajna. Korpusi i širina polica ispod stubišta prilagođavaju se dubini pojedinačne stepenice, a stubište može postati velika ‘ladica’ jer se svaka stepenica može izvući i poslužiti kao kutija za odlaganje. Stepenice mogu biti i sastavni dio kreveta, mogu se koristiti i kao manja garderoba... - nabraja arhitektica Sanja Bralić.
Osim integriranog prostora za pohranu, prostor ispod stepenica može se iskoristiti i kao biblioteka, kutak za čitanje i odmaranje, kao radni kutak, za poziciju TV komode, ponekad i sofe ili manjeg blagovaonskog stola. Često se koristi i za smještaj toaleta ili čak kuhinje.
U proizvodnji drvenih stepenica najčešće se koriste hrast i bor, a često i cedar te ariš. Vlažnost drva koje se koristi za izradu stuba mora odgovarati vlažnosti prostorije u kojoj će se stubište nalaziti
Kod konzolnih stepenica koje su na zid pričvršćene samo s jedne strane pozornost treba obratiti na konstrukciju. Armaturu zida ili skrivene metalne podupirače mora izračunati statičar
SKLOPIVE I POMIČNE LJESTVE
Sklopive i pomične ljestve se spuštaju sa stropa kako bi osigurale pristup potkrovlju ili tavanu, a izrađuju se od metala ili drveta u kombinaciji s čeličnim dijelovima.
- U interijerima se najčešće koriste sklopive ljestve na šarkama, koje se mogu preklopiti ‘u harmoniku’ i sakriti iza poklopca grotla na tavan. Ostale se ljestve mogu preklopiti poput teleskopske antene - opisuje Sanja Bralić.
OSVJETLJENJE STUBIŠTA
Prilikom projektiranja važno je razmotriti poziciju stubišta i izvora dnevne svjetlosti kako bi se predvidjela potrebna umjetna i dekorativna rasvjeta stubišta, pa i svake stepenice.
- Osvjetljenje je važan element dekoriranja stubišta, koje uljepšava prostor i osigurava sigurno kretanje u mraku. Pozadinsko osvjetljenje ne treba biti samo funkcionalno, već organski kombinirano s oblicima i dizajnom strukture - kaže arhitektica Sanja Bralić, dodajući kako nije uvijek praktično paliti svjetla prilikom korištenja stubišta, zato je dekorativna rasvjeta često projektirana tako da može biti upaljena tijekom cijele večeri ili se pokreće na senzor pokreta.
Najbolja opcija za osvjetljenje spiralnog, dugog stubišta, stuba i rukohvata je, smatra, pomoću fleksibilne polimerne trake s integriranim LED-om, koja stvara vrlo lijepu rasvjetu stubišta te se sukladno namjeni i potrebi određuje jačina osvjetljenja. Ako je riječ o stubištu uza zid, bočno na zid unutar definiranog rastera može se postaviti i ugradbena točkasta rasvjeta koja osvjetljava gazišta i manju površinu zida. Za stepenice koje se nalaze u sredini prostorije, predlaže arhitektica, prikladan je luster s dugim ovjesima, koji često ima pompozan izgled.
